Bitka za Verdun

Izvor: Wikipedia
Bitka za Verdun
Segment Prvog svetskog rata
Verdun and Vincinity - Map.jpg
Datum 21. februar19. decembar, 1916.
Lokacija Verden, Francuska
Rezultat minimalna francuska pobeda
Zaraćene strane
Flag of France.svg Francuska Flag of the German Empire.svg Nemačko carstvo
Komandanti i vođe
Filip Peten
Robert Nivel
Erih fon Falkenhajn
Snage
oko 30.000 21. febr. oko 150.000 21. febr.
Žrtve i gubici
378.000
od toga 120.000 mrtvih
337.000
od toga 100.000 mrtvih

Bitka za Verdun ili Verdunska bitka je bila najduža i jedna od najznačajnijih i najkrvavijih bitaka Prvog svjetskoga rata na Zapadnom frontu. Odvijala se od 21. veljače do 18. prosinca 1916. u blizini Verduna između Francuske i Njemačke. U bitci je poginulo oko 250 000 vojnika, a oko 500 000 je ranjeno.

Simbolika Verduna[uredi - уреди]

Igrao je značajnu ulogu u obrani strateški važnog položaja na reci Mezi. Hunski vođa Atila nikako nije uspio zauzeti grad. Prilikom podjele Franačke 843. Verdunskim sporazumom, Verdun je postao dijelom Svetog Rimskog Carstva. Vestfalskim mirom iz 1648. Verdun je pripao Francuskoj. Verdun je igrao značajnu ulogu tijekom Francusko-pruskog rata 1870. Predstavljao je zaštitu od njemačkih napada duž istočne granice Francuske, pa je između Verduna i Toula izgrađena jaka utvrđena linija . Verdun je štitio sjeverni prolaz prema nizinama Champagne i na taj način sve prilaze Parizu. Tijekom 1914. Verdun je odoljevao njemačkim napadima. Utvrđenja su izdržala napade i najteže artiljerije poput "Debele Berte". Vojska se nalazila u tvrđavi izgrađenoj u 17. stoljeću. Do kraja 19. stoljeća izgrađen je podzemni kompleks, koji je služio kao radionica, arsenal, bolnica i vojarna.

Pozadina[uredi - уреди]

Nijemci nisu uspjeli pobjediti brzo, odmah na početku rata, kako je bilo predviđeno Schlieffenovim planom. Zbog toga se rat pretvorio u rovovski rat, u kome nijedna strana nije ostvarivala nikakve značajnije prodore. Tijekom 1915. bilo je pokušaja prodora. Nijemci su pokušali kod Ypresa u Drugoj bici kod Ypresa. Britanci su pokušali kod Neuve Chapelle, a Francuzi u Champagni. Svi ti pokušaji su propali, a završili su ogromnim brojem žrtava.

Karta Bitke za Verdun

Njemački zapovjednik vrhovnog štaba Erich von Falkenhayn je vjerovao da se Francuzi mogu pobjediti ako im se nanesu strašno veliki gubici, iako nije vjerovao da je prodor moguć. Planirao je napad na položaje s kojih se Francuzi nisu mogli povući i zbog strateških razloga, ali i zbog nacionalnog ponosa. Na taj način je namjeravao da nametne iscrpljujuću bitku, bitku do uništenja. Za tu svrhu je odabran Verdun, grad heroj u Francusko-pruskom ratu, koji je bio strateški veoma važno mjesto, jer je čuvao prolaz prema Parizu. U odabiranju mjesta napada Falkenhayn je tražio mjesto koje je bilo povoljno za Nijemce. Verdun je bio izoliran sa tri strane. Veze Verduna sa osatkom francuske su bile dosta loše. Njemačka željeznica je bila udaljena samo 20 kilometara, dok su Francuzi morali dopremati pojačanje jednim putem. Falkenhayn je očekivao da će Francuzi fanatički ulaziti u smrtnu zamku. Falkenhayn je poručio caru da ne namjerava izvesti klasičnu vojnu pobjedu, nego planira Verdun kao sredstvo za uništenje francuske vojske. Ipak postoje pojedini stručnjaci koji smatraju da Falkenhayn nije zamislio Verdun kao bitku u kojoj će masivnim pokoljem iscrpiti francusku vojsku, nego da je naknadnim memoarima opravdavao svoje namjere.

Bitka[uredi - уреди]

Verdun je bio jako loše branjen, jer je artiljerija bila uklonjena sa okolnih tvrđava, ali dobri obavještajni podaci i loše vrijeme, koje je odgodilo njemački napad omogućili su Francuzima da dopreme na brzinu dve divizije u Verdun. Bitka je počela 21. veljače 1916. bombardiranjem koje je trajalo 9 sati. Ispaljeno je milijun granata iz 1.200 topova na 40 kilometara dugom bojištu. Poslije toga je usledio napad 3 armijska korpusa (3., 7. i 18. njemački vojni korpusi). Nijemci su koristili po prvi put bacače plamena da bi se očistili francuski rovovi. Do 23. veljače Nijemci su napredovali 5 kilometara i zauzeli su Boa de Kore(Bois des Caures) te potisnuli su Francuze. Tek poslije toga su Francuzi shvatili ozbiljnost napada. Druga linija obrane i 30. francuski korpus su zamalo stradali 24. veljače, ali spasio ih je dolazak 20. korpusa. Novopristigla vojska odmah je uključena u borbu. Tu večer zapovjednik francuskog vrhovnog štaba general de Castelnau savetovao je Josepha Joffrea da pošalje francusku 2. vojsku pod Petainovim zapovjedništvom na Verdun. Nijemci su uspjeli 25. veljače osvojiti ključno francusko utvrđenje tvrđavu Duomon. Castelnau je postavio generala Philippea Pétaina za komandanta Verdunskog područja i naredio je francuskoj 2. vojsci da se uključi u bitku. Njemački napad je usporen u selu Duomon odlučnom obranom francuske 33. pješadijske pukovnije i velikim padanjem snijega. To je dalo Francuzima vremena da dopreme 23.000 tona naoružanja i da dobiju 90.000 novih vojnika na Verdunskom bojnom polju.

Kao i u svim drugim ofanzivama na Zapadnom frontu Nijemci su tijekom napredovanja izgubili artiljerijsku zaštitu. Pošto se bojno polje neprekidnim bombardovanjem pretvorilo u gomile mulja bilo je jako teško pokretati artiljeriju. Napredak je osim toga Nijemce doveo u domet francuske artiljerije na zapadnoj obali Meze. Svako novo napredovanje njemačke vojske postajalo je skuplje, pogotovo što su jedinice njemačke 5. vojske napadale u valovima prema jugu duž istočne obale rijeke. Kada su konačno zauzeli selo Duomon 2. ožujka 1916. potpuno su uništene 4 njemačke pukovnije.

Pošto nisu mogli napredovati frontalno, Nijemci su pokušali bočno. Napali su brdo Le Mort Homme 6. ožujka i tvrđavu Vaux 8. ožujka. Za tri mjeseca teškog ratovanja Nijemci su zauzeli naselja Cumières i Chattancourt zapadno od Verduna, a tvrđava Vaux se predala 2. lipnja 1916. Gubitci su bili izuzetno veliki na obje strane. Petain je pokušao sačuvati svoju vojsku ostajući u obrambenoj poziciji, ali on je smjenjen 1. svibnja. Zamjenio ga je general Robert Nivelle, koji je bio više orjentiran na napade. Njemački sljedeći cilj je bio tvrđava Souville. Nijemci su 22. lipnja 1916. upotrijebili bojni otrov, a sljedeći dan napali su sa 60.000 vojnika, osvajajući bateriju u Thiaumontu i selo Fleury. Međutim, Nijemci nisu uspijeli osvojiti tvrđavu Souville.

Borbe oko njega nastavile su se do 6. rujna. Početak bitke na Sommi 1. srpnja 1916. prisilio je Nijemce da povuku dio artiljerije na Sommu da bi se suprostavili englesko-francuskoj ofanzivi na sjeveru.

Do jeseni njemačka vojska je bila iscrpljena, a Erich von Falkenhayn je smijenjen, a zapovjednik vrhovnog štaba je postao Paul fon Hindenburg zajedno sa Erichom Ludendorffom. Francuzi su započeli protunapadom 21. listopada 1916. Tvrđava Duomon je gađana novim topovima od 400 mm, pa su je Francuzi osvojili 24. listopada. Nijemci su 2. studenog izgubili tvrđavu Vaux i povlačili su se. Konačna francuska ofanziva započela je 11. prosinca i vratila je Nijemce na polazne položaje.

Žrtve[uredi - уреди]

Za Centralne sile je bilo ključno da neprijatelju nanesu mnogo više gubitaka, nego što neprijatelj njima nanese. U Verdunskoj bitci Francuska je imala veće gubitke, ali nije to bilo u omjeru 2:1 kako su se Nijemci nadali, iako je njemačka vojska bila brojnija od francuske u toj bitci. Francuski gubitci su bili ogromni. Francuski maršal Petain je inzistirao na rotaciji vojske, koja se bori kod Verduna. Takvom rotacijom 70% francuske vojska imalo je priliku da se upozna sa užasom Verduna.

Datoteka:Verdun memorial.jpg
Verdunski spomenik

Značaj[uredi - уреди]

Bitka za Verden je poznata kao "Verdunski mlin za meso" ili kao "Meusin mlin", a postala je simbol francuske odlučnosti. Uspjesi sustava fiksnog utvrđivanja doveli su kasnije do usvajanja Maginotove linije kao metoda francuske obrane između dva svjetska rata.

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]