Limes

Izvor: Wikipedia
Rekonstrukcija zamka kapije u Welzheim, Nemačka

Limes (lat.), granica, međa ili najčešće ime za utvrđenu granicu Rimskog Carstva.

Nastanak[uredi - уреди]

Da bi sačuvao imperiju od napada pograničnih naroda, Oktavijan Avgust (63. pne do 14. pne) nastoji da pomjeri granice na pogodne linije, prvenstveno vodene prepreke. Zbog toga zauzima sve zemlje na desnoj obali Dunava, a granicu u Germaniji pomjera s Rajne na Labu. Rimljani se početkom nove ere trajno povlače na granice i stvaraju sistem stalnih logora, iz kojeg se vremenom razvio limes.

Limesi nastaju u mnogim dijelovima Rimskog Carstva, a sastoje se od sistema graničnih puteva, kula za osmatranje i utvrđenja. Ponegdje se grade i bedemi od zemlje ili kamena, rovovi i slično. U pozadini limesa, ponekad i više stotina kilometara od njih, nalazili su se logori s jednom ili više legije, koje bi intervenisale po potrebi.

Dunavski limes[uredi - уреди]

Na teritoriji današnje Srbije, Hrvatske i okolnim zemljama limesi su bili dio Dunavskog limesa. Römischer Ziegelstempel aus Sotin

Roman cigle marke iz Sotina: Exercitus Pannoniae Inferioris – Donja-Panonska vojska
Kasnoantička mostobran na Dunavu kod Dunafalva, Mađarskoj

Dunavski limes se dijeli na panonski i mezijski dio.

Panonski limes[uredi - уреди]

Panonski limes je išao do Singidunuma (Beograd). Najprije se sastojao od bedema s kulama od drveta, a potom od opeke ili kamena. Kasnije su dignuti stalni logori legija. Poznatiji logori bili su Kastra Regina, Kastra Batava, Pasau, Vindobona, Karnuntum, Akvinkum, Altinum (Mohač), Ad Militare (Batina), Kuzum (Petrovaradin), Akuminkum (Stari Slankamen).

Panonski limes na prostoru današnje Hrvatske i Srbije može se podijeliti na baranjski i sremski (srijemski) odsjek.

  • Baranjski odsjek ide od Murse (Osijek) do Batine i imao je utvrđeni vojni put. Kašteli su bili kod mjesta Batina, Ad Novas (Zmajevac, 7 km od Batine), Mursa Minor (Darda), Aureus Mons (Kamenac, 8 km od Zmajevca) i Albano (Luško, 8 km istočno od Zmajevca).
  • Sremski limes je išao od Taurunuma (Zemun) do Teutoburgijuma (Dalj). Uz njega je išao put od St. Budima do Starog Slankamena i dalje ka Zemunu. Važniji kašteli su kod S. Slankamena, kod Petrovaradina, Bononija (Banoštor), Onagrinum, Kukcijum (Ilok), Kornakum (Sotin). Istočno od S. Slankamena bila su utvrđenja kod Burgene (Novi Banovci), Ritijum (Surduk) i kod Zemuna.

Mezijski limes[uredi - уреди]

Mezijski limes je išao od Crnog mora do Beograda. Vojni put je išao desnom obalom Dunava, kod Đerdapa je bio drvene konstrukcije (rupe za debla u stijenama). Stalni logor je bio Kalemegdan a na lijevoj obali Dunava kaštel Panovceja (Pančevo). Kašteli na desnoj obali bili su i Vincea (Vinča), Trikornijum (Ritopek), i na ušću Velike Morave, možda kod Kuliča. Glavno utvrđeno mesto bio je Viminacijum, blizu ušća Mlave u Dunav na visoravni. Kod Rama je bilo utvrđenje Lederata. Kaštel Pinkum kod Velikog Gradišta je danas pod vodom. Postoji još čitav niz kaštela i utvrđenja na ovom području.

  • Banatski limes (Limes Dacicus) je izgrađen poslije osvajanja Dakije radi obezbeđenja rudnika u jugozapadnim Karpatima. Glavna utvrđenja su bila Tibiskum (Karansebeš) i Župa na ušću Bistre u Tamiš.
  • U Bačkoj postoje rimski šančevi sa malim i velikim bedemom. Mali bedem ide od Apatina do Bačkog Petrovog Sela, a veliki od Novog Sada do Bačkog Gradišta. Za veliki se smatra da su ga sagradili Jazigi, a mali Sloveni.

Vidi još[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]

Korištena literatura[uredi - уреди]

  • Vojna enciklopedija, Beograd, 1973., knjiga peta, strane 83 - 86.