Dubravko Škiljan

Izvor: Wikipedia
Dubravko Škiljan
Rođenje 31. oktobar 1949. (1949-10-31)
Zagreb
Smrt 21. jul 2007. (dob: 57)
Zagreb
Polje lingvistika i klasična filologija
Institucija Sveučilište u Zagrebu
Alma mater Sveučilište u Zagrebu
Rođaci: ban Ivan Mažuranić, predak ; spisateljica Ivana Brlić-Mažuranić, prabaka[1]

Dubravko Škiljan (Zagreb, 31. listopad 1949. - Zagreb, 21. srpanj, 2007) hrvatski lingvist i klasični filolog.

Biografija[uredi - уреди]

U Zagrebu je završio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1972. godine opću lingvistiku te latinski i grčki jezik s rimskom i grčkom književnošću. Magistrirao je 1974. godine iz područja klasične arheologije s temom "Grčki jezik spomenika kasnoantičke Salone", a 1975. godine obranio je doktorat s temom "Lingvistika i dijalektika" iz opće lingvistike.

Nakon kraćeg rada kao profesor klasičnih jezika u osnovnoj školi i na gimnaziji u Zagrebu, primljen je 1977. na Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je bio stalno zaposlen na Odsjeku za opću lingvistiku, najprije kao asistent, a zatim kao docent od 1977., izvanredni profesor od 1981. i redovni profesor od 1986. U jednom mandatu je obavljao dužnosti pročelnika odsjeka i prodekana za nastavu. Bio je šef Katedre za opću lingvistiku, a nakon njihovog osnivanja i šef Katedre za primijenjenu lingvistiku i Katedre za semiologiju. Premda je bio redovni profesor, dao je otkaz 1996. godine jer mu je u nacionalističkoj atmosferi bio onemogućen normalan istraživački i podučavalački rad na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.[2]

Od 1996. do 2003. godine bio je redovni profesor lingvistike i semiologije u Ljubljani na Institutum Studiorum Humanitatis Fakulteta za postdiplomske humanističke studije, gdje je 1998. osnovao postdiplomski i doktorski studij Lingvistika govora i teorija društvene komunikacije te obavljao funkciju koordinatora studija. Sve te godine je na posao putovao iz Zagreba u Ljubljanu. Nakon toga je ponovo bio redovni profesor na Odsjeku za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Škiljan je objavio 36 knjiga i preko 200 drugih radova iz opće i teorijske lingvistike, povijesti lingvistike, semiologije, primijenjenje lingvistike i klasične filologije. Sudjelovao je na većem broju znanstvenih i stručnih skupova u zemlji i inozemstvu, te vodio više znanstvenih projekata[3] u Hrvatskoj i Sloveniji. Pored redovne nastavne djelatnosti na dodiplomskim i postdiplomskim studijima,[4] držao je predavanja i u Pragu (na Centralnoevropskom sveučilištu), Parizu (na Sorbonni), Trstu (u Scuola superiore per traduttori e interpreti), Sarajevu i Novom Sadu. Bio je mentor većem broju doktoranata i magistranata u Zagrebu i u Ljubljani.

Knjige (izbor)[uredi - уреди]

  • Dinamika jezičnih struktura, Zagreb, 1976.
  • Lingvističko istraživanje Večernjeg lista, Zagreb, 1980.
  • Pogled u lingvistiku, Zagreb, 1985.
  • U pozadini znaka: esej iz semiologije značenja, Zagreb, 1985.
  • Jezik Vjesnikovih novina: komparativno lingvističko istraživanje, Zagreb, 1986.
  • Jezična politika, Zagreb, 1988.
  • Lingvistika svakodnevice, Novi Sad, 1989.
  • Kraj lingvistike? – fragmenti protiv fragmentacije, Zagreb, 1991.
  • Leksikon antičkih autora (urednik), Zagreb, 1996.
  • Javni jezik : pristup lingvistici javne komunikacije, Beograd, 1998.
  • Govor nacije: jezik, nacija, Hrvati, Zagreb, 2002.[4]
  • Mappa mundi: kartografi i njihova publika, svjetovi i znakovi, izrazi i sadržaji, značenja i smislovi, Zagreb, 2006.

Prijevodi[uredi - уреди]

  • Rimski cvjetovi (antologija rimske poezije), Zagreb, 1985.
  • Katul, Pjesme, Zagreb, 1987.
  • Heronda, Mimijambi, Zagreb, 1990.
  • Dionizije Tračanin, Gramatičko umijeće, Zagreb, 1995.
  • Herodot, Povijest, Zagreb, 2000.

Vidi još[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. Ivanjek, Željko (22. srpnja 2007). "Jezikoslovac koji je pričom nadrastao granice svoje struke". Zagreb: Jutarnji list. ISSN 1331-5692. http://www.jutarnji.hr/jezikoslovac-koji-je-pricom-nadrastao-granice-svoje-struke/183155/. pristupljeno 4. travnja 2008. 
  2. Eschbach, A.; Hess-Lüttich, E.; Trabant, J. (1996). "Erklärung der Kodikas/Code-Redaktion zum Artikel von Dubravko Škiljan". Kodikas/Code. Ars Semiotica (in njemački) (Tübingen) 19 (4): 391. 
  3. Redakcija Arkzina (24. veljače 1995). "Nemoguće je dokazati da su hrvatski i srpski dva različita jezika: razgovor s Dubravkom Škiljanom". Zagreb: Arkzin. Arhivirano iz originala 2. rujna 2012. http://www.webcitation.org/6ANOrA0d9. pristupljeno 12. veljače 2014. 
  4. 4.0 4.1 Kordić, Snježana (2004). "Jezik kao zastava: prikaz knjige Dubravka Škiljana, Govor nacije: jezik, nacija, Hrvati". Književna republika (Zagreb) 2 (1-2): 224–229. ISSN 1334-1057. Retrieved 5. studenog 2013. 

Vanjske poveznice[uredi - уреди]