Dubravko Škiljan
Dubravko Škiljan (Zagreb, 31. listopad 1949. - Zagreb, 21. srpanj, 2007) hrvatski lingvist i klasični filolog.
U Zagrebu je završio osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1972. godine opću lingvistiku te latinski i grčki jezik s rimskom i grčkom književnošću (kao dva B-predmeta), magistrirao je 1974. godine iz područja klasične arheologije (s temom: "Grčki jezik spomenika kasnoantičke Salone"), a 1975. godine obranio je doktorat (s temom: "Lingvistika i dijalektika") iz opće lingvistike.
Od 1972. godine radio je kao profesor klasičnih jezika u osnovnoj školi, od 1974. godine u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, a od 1977. bio je stalno zaposlen, najprije kao asistent, a zatim kao docent (od 1977), izvanredni profesor (1981) i redovni profesor (1986, ponovo izabran 1992), na Odsjeku za opću lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U tom je razdoblju bio šef Katedre za opću lingvistiku, a nakon njihova osnivanja i šef Katedre za primijenjenu lingvistiku i Katedre za semiologiju. U jednom je mandatu obavljao dužnosti pročelnika odsjeka i prodekana za nastavu.
Od 1996. do 2003. godine bio je redovni profesor lingvistike i semiologije na Institutum Studiorum Humanitatis, fakultetu za postdiplomske humanističke studije u Ljubljani, gdje je 1998. osnovao postdiplomski i doktorski studij Lingvistika govora i teorija društvene komunikacije te obavljao funkciju koordinatora studija. Nakon toga ponovo je bio redovni profesor na Odsjeku za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Škiljan je objavio je oko 250 radova iz područja opće i teorijske lingvistike, povijesti lingvistike, semiologije, primijenjenje lingvistike i klasične filologije (od toga 36 u obliku knjiga ili samostalnih monografija), sudjelovao je na većem broju znanstvenih i stručnih skupova u zemlji i inozemstvu, te vodio nekoliko znanstvenih projekata u Hrvatskoj i Sloveniji. Osim redovne nastavne djelatnosti na dodiplomskim i postdiplomskim studijima, držao je predavanja i u Pragu (na Centralnoevropskom sveučilištu), Parizu (na Sorbonni), Trstu (u Scuola superiore per traduttori e interpreti), Sarajevu i Novom Sadu. Bio je mentor većem broju doktoranata i magistranata u Zagrebu i u Ljubljani.
Nakon duge i teške bolesti, preminuo je u Zagrebu 21. srpnja 2007.
Djela [uredi - уреди]
Knjige
- Dinamika jezičkih struktura, Zagreb, 1976.
- Lingvističko istraživanje Večernjeg lista, Zagreb, 1980.
- Pogled u lingvistiku, Zagreb, 1985.
- U pozadini znaka: esej iz semiologije značenja, Zagreb, 1985.
- Jezik vjesnikovih novina: komparativno lingvističko istraživanje, Zagreb, 1986.
- Jezična politika, Zagreb, 1988.
- Lingvistika svakodnevice, Novi Sad, 1989.
- Kraj lingvistike? – fragmenti protiv fragmentacije, Zagreb, 1991.
- Leksikon antičkih autora (urednik), Zagreb, 1996.
- Javni jezik : pristup lingvistici javne komunikacije, Beograd, 1998.
- Govor nacije: jezik, nacija, Hrvati, Zagreb, 2002.
- Mappa mundi: kartografi i njihova publika, svetovi i znakovi, izrazi i sadržaji, značenja i smislovi, Zagreb, 2006.
Prevodi
- Rimski cvjetovi (antologija rimske poezije), Zagreb, 1985.
- Katul, Pjesme, Zagreb, 1987.
- Heronda, Mimijambi, Zagreb, 1990.
- Herodot, Povijest, Zagreb, 2000.