Obala Slonovače – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
OKBot (razgovor | doprinos)
Red 52: Red 52:
[[am:ኮት ዲቯር]]
[[am:ኮት ዲቯር]]
[[an:Costa de Bori]]
[[an:Costa de Bori]]
[[ang:Elpendbānrīma]]
[[ar:ساحل العاج]]
[[ar:ساحل العاج]]
[[ast:Costa de Marfil]]
[[ast:Costa de Marfil]]
Red 74: Red 75:
[[fa:ساحل عاج]]
[[fa:ساحل عاج]]
[[fi:Norsunluurannikko]]
[[fi:Norsunluurannikko]]
[[fr:Côte d'Ivoire]]
[[fr:Côte d’Ivoire]]
[[frp:Couta d’Ivouèro]]
[[frp:Couta d’Ivouèro]]
[[fy:Ivoarkust]]
[[fy:Ivoarkust]]
Red 97: Red 98:
[[kw:Côte d'Ivoire]]
[[kw:Côte d'Ivoire]]
[[la:Litus Eburneum]]
[[la:Litus Eburneum]]
[[lij:Còsta d'Avòïo]]
[[ln:Kotdivuar]]
[[ln:Kotdivuar]]
[[lt:Dramblio Kaulo Krantas]]
[[lt:Dramblio Kaulo Krantas]]

Verzija na datum 5 august 2007 u 01:07

Republika Côte d’Ivoire
République de Côte d'Ivoire
Datoteka:Coat of arms of Cote d'Ivoire 1964.png
Zastava Grb
GesloUnité, Discipline et Travail (francuski: Jedinstvo, disciplina i rad)
Državna himna: "L'Abidjanaise"
Glavni gradYamoussoukro
Službeni jezici francuski
Vođe
 -  Predsjednik Laurent Gbagbo
Uspostava Od Francuske
7. kolovoza 1960.
Površina
 -  Ukupno 322,460 km2 (67.)
 -  Voda (%) 1,4
Stanovništvo
 -  Popis iz 2003  16.962.491 (57.)
 -  Gustoća 53/km2
Valuta CFA franak
Pozivni broj 225
Web domena .ci

Bjelokosna Obala, Obala Bjelokosti ili Obala Slonovače je država u zapadnoj Africi. Graniči s Liberijom i Gvinejom na zapadu, Malijem i Burkinom Faso na sjeveru te Ganom na zapadu, a na jugu izlazi na Gvinejski zaljev, dio Atlantika. Smatra se jednom od najprosperitetnijih zemalja Zapadne Afrike, ali je njen razvoj u posljednje vrijeme usporen zbog političke nestabilnosti.

Datoteka:Bjelokosna obala.jpg
Bjelokosna obala

Ime joj dolazi od engleskog naziva Ivory Coast koji je poslije prešao u sve druge jezike. U oktobru 1985. vlada Obale Slonovače je zatražila da sve druge vlade u svijetu da kao standardni naziv počnu koristiti isključivo francuski naziv Côte d'Ivoire, ali to nigdje osim u samoj Obali Slonovače nije propisano zakonom.

Iako su Evropljani otkrili Obalu Slonovače još u 15. vijeku, ona nije potakla neki interes za kolonizaciju, pa čak ni trgovinu robljem. Tek je Francuska 1840-ih, za vrijeme početka Utrke za Afriku, počela stvarati uporišta na obali. 1890-ih je otpočeo pohod za širenje vlasti u unutrašnjost, završen tek 1917. Francuska vlast je stimulirala uzgoj kakaa, kave i banana - što je stimuliralo razvoj plantaža i dolazak relativno velikog broja evropskih doseljenika.

Pokret za nezavisnost Obale Slonovače je godine 1944. pod vodstvom otpočeo kao sindikat crnih radnika na plantažima pod vodstvom Felixa Houphoeta-Boignyja koji će vrlo brzo odbaciti radikalnu retoriku i postati prvi crni ministar u francuskoj vladi. Godine 1960. je Obala Slonovače dobila nezavisnost a Houphouet-Boigny njen prvi predsjednik. Zalaganje za očuvanje bliskih veza s Francuskom i inzistiranje na kapitalizmu dovelo je ekonomskog buma u 1960-im i 1970-ih, često zvanog "Bjelokosno čudo". Houphoet-Boigny je vladao čvrstom rukom, a nakon njegove smrti godine 1993. nasljednici nisu bili tako vješti u čuvanju etničke ravnoteže. Godine 1999. je proveden državni udar, a godinu dana kasnije na demokratskim izborima je predsjednik postao Laurent Gbagbo. Pod njegovom vladom su se intenzivirale vjerske napetosti između kršćanskog juga i muslimanskog sjevera, čemu je doprinio i veliki broj gastarbajtera iz drugih, pretežno muslimanskih, država Zapadne Afrike. Godine 2002. je izbila secesionistička pobuna na sjeveru, u što se upetljala i francuska vojska. Iako su otvoreni sukobi uglavnom prestali, u zemlji još uvijek postoji velika napetost.