Komunikacija

Izvor: Wikipedia

Komunikacija je proces razmjene ideja i informacija. Riječ komunikacija doslovno znači: učiniti nešto općim ili zajedničkim. Komunikacija je obično opisana prema 3 glavne dimenzije: sadržaju, formi i cilju. Zajedno, sadržaj komunikacije i forma kreiraju poruke koje se šalju prema cilju. Cilj može biti sam čovjek, druga osoba (u interpersonalnoj komunikaciji), ili drugi entitet poput tvrtke ili grupe.

Opis i podjela[uredi - уреди]

Ljudska komunikacija se odnosi na socijalnu interakciju razmjenjivanja informacija, a sve u svrhu razumijevanja i socijalne povezanosti. Ljudi posjeduju prirodnu i urođenu potrebu da komuniciraju jedni sa drugima, da stvaraju međuljudske odnose, te da održavaju i podržavaju ljudske veze. Komunikacija omogućava ljudima da izraze čitavu paletu fizičkih, emocionalnih i psiholoških potreba. Kada čovjek ima neku potrebu, komunikacija mu omogućava da tu informaciju drugim ljudima, u svrhu obogaćivanja vlastitog, kao i života drugih ljudi. Obogaćivanje života se odnosi na urođenu ljudsku potrebu da doprinosi za dobrobit sebe i drugih ljudi kroz procese socijalne interakcije, te empatijsko vezivanje.

Najčešći oblici komunikacije uključuju:

  • govor/slušanje;
  • čitanje/pisanje;
  • gestikulacije;
  • pokazivanje osjećaja

Razgovor s prijateljima, čitanje knjige ili zagrljaj voljene osobe su neke od jednostavnih oblika komunikacije.

Telefonski razgovor, kompjuteri, radio i televizija su neki od primjera komunikacije uz pomoć tehnologije.

Prijenos informacija kao najčešći oblik suvremene komunikacije, može se, kako u povijesti, tako i danas odvijati:

  • u prostoru, pri čemu je potrebno maksimalno smanjiti vrijeme potrebno za prenos određene informacije
  • u vremenu, o čemu svedoče trajni zapisi

Iako ima dugu povijest, suvremena komunikacija ostvaruje tri osnovna načina:

  • govornim metodama koje koriste živu riječ
  • u pisanoj formi, koja koristi znakove i simbole, kao što su na primjer slova abecede
  • vizualnim efektima, gdje se takođe koriste znakovi i simboli

Poruke koje se šalju putem komuniciranja, mogu imati različite namene u zavisnosti od potreba individue ili organizacije, koja komunicira. Ove poruke se koriste da informiraju, upitaju, potaknu, nagovore, utječu i sl. Stoga način na koji se ostvaruje komunikacija – kreiranje i slanje poruke, najčešće zavisi od nekoliko glavnih činilaca:

  • Situacije
  • Prirode (sadržaja) poruke
  • Broja ljudi kojima je poruka namijenjena, što je posebno značajno