Rzeszów

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Rzeszów
Centar grada (Trg Rynek)
Centar grada (Trg Rynek)
Koordinate: 50°2′N 22°0′E / 50.033°N 22.000°E / 50.033; 22.000
Država  Poljska
Vojvodstvo Potkarpatsko
Povjat Rzeszów
Vlast
 - gradonačelnik Tadeusz Ferenc
Površina
 - Ukupna 120 km²[1]
Visina 384 [1]
Stanovništvo (2019.)
 - Grad 196,208[1]
 - Gustoća 1,629 stan. / km²[1]
Vremenska zona UTC+1 (UTC+2)
Poštanski broj 35-001–35-959[1]
Pozivni broj 17[1]
Karta
Rzeszów na karti Poljske
Rzeszów
Rzeszów
Pozicija Rzeszówa u Poljskoj

Rzeszów (njemački: Resche, ukrajinski: Ряшів, ruski: Жешув) je grad od 196,208 stanovnika[1] na jugoistoku Poljske u Potkarpatskom vojvodstvu u kom je najveći grad i administrativni centar.[2]

Geografske karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Rzeszów se prostire duž obala rijeke Wisłok[2], udaljen oko 150 km istočno od Krakova.[3]

Grad se smjestio na spoju Zapadnih Karpata (Beskida) i Sandomirske kotline, na trasi magistralnih puteva i željezničkih pruga od Krakova prema Lavovu u Ukrajini.[2]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Rzeszów za Božić

Rzeszów je izrastao kao trgovište na putu za Ugarsku početkom 14. vijeka[2], pa je status grada dobio još 1354.[1]

Više puta je opustošen za vrijeme Švedsko-poljskih ratova u 17. vijeku.[2]

Za Prve podjele Poljske - 1772. Austrija je zauzela i anektirala Rzeszów sa ostalom Galicijom i vladala njime do 1918. kad je obnovljena Poljska.[2]

Nakon obnove samostalnosti Rzeszów je postao snažan garnizon poljske armije i grad u kom je proradila tvornica lovačkih aviona - PLZ (Państwowe Zakłady Lotnicze).

Jedinice Wehrmachta zauzele su grad 6. septembra 1939. Za vrijeme okupacije prezvan je u - Reichshof, i postao dio kvislingškog Generalnog gubernatorstva. Geto sa tri metra visokim zidom i par vrata je podignut i organiziran krajem 1941. pa je u njega potrpano 12.200 lŽidova. Sredinom 1942. njihov se broj povećao Židovima iz okolice na 23 000, tako da je po 20 ljudi spavalo u jednom sobičku.[3]

Tad su počele deportacije u koncentracione logore i masovne egzekucije. Nakon više takvih akcija krajem 1943. njihov broj se smanjio na 3000. Kad su jedinice Crvene armije zauzele grad u getu je bilo samo 600 ljudi.

Od nekih 15000 predratnih židovskih stanovnika Rzeszówa samo je njih 700 uspjelo preživjeti rat, od tog njih 600 koji su pobjegli prvih dana rata na sovjetsku stranu.[3]

Panorama grada

Znamenitosti i obrazovanje[uredi - уреди | uredi izvor]

Najpoznatiji spomenik Rzeszówa je dvorac Lubomirski, kompletno restauriran početkom 20. vijeka, u kom je stolovala istoimena porodica, koja je bila feudalni vladar grada. U gradskom i regionalnom muzeju posebno je izložena i velika etnografska kolekcija.[2]

Rzeszów je grad sa dva univerziteta; Tehničkim koji je osnovan 1963. i najnovijim iz 2001.[4]

Novi stanbeni dio grada

Privreda i transport[uredi - уреди | uredi izvor]

Rzeszów je nakon Drugog svjetskog rata izrastao u snažan centar prehrambene, tekstilne, mašinske[2] i elektroindustrije.[4]

Grad je veliko cestovno i željezničko raskršće, a ima i aerodrom[4]

Poznati sugrađani[uredi - уреди | uredi izvor]

Pobratimski gradovi[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 "Poland: Major Cities" (engleski). City population. https://www.citypopulation.de/en/poland/cities/. Pristupljeno 02.01. 2021.. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 "Rzeszów Poland" (engleski). Encyclopaedia Britannica. https://www.britannica.com/place/Rzeszow. Pristupljeno 3.01.2021.. 
  3. 3,0 3,1 3,2 "Rzeszow Ghetto" (engleski). Deathcamps. http://www.deathcamps.org/occupation/rzeszow%20ghetto.html. Pristupljeno 3.01.2021.. 
  4. 4,0 4,1 4,2 "Rzeszów" (hrvatski). Hrvatska enciklopedija LZMK. https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=53846. Pristupljeno 3.01.2021.. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]