Mojsije Rajović – razlika između verzija
m Bot: Automatska zamjena teksta (-Category: +Kategorija:) |
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
||
Red 8: | Red 8: | ||
| mesto_rođenja = |
| mesto_rođenja = |
||
| država_rođenja = |
| država_rođenja = |
||
| datum_smrti = [[13. april]] [[1726]]. |
| datum_smrti = [[13. 4.|13. april]] [[1726]]. |
||
| mesto_smrti = |
| mesto_smrti = |
||
| država_smrti = |
| država_smrti = |
||
Red 23: | Red 23: | ||
| naslednik1 = |
| naslednik1 = |
||
}} |
}} |
||
'''Mojsije Rajović''' ([[1712]] — [[1726]]) je bio [[Patrijarh srpski|27. patrijarh]] [[ |
'''Mojsije Rajović''' ([[1712]] — [[1726]]) je bio [[Patrijarh srpski|27. patrijarh]] [[srpska pravoslavna crkva|srpske crkve]]. |
||
== Biografija == |
== Biografija == |
||
Rođen u selu [[Trgovište]]. Zamonašio se u [[Manastir Mileševo|manastiru Mileševi]]. [[1704]]. godine izabran je za [[mitropolit]]a [[Raška|raškog]] i hirotonisan od strene patrijarha pećkog [[Kalinik II Grk|Kalinika]]. |
Rođen u selu [[Trgovište]]. Zamonašio se u [[Manastir Mileševo|manastiru Mileševi]]. [[1704]]. godine izabran je za [[mitropolit]]a [[Raška|raškog]] i hirotonisan od strene patrijarha pećkog [[Kalinik II Grk|Kalinika]]. |
||
[[1712]]. godine izabran je za patrijarha pećkog. [[Pećka patrijaršija]] je u to vreme bila u teškom materijalnom položaju, te je bio prisiljen da se često obraća karlovačkim mitropolitima za finansijsku pomoć. Na narodno-crkvenom saboru u [[Sremski Karlovci|Karlovcima]] [[1713]]. godine odlučeno je da Pećka patrijaršija ima u Karlovačkoj mitropoliji jednog svog stalnog poverenika, koji će kupiti dobrovoljne priloge po svim eparhijama austrougarskih [[Srbi|Srba]] u korist pećke patrijaršije. Pošto je saznao za ovu odluku patrijarh Mojsije je u Karlovce poslao svoga protosinđela Gavrila koji je vodio brigu oko skupljanja priloga za Pećku patrijaršiju. Međutim, ovi prilozi nisu bili dovoljni da podmire potrebe u Peći, Srbi iz [[ |
[[1712]]. godine izabran je za patrijarha pećkog. [[Pećka patrijaršija]] je u to vreme bila u teškom materijalnom položaju, te je bio prisiljen da se često obraća karlovačkim mitropolitima za finansijsku pomoć. Na narodno-crkvenom saboru u [[Sremski Karlovci|Karlovcima]] [[1713]]. godine odlučeno je da Pećka patrijaršija ima u Karlovačkoj mitropoliji jednog svog stalnog poverenika, koji će kupiti dobrovoljne priloge po svim eparhijama austrougarskih [[Srbi|Srba]] u korist pećke patrijaršije. Pošto je saznao za ovu odluku patrijarh Mojsije je u Karlovce poslao svoga protosinđela Gavrila koji je vodio brigu oko skupljanja priloga za Pećku patrijaršiju. Međutim, ovi prilozi nisu bili dovoljni da podmire potrebe u Peći, Srbi iz [[Habsburška Monarhija|Habzburške monarhije]] pomagali su Patrijaršiji srpskoj i na taj način što su joj ostavljali testamentom određene sume novca. Poznate su u istoriji i «pećke kutije» koje su postavljene po gradovima Karlovačke mitropolije u koje se skupljao prilog za osiromašenu pećke crkve. Ove kutije su postojale sve do dolaska [[Patrijarh Arsenije IV|patrijarha Arsenija IV]]. |
||
Patrijarh Mojsije se brinuo i za ostale srpske svetinje. Tako 5. juna [[1720]]. godine preporučuje hilandarske monahe Partenija i Makarija mitropolitu karlovačkom Vikentiju, koji su došli u Karlovačku mitropoliju radi sakupljanja priloga za manastir Hilandar. |
Patrijarh Mojsije se brinuo i za ostale srpske svetinje. Tako 5. juna [[1720]]. godine preporučuje hilandarske monahe Partenija i Makarija mitropolitu karlovačkom Vikentiju, koji su došli u Karlovačku mitropoliju radi sakupljanja priloga za manastir Hilandar. |
||
Red 34: | Red 34: | ||
Poznato je da je patrijarh Mojsije vodio brigu i oko izrade ikonostasa za [[Manastir Studenica|manastir Studenicu]], koji je finansirao karlovački mitropolit [[Vićentije Jovanović]]. Išao je u Novi Pazar [[1722]]. godine da moli turske vlasti da ne ruše [[Manastir Đurđevi Stupovi|Đurđeve Stupove]] da bi sazidali grad. Pored toga bio je veoma revnosan u obilasku svoje pastve u Bosni, Hercegovini, Dalmaciji i Samokovu. Posebno je važna njegova poseta Dalmaciji, gde je položaj pravoslavnih Srba bio veoma težak. Njegovim pozdravom od 18. aprila [[1714]]. godine iz [[Manastir Dragović|manastira Dragovića]], upućen episkopu Savatiju, kavaljerima, serdarima, harambašama i hrišćanima uopšte, dalmatinski Srbi su dobili snagu da brane svoju ugroženu pravoslavnu veru. Prilikom svoje posete Grbaljskoj župi [[1719]]. Godine, patrijarh Mojsije izvršio je tri episkopske hirotonije. |
Poznato je da je patrijarh Mojsije vodio brigu i oko izrade ikonostasa za [[Manastir Studenica|manastir Studenicu]], koji je finansirao karlovački mitropolit [[Vićentije Jovanović]]. Išao je u Novi Pazar [[1722]]. godine da moli turske vlasti da ne ruše [[Manastir Đurđevi Stupovi|Đurđeve Stupove]] da bi sazidali grad. Pored toga bio je veoma revnosan u obilasku svoje pastve u Bosni, Hercegovini, Dalmaciji i Samokovu. Posebno je važna njegova poseta Dalmaciji, gde je položaj pravoslavnih Srba bio veoma težak. Njegovim pozdravom od 18. aprila [[1714]]. godine iz [[Manastir Dragović|manastira Dragovića]], upućen episkopu Savatiju, kavaljerima, serdarima, harambašama i hrišćanima uopšte, dalmatinski Srbi su dobili snagu da brane svoju ugroženu pravoslavnu veru. Prilikom svoje posete Grbaljskoj župi [[1719]]. Godine, patrijarh Mojsije izvršio je tri episkopske hirotonije. |
||
U vreme patrijarha Mojsija vođen je rat između [[Austrija|Austrije]] i [[Mletačka |
U vreme patrijarha Mojsija vođen je rat između [[Austrija|Austrije]] i [[Mletačka Republika|Mletačke republike]] protiv [[Turska|Turske]] 1716-1718. Turska je poražena kod [[Petrovaradin]]a i izgubila je važne oblasti: [[Banat]], jugoistočni [[Srem]], severnu Srbiju od Zapadne Morave, u [[Bosna|Bosni]] oblast na desnoj obali Une i Save. Od Pećke patrijaršije su Karlovačkoj mitropoliji pripojene eparhije: Beogradsko-sremska, Valjevske, Temišvarska, i Vršačka. Tada je Beogradska mitropolija oformljena kao autonomna crkvena organizacija, nezavisna od Karlovačke mitropolije, zbog čega je došlo do sukoba između karlovačkog mitropolita [[Vikentije Popović|Vikentija Popovića]] i beogradskog mitropolita [[Mojsije Petrović|Mojsija Petrovića]]. Patrijarh Mojsije je izmirio zavađene mitropolite i u svojoj gramati od 15. avgusta 1721. odredio da se posle smrti mitropolita Vikentija spoje obe mitropolije u jednu. Do formalnog spajanja obe mitropolije nije došlo zbog austrijskih vlasti koje to nisu dozvolile, njihovo spajanje je bilo u ličnosti mitropolita Mojsija Petrovića koji je od 1725. upravljao obema mitropolijama. |
||
Zabeleženo je i to da je uspeo da osujeti nameru grčkog kaluđera Timotija, koji je od Turaka uspeo da kupi pećki tron, da na njega i stupi. To je učinio uz pomoć [[ |
Zabeleženo je i to da je uspeo da osujeti nameru grčkog kaluđera Timotija, koji je od Turaka uspeo da kupi pećki tron, da na njega i stupi. To je učinio uz pomoć [[Vaseljenska patrijaršija|Carigradske patrijaršije]]. |
||
Patrijarh Mojsije je umro [[13. |
Patrijarh Mojsije je umro [[13. 4.|13. aprila]] [[1726]]. godine. |
||
== Literatura == |
== Literatura == |
||
Red 45: | Red 45: | ||
{{niz| |
{{niz| |
||
pre=[[Patrijarh srpski Atanasije I|Atanasije I]]| |
pre=[[Patrijarh srpski Atanasije I|Atanasije I]]| |
||
spisak=[[Spisak |
spisak=[[Spisak poglavara Srpske pravoslavne crkve|Patrijarh]]</br>[[1712]] — [[1726]].| |
||
posle=[[Arsenije IV Jovanović Šakabenta]]| |
posle=[[Arsenije IV Jovanović|Arsenije IV Jovanović Šakabenta]]| |
||
}} |
}} |
||
Verzija na datum 17 juni 2013 u 17:32
Mojsije Rajović | |
---|---|
Datum smrti | 13. april 1726. |
Mojsije Rajović (1712 — 1726) je bio 27. patrijarh srpske crkve.
Biografija
Rođen u selu Trgovište. Zamonašio se u manastiru Mileševi. 1704. godine izabran je za mitropolita raškog i hirotonisan od strene patrijarha pećkog Kalinika.
1712. godine izabran je za patrijarha pećkog. Pećka patrijaršija je u to vreme bila u teškom materijalnom položaju, te je bio prisiljen da se često obraća karlovačkim mitropolitima za finansijsku pomoć. Na narodno-crkvenom saboru u Karlovcima 1713. godine odlučeno je da Pećka patrijaršija ima u Karlovačkoj mitropoliji jednog svog stalnog poverenika, koji će kupiti dobrovoljne priloge po svim eparhijama austrougarskih Srba u korist pećke patrijaršije. Pošto je saznao za ovu odluku patrijarh Mojsije je u Karlovce poslao svoga protosinđela Gavrila koji je vodio brigu oko skupljanja priloga za Pećku patrijaršiju. Međutim, ovi prilozi nisu bili dovoljni da podmire potrebe u Peći, Srbi iz Habzburške monarhije pomagali su Patrijaršiji srpskoj i na taj način što su joj ostavljali testamentom određene sume novca. Poznate su u istoriji i «pećke kutije» koje su postavljene po gradovima Karlovačke mitropolije u koje se skupljao prilog za osiromašenu pećke crkve. Ove kutije su postojale sve do dolaska patrijarha Arsenija IV.
Patrijarh Mojsije se brinuo i za ostale srpske svetinje. Tako 5. juna 1720. godine preporučuje hilandarske monahe Partenija i Makarija mitropolitu karlovačkom Vikentiju, koji su došli u Karlovačku mitropoliju radi sakupljanja priloga za manastir Hilandar.
Poznato je da je patrijarh Mojsije vodio brigu i oko izrade ikonostasa za manastir Studenicu, koji je finansirao karlovački mitropolit Vićentije Jovanović. Išao je u Novi Pazar 1722. godine da moli turske vlasti da ne ruše Đurđeve Stupove da bi sazidali grad. Pored toga bio je veoma revnosan u obilasku svoje pastve u Bosni, Hercegovini, Dalmaciji i Samokovu. Posebno je važna njegova poseta Dalmaciji, gde je položaj pravoslavnih Srba bio veoma težak. Njegovim pozdravom od 18. aprila 1714. godine iz manastira Dragovića, upućen episkopu Savatiju, kavaljerima, serdarima, harambašama i hrišćanima uopšte, dalmatinski Srbi su dobili snagu da brane svoju ugroženu pravoslavnu veru. Prilikom svoje posete Grbaljskoj župi 1719. Godine, patrijarh Mojsije izvršio je tri episkopske hirotonije.
U vreme patrijarha Mojsija vođen je rat između Austrije i Mletačke republike protiv Turske 1716-1718. Turska je poražena kod Petrovaradina i izgubila je važne oblasti: Banat, jugoistočni Srem, severnu Srbiju od Zapadne Morave, u Bosni oblast na desnoj obali Une i Save. Od Pećke patrijaršije su Karlovačkoj mitropoliji pripojene eparhije: Beogradsko-sremska, Valjevske, Temišvarska, i Vršačka. Tada je Beogradska mitropolija oformljena kao autonomna crkvena organizacija, nezavisna od Karlovačke mitropolije, zbog čega je došlo do sukoba između karlovačkog mitropolita Vikentija Popovića i beogradskog mitropolita Mojsija Petrovića. Patrijarh Mojsije je izmirio zavađene mitropolite i u svojoj gramati od 15. avgusta 1721. odredio da se posle smrti mitropolita Vikentija spoje obe mitropolije u jednu. Do formalnog spajanja obe mitropolije nije došlo zbog austrijskih vlasti koje to nisu dozvolile, njihovo spajanje je bilo u ličnosti mitropolita Mojsija Petrovića koji je od 1725. upravljao obema mitropolijama.
Zabeleženo je i to da je uspeo da osujeti nameru grčkog kaluđera Timotija, koji je od Turaka uspeo da kupi pećki tron, da na njega i stupi. To je učinio uz pomoć Carigradske patrijaršije.
Patrijarh Mojsije je umro 13. aprila 1726. godine.
Literatura
- „Mojsije Rajović”. Narodna enciklopedija. Zagreb: Bibliografski zavod. 1927.
Prethodnik: Atanasije I |
Patrijarh 1712 — 1726. |
Nasljednik: Arsenije IV Jovanović Šakabenta |
Žičko-pećki arhiepiskopi (1219-1337):
Sveti Sava • Arsenije I Sremac • Sveti Sava II • Danilo I • Joanikije I • Jevstatije I • Jakov • Jevstatije II • Sveti Sava III • Nikodim • Danilo II • Joanikije II
Pećki patrijarsi (1346-1463):
Joanikije II • Sava IV • Jefrem • Spiridon • Danilo III • Sava V • Danilo IV • Kirilo • Nikon • Teofan • Nikodim II • Arsenije II
Pećki patrijarsi (1557-1766):
Makarije Sokolović • Antonije Sokolović • Gerasim Sokolović • Savatije Sokolović • Jerotej Sokolović • Filip Sokolović • Jovan • Pajsije Janjevac • Gavrilo I Rajić • Maksim Skopljanac • Arsenije III Crnojević • Kalinik I • Atanasije I • Mojsije Rajović • Arsenije IV Jovanović • Joanikije III Karadža • Atanasije II Gavrilović • Gavrilo II Sarajevac • Gavrilo III • Vikentije Stefanović • Pajsije II Grk • Gavrilo IV Grk • Kirilo II • Vasilije Jovanović-Brkić • Kalinik II Grk
Karlovački mitropoliti i patrijarsi (1690-1920):
Arsenije III Crnojević • Isaija Đaković • Sofronije Podgoričanin • Vikentije Popović • Mojsije Petrović • Vićentije Jovanović • Arsenije IV Jovanović • Isaija Antonović • Pavle Nenadović • Jovan Đorđević • Vićentije Jovanović Vidak • Mojsije Putnik • Stefan Stratimirović • Stefan Stanković • Josif Rajačić • Samuilo Maširević • Prokopije Ivačković • German Anđelić • Georgije Branković • Lukijan Bogdanović
Beogradski mitropoliti (1831-1920):
Melentije Pavlović • Petar Jovanović • Mihailo Jovanović • Teodosije Mraović • Inokentije Pavlović • Dimitrije Pavlović
Patrijarsi Srpske pravoslavne crkve (1920- ):
Dimitrije • Varnava • Gavrilo (V) • Vikentije (II) • German • Pavle • Irinej