Coordinates: 50°56′29″N 6°57′29″E / 50.9413°N 6.958°E / 50.9413; 6.958

Kölnska katedrala

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Kölnska katedrala
Svjetska baštinaUNESCO
 Njemačka


Kölnska katedrala na mapi Njemačke
Kölnska katedrala
Kölnska katedrala
Lokacija Kölna u Njemačkoj
Registriran:1996. (20. zasjedanje)
Vrsta:Kulturno dobro
Mjerilo:i, ii, iv
Ugroženost:2004.-2006.
Referenca:UNESCO

Kölnska katedrala (njemački: Kölner Dom), službenog imena: Katedralna crkva Svetog Petra i Djevice Marije (Hohe Domkirche St. Peter und Maria) je rimokatolička crkva u Kölnu, Njemačka. Ona je sjedište Kölnske biskupije (trenutačni kardinal Joachim Meisner), pod upravom Kölnske nadbiskupije. Posvećena je Svetom Petru i Blaženoj Djevici Mariji i slavna je kao spomenik njemačkog kršćanstva, gotičke arhitekture te ustrajne vjere i opstojnosti građana Kölna.

Katedrala je 1996. god. upisana na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi kao jedno od najpoznatijih građevina u Njemačkoj i znamenitost grada Kölna, te kao "iznimno djelo ljudske kreativne genijalnosti".[1]

50°56′29″N 6°57′29″E / 50.9413°N 6.958°E / 50.9413; 6.958

Pogled iz zraka na katedralu.
Kölnska katedrala 1900. god.

Povijest[uredi | uredi kod]

Izgradnja Kölnske katedrale je započela 1248. god. i trajala je, s brojnim prekidima, do 1880. god., što čini razdoblje od 600 godina. Ona je duga 144.5, široka 86.5 metara, a njena dva tornja su visoka 157 metara[2] Katedrala je jedna od najvećih svjetskih crkava i najveća gotička crkva u sjevernoj Europi. Godinama je, točnije od 1880. do izgradnje Washingtonskog obeliska 1884. god., bila najvišom ljudskom građevinom. Još uvijek ima drugi po visini crkveni toranj, od kojega je viši samo katedrale u Ulmu, koji je dovršen 10 godina poslije (1890.). Zbog svojih dvojnih tornjeva ona ima najveću fasadu od svih svjetskih crkava. Također njezin kor između stupova ima najveći omjer visine u odnosu na širinu, od svih srednjovjekovnih crkava (3.6:1), nadmašivši čak i katedralu u Beauvaisu koja ima malo viši glavni brod.[3]

Njeni srednjovjekovni arhitekti su isplanirali veličanstvenu građevinu koja bi udomila relikvije Sveta tri kralja koje je Fridrik I. Barbarossa donio iz Milana, te tako postala mjestom hodočašća u Svetom Rimskom Carstvu. Iako nije bila dovršena u srednjem vijeku, katedrala je "remek-djelo i snažno svjedočanstvo kršćanskog vjerovanja srednjovjekovne, ali i moderne Europe".

God. 2004., katedrala je dospjela na popis "svjetske baštine u opasnosti", kao jedina zaštićena građevina u zapadnoj Europi, zbog planova izgradnje nebodera u njezinoj blizini koji bi znatno narušio njezin izgled. No, nakon što su gradske vlasti 2006. god. odlučile ograničiti visinu planiranih građevina, katedrala je skinuta s tog popisa.

Dana 18. kolovoza 2005. god., papa Benedikt XVI. je posjetio katedralu tijekom svoje apostolske posjete Njemačkoj i tada se vjeruje da je katedralu pohodilo oko milijun hodošasnika.

Odlike[uredi | uredi kod]

Kölnska katedrala je značajno hodočasničko odredište, ali i prigodna turistička atrakcija koja privlači veliki broj posjetitelja godišnje. Otvorena je svakim danom od 6 sati izjutra do 7.30 poslijepodne, a ulaz je slobodan, osim za uspon tornjem i za riznicu. Posjetitelji se mogu popeti spiralnim stubištem s 509 stuba do vidikovca na platformi koja se nalazi na visini od 98 metara.

Zapadno pročelje prvostolnice (travanj 2009.).
Pogled na katedralu preko rijeke Rajne.
Vanjska dužina 144.58 m
Vanjska širina 86.25 m
Širina zapadne fasade 61.54 m
Širina transepta fasade 39.95 m
Širina glavnog broda (s oba bočna broda) 45.19 m
Visina južnog tornja 157.31 m
Visina sjevernog tornja 157.38 m
Visina transepta fasade 69.95 m
Visina ruba krova 61.10 m
Visina unutarnjeg svoda 43.35 m
Površina građevine 7,914 m²
Površina pod staklima 10,000 m²
Površina krova 12,000 m²
Ukupni volumen bez kontrafora 407,000 m³
Tlocrt katedrale.

Arhitektura Kölnske katedrale je zasnovana na onoj u Amiensu, osobito vjeran u tlocrtu , stilu i širini središnjeg broda u odnosu na njenu visinu. Tlocrt je upisanog latinskog križa, što je uobičajeno za gotičke katedrale. Ima dva bočna broda s obje strane glavnog broda, čime je poduprt jedan od najviših gotičkih križnih svodova, skoro visine katedrale u Beauvaisu, koja je većinom porušena. Izvana je teret vanjske opne poduprt kontraforima u francuskom stilu, a istočni kraj ima jedinstven deambulatorij čiji se prohod rastače u apsidu sa sedam radijalnih kapela.

Izvana, a osobito iz velike udaljenosti, katedralom dominiraju njeni visoki tornjevi koji imaju osobit njemački karakter jer su otvorni poput onih na katedralama u Ulmu, Beču i Regensburgu. [4]

Blago katedrale[uredi | uredi kod]

Oltar Sveta tri kralja.
Glavni brod prema istoku.

Jedno od najvećih blaga katedrale je visoki oltar iz 1322. god. koji je izrađen od crnog mramora sa jedinstvenim krovnim pločama dugima preko 4,5 metra. Sprijeda i sa strana je prekriven nišama od bijelog mramora u kojima se nalaze figure od kojih je „Krunidba Djevice Marije“ u središtu.[5]

Najslavniji je ipak veliki pozlaćeni Oltar Sveta tri kralja u obliku sarkofaga iz 13. stoljeća, koji je ujedno i najveći relikvijar u zapadnoj Europi. U njemu se nalaze kosti i 2,000 godina stara odjeća za koje se vjeruje da je pripadala trojci svetih kraljeva, a izloženi su na otvorenju crkve 1864. god.

Pored sakristije nalazi se Geronovo Raspelo (Gero-Kreuz),[6], veliko raspelo izrezbareno iz hrasta s tragovima boje i pozlate. Vjeruje se kako ga je naručio nadbiskup Geron 960. god., i ono je najstarije veliko raspelo sjeverno od Alpa, te najranije poznata slobodno stojeća skulptura na sjeveru srednjovjekovne Europe.[7]

U sakramentnoj kapeli nalazi se Milanska Madona (Mailänder Madonna), drvena skulptura Blažene Djevice Marije s Djetetom koja datira iz oko 1290. god. Oltar s likovima svetaca zašitinika Kölna djelo je Internacionalnog gotičkog stila slikara S. Lochnera, a nalazi se u Kapeli Svete Marije (Marienkapelle), dok su ostala djela u riznici katedrale.

U vanjskom zidu katedrale nalazi se par ploča na kojima se ističe kako je nadbiskup Englebert II. (1262.-67.) dozvolio naseljavanje židova u Köln.[8]

Povezano[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. UNESCOva Svjetska baština, Kölnska katedrala
  2. „Službene stranice Kölnske katedrale”. Arhivirano iz originala na datum 2016-06-13. Pristupljeno 2013-03-05. 
  3. Banister Fletcher, A History of Architecture on the Comparative Method
  4. Wim Swaan, Banister Fletcher
  5. Joan Holladay, Iconography of the High Altar in Cologne Cathedral, (1989.)
  6. Povijest umjetnosti sveučilišta u Pennsylvaniji
  7. Howard Hibbard
  8. Salo Wittmayer Baron, A social and religious history of the Jews, 2. izdanje, Columbia University Press, 1965., str. 174.
  • Wim Swaan, The Gothic Cathedral, Omega Books (1969.), ISBN 0-907853-48-X
  • Banister Fletcher, A History of Architecture on the Comparative Method.
  • Howard Hubbard, Masterpieces of Western Sculpture, Thames and Hudson, ISBN 0-500-23278-4
  • Wolff, Arnold, Cologne Cathedral. Its History - Its Works of Arts, Verlag (editor) Kölner Dom, Cologne: 2. izdanje 2003., ISBN 978-3-7743-0342-3

Vanjske veze[uredi | uredi kod]