Dubravko Škiljan

Izvor: Wikipedia

Dubravko Škiljan (Zagreb, 31. listopad 1949. - Zagreb, 21. srpanj, 2007) hrvatski lingvist i klasični filolog.


U Zagrebu je završio osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1972. godine opću lingvistiku te latinski i grčki jezik s rimskom i grčkom književnošću (kao dva B-predmeta), magistrirao je 1974. godine iz područja klasične arheologije (s temom: "Grčki jezik spomenika kasnoantičke Salone"), a 1975. godine obranio je doktorat (s temom: "Lingvistika i dijalektika") iz opće lingvistike.

Od 1972. godine radio je kao profesor klasičnih jezika u osnovnoj školi, od 1974. godine u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, a od 1977. bio je stalno zaposlen, najprije kao asistent, a zatim kao docent (od 1977), izvanredni profesor (1981) i redovni profesor (1986, ponovo izabran 1992), na Odsjeku za opću lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U tom je razdoblju bio šef Katedre za opću lingvistiku, a nakon njihova osnivanja i šef Katedre za primijenjenu lingvistiku i Katedre za semiologiju. U jednom je mandatu obavljao dužnosti pročelnika odsjeka i prodekana za nastavu.

Od 1996. do 2003. godine bio je redovni profesor lingvistike i semiologije na Institutum Studiorum Humanitatis, fakultetu za postdiplomske humanističke studije u Ljubljani, gdje je 1998. osnovao postdiplomski i doktorski studij Lingvistika govora i teorija društvene komunikacije te obavljao funkciju koordinatora studija. Nakon toga ponovo je bio redovni profesor na Odsjeku za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Škiljan je objavio je oko 250 radova iz područja opće i teorijske lingvistike, povijesti lingvistike, semiologije, primijenjenje lingvistike i klasične filologije (od toga 36 u obliku knjiga ili samostalnih monografija), sudjelovao je na većem broju znanstvenih i stručnih skupova u zemlji i inozemstvu, te vodio nekoliko znanstvenih projekata u Hrvatskoj i Sloveniji. Osim redovne nastavne djelatnosti na dodiplomskim i postdiplomskim studijima, držao je predavanja i u Pragu (na Centralnoevropskom sveučilištu), Parizu (na Sorbonni), Trstu (u Scuola superiore per traduttori e interpreti), Sarajevu i Novom Sadu. Bio je mentor većem broju doktoranata i magistranata u Zagrebu i u Ljubljani.

Nakon duge i teške bolesti, preminuo je u Zagrebu 21. srpnja 2007.

Djela[uredi - уреди]

Knjige

  • Dinamika jezičkih struktura, Zagreb, 1976.
  • Lingvističko istraživanje Večernjeg lista, Zagreb, 1980.
  • Pogled u lingvistiku, Zagreb, 1985.
  • U pozadini znaka: esej iz semiologije značenja, Zagreb, 1985.
  • Jezik vjesnikovih novina: komparativno lingvističko istraživanje, Zagreb, 1986.
  • Jezična politika, Zagreb, 1988.
  • Lingvistika svakodnevice, Novi Sad, 1989.
  • Kraj lingvistike? – fragmenti protiv fragmentacije, Zagreb, 1991.
  • Leksikon antičkih autora (urednik), Zagreb, 1996.
  • Javni jezik : pristup lingvistici javne komunikacije, Beograd, 1998.
  • Govor nacije: jezik, nacija, Hrvati, Zagreb, 2002.
  • Mappa mundi: kartografi i njihova publika, svetovi i znakovi, izrazi i sadržaji, značenja i smislovi, Zagreb, 2006.

Prevodi

  • Rimski cvjetovi (antologija rimske poezije), Zagreb, 1985.
  • Katul, Pjesme, Zagreb, 1987.
  • Heronda, Mimijambi, Zagreb, 1990.
  • Herodot, Povijest, Zagreb, 2000.