Leymah Gbowee – razlika između verzija
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
dodana infokutija sa slikom |
|||
Red 30: | Red 30: | ||
* [http://www.nobelprize.org/nobel_prizes/peace/laureates/2011/ Saopštenje na zvaničnom sajtu Nobelove nagrade] |
* [http://www.nobelprize.org/nobel_prizes/peace/laureates/2011/ Saopštenje na zvaničnom sajtu Nobelove nagrade] |
||
{{Commonscat|Leymah Gbowee}} |
{{Commonscat|Leymah Gbowee}} |
||
{{Nobelova nagrada za mir}} |
{{Nobelova nagrada za mir}} |
||
{{Normativna kontrola}} |
|||
{{Lifetime|1972||Lejma, Gbovi}} |
{{Lifetime|1972||Lejma, Gbovi}} |
Aktualna verzija na datum 11 oktobar 2019 u 19:23
Leymah Gbowee | |
---|---|
Rođenje | Leymah Roberta Gbowee 01. 2. 1972. Centralna Liberija |
Nacionalnost | liberijska |
Obrazovanje | AA diploma socijalnog rada na Mother Patern College of Health Sciences u Monoriviji; MA u transfomracciji sukoba, Eastern Mennonite University, Harrisonburg, Virginia, SAD |
Zanimanje | ekonomist poslovna žena aktivist |
Vjeroispovijest | kršćanstvoa (luteranstvo) |
Nagrade | Nobelova nagrada za mir 2011. godine |
Website LeymahGbowee.com |
Lejma Gvobi (engl. Leymah Gbowee; 1. februar 1972) liberijska je aktivistkinja za mir, organizatorka mirovnog pokreta koji je doveo do okončanja Drugog liberijskog građanskog rata 2003. U saradnji sa Elen Džonson Serlif, Gbovijeba je uticala da se rat privede kraju, nakon čega je u Liberiji zavladao period mira, čime je omogućeno da na narednim izborima 2005. Serlifova bude izabrana za predsednicu i time postane prva žena na čelu jedne afričke zemlje.[1]
Zajedno sa Elen Džonson Serlif i Tavakul Karman, Gvobijeva je 2011. osvojila Nobelovu nagradu za mir „zbog nenasilne borbe za sigurnost žena i ženska prava za puno učešće u izgradnji mira.“[2]
Vidi još[uredi | uredi kod]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ „African women look within for change“, Si-En-En, 31. oktobar 2009. Pristupljeno 5. novembra 2014.
- ↑ „The Nobel Peace Prize for 2011“, zvanični sajt Nobelove nagrade, 7. oktobar 2011. Pristupljeno 5. novembra 2014.