Sokotra

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Sokotra
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Socotra dragon tree.JPG
 Jemen (Azija i Oceanija,
Arapske zemlje)
Registriran: 2008 (32. zasjedanje)
Vrsta: Prirodno dobro
Mjerilo: x
Ugroženost: ne
Referenca: UNESCO

Sokotra (arapski: سقطرى) je arhipelag od četiri otoka i dvije hridi u Indijskom oceanu, dug 250 km, ukupne površine zajedno s morem 410.460 km².[1] Od Somalije kao najbližeg kopna arhipelag je udaljen 240 km, a od Jemena 380 km.[2] Arhipelag administrativno pripada Jemenu.

Geografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Arhipelag Sokotra je u davnoj prošlosti bio dio megakontinenta Gondvane od kojeg se odvojio tokom miocena, u isto vrijeme kad se otvorio Adenski zaljev na sjeverozapadu. Najveći otok arhipelaga je Sokotra sa svojih 3625 km², što je 95% ukupne površine arhipelaga, a ostali otoci su Abd al-Kuri (133 km²), Samha (40 km²) i Darsa (16 km²). Glavni otok dijeli se na usku priobalnu pješčanu ravnicu, vapnenačku visoravan s kraškim spiljama te planinski pojas Haghier s najvećim vrhom od 1525 metara. Arhipelag Sokotra od 2004 administrativno pripada bližoj muhafazi Hadramautu, a nekad je bio dio muhafaze Adana, iako je najbliži muhafazi al-Mahri.

Klima[uredi - уреди | uredi izvor]

Arhipelag ima kombinaciju tropske i pustinjske klime. Prosječna godišnja temperatura je iznad 18 °C. Na arhipelag padne vrlo malo oborina koje ne ovise o sezoni već padaju tokom cijele godine. Više kiše padne u višim dijelovima najvećeg otoka Sokotre, a puno manje uz obalu. Za sezone monsunskih vjetrova, od juna do septembra, arhipelag je gotovo nepristupačan jer tad pušu olujni vjetrovi, a more podivlja od visokih valova.

Klimatološki medijani za Sokotru
Mjesec jan-sij feb-velj mar-ožu apr-tra maj-svi jun-lip jul-srp aug-kol sep-ruj okt-lis nov-stu dec-pro godina
Srednji maksimum (°C) 27,2 28,5 30,5 32,7 34,2 33,9 32,0 32,3 32,7 31,4 29,8 28,0 31,1
Srednja dnevna (°C) 22,0 23,4 25,1 27,5 28,9 29,0 27,6 27,5 27,6 26,0 24,2 22,7 25,96
Srednji minimum (°C) 16,8 18,3 19,8 22,2 23,7 24,1 23,2 22,8 22,6 20,6 18,7 17,5 20,86
Precipitacija (mm) 23 18 14 22 37 18 12 15 27 38 18 16 258
Izvor: Climate of Socotra - Climatic Research Unit - University of East Anglia [1]

Flora i fauna[uredi - уреди | uredi izvor]

Karta arhipelaga Sokotra

Arhipelag Sokotra je dragulj bioraznolikosti Arapskog mora.[3] Duga geološka izoliranost otočja i njegova žestoka vrućina i suha klima stvorila je specifičnu endemsku floru i faunu. Čak 825 biljnih vrsti raste samo na Sokotri. Jedan od simbola Sokotre je zmajevo drvo (Dracaena cinnabari) čiji se sok nekad upotrebljavao u tradicionalnoj medicini, te krastavčevo drvo (Dendrosicyos socotrana).

Fauna ahipelaga je također bogata, ima 192 vrsti ptica, od kojih se 44 gnijezde na otočju. Među njima su neke endemske vrste: Onychognathus frater, Passer insularis i Rhynchostruthus socotranus.[1] More oko Sokotre također vrvi brojnim vrstama, tu živi 253 koralja, 730 vrsti riba i 300 vrsti rakova.[1] Zbog bogatska svoje biorazličitosti Sokotra je u junu 2008. stavljena pod Svjetsku baštinu UNESCO-a.[1] Sokotru zovu draguljem Arapskog mora.[4]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Arhipelag Sokotra je ljudsko stanište već od ranog paleolita, tragove Oldovanske kulture pored Hadiboha 2008. otkrila je ruska arheološka ekipa V. A. Žukova.[5][6] Sokotra je zbog izoliranosti i nepristupačnosti u Indijskom oceanu dugo vremena bila slabo nenaseljena. Tokom više vjekova naselili su je domoroci s Arapskog poluotoka i Afrike.

Istočna obala otoka Sokotre

Po lokalnoj usmenoj predaji, Toma Apostol je 52. stanovnike Sokotre obratio na kršćanstvo. Abu Muhamed al-Hasan al-Hamdani, arapski geograf koji je posjetio arhipelag u 10. vijeku, izvjestio je da su tad većina stanovnika bili kršćani. O Sokotri je pisao i Marko Polo koji isto piše da su stanovnici kršćani i da nemaju nikakve veze s papom, već su dio bagdadske dijaceze.

Portugalska flota 1507. pod komandom Tristão da Cunhe i Afonsa de Albuquerque iskrcala se na Sokotri i zauzela tadašnji glavni grad Suk. Portugalci su htjeli od Sokotre stvoriti bazu iz koje bi omeli arapske brodove na plovidbi od Crvenog mora do Indijskog oceana, a drugi cilj bio im je vjerski, oslobođenje otočkih kršćana od islamske dominacije. Zbog tog su počeli graditi utvrde, ali su zbog otpora lokalnog stanovništva, napustili otok četiri godine kasnije.[7] Godine 1511. arhipelag Sokotra podpao je pod vlast sultana od Mahre. Od 1876. Sokotra je dio britanskog Protektorata Adena, a nakon toga Južnog Jemena.

Stanovništvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Gotovo svo stanovništvo arhipelaga, od njih 42.842, živi na najvećem otoku Sokotri, na kojem je najveće naselje Hadiboh sa 8545 stanovnika (popis iz 2004. godine),[8] dok su ostala veća naselja Kalansija (3862) i Kadub (929). Na otocima Abd al-Kuriju i Samhi živi oko 1000 stanovnika, a ostali su nenastanjeni.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Socotra Archipelago (na portalu UNESCO World Heritage Centre
  2. Socotra islands scenery in Yemen
  3. FACTBOX-Socotra, jewel of biodiversity in Arabian Sea. Reuters, 2008-04-23
  4. Sokotra, je dragulj biorazličitosti Arapskog mora, Reuters 23. 4. 2008.
  5. Амирханов Х.А., Жуков В.А., Наумкин В.В., Седов А.В. "Эпоха олдована открыта на острове Сокотра"."Природа", № 7/2009
  6. http://www.ihae.ru/konfer/simpozium.htm
  7. "Socotra was abandoned four years later, as it was not advantageous as a base", v. "Foundations of the Portuguese empire, 1415-1580, Diffie, Shafer, Winius", str. 233
  8. Thomas Brinkhoff: Citypopulation.de

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]