Hadiboh
Hadiboh
حاديبو | |
|---|---|
 | |
| Koordinate: 12°39′N 54°01′E / 12.650°N 54.017°E | |
| Država |  Jemen
|
| Stanovništvo (2004.) | |
| - Grad | 9 979 |
| Karta | |
  Hadiboh | |
Hadiboh (arapski: حاديبو = Ḥādībū), nekoć zvan Tamrida je obalni grad na sjeveru otoka Sokotra u Indijskom oceanu. Grad leži u sredini otoka, na obalnoj ravnici, ispod planine Jabal al-Jahir. Do 1999. Hadiboh je bio administrativni centar Sokotre, tada je otok podijeljen na dva okruga (mudirije): Istočni (Mudirija šarkija) centar Hadiboh, i Zapadni (Mudirija garbija) sa Kvalansijom kao centrom.
Hadiboh ima 9 979 stanovnika (procjena iz 2010)[1] i najveće je naselje na Sokotri.
Hadibo kao i cijela Sokotra administrativno podpada pod jemensku Muhafazu Hadramaut, nekad je bio dio udaljene Muhafaze Adan.
Stanovnici Hadiba se još i danas većinom bave poljoprivredom i stočarstvom, (koze i krave) te ribolovom. U posljednje vrijeme bave se i turizmom, koji se naglo razvija, odkako je Sokotra zbog svojih ljepota i očuvane prirode stavljena na listu Svjetske baštine UNESC-a u junu 2008 godine.[2]
Hadibo, kao i cijela Sokotra nema nikakvu elektranu, tako da nešto malo struje proizvode mali generatori, koji rade samo par sati navečer (između 5 - 21 h uopće nema struje) tek toliko da se mogu napuniti mobiteli. Gradić ima četiri manja hotela [3], banku i par trgovina u kojem odsjedaju sve brojniji turisti, koji su očarani divljom nezagađenom prirodom Sokotre.
Historija grada[uredi | uredi kod]
Otok Sokotra je vrlo izoliran i nepristupačan otok u Indijskom oceanu, na koji se stanovništvo iz Arapskog poluotoka i Afrike u više valova tokom stoljeća doseljevalo. Korijeni Hadiboha sežu u 1. vijek pne., kad se naselje zvalo Panara Tamara.[3] To je bio glavno mjesto otoka Pankija, kako se otok Sokotra tada zvao. Nakon toga je Suk (Šik na lokalnom sokotranskom) postao glavno otočko mjesto, i najvažnija otočka luka sve do kraja 15. st.. Na početku 16. st. otok Sokotra podpao je pod vlast Sultanata Mahra, od tad je Hadiboh dobio na važnosti, jer ga je sultan odabrao kao svoju drugu rezidenciju. Od tad se Hadiboh zove Tamarida, sve do kraja britanske vladavine i britanske marionetske tvorevine Južnoarapski Protektorat 1967. Od stjecanja nezavisnosti Južnog Jemena 30. novembar 1967, ponovno se zove Hadiboh. Još krajem 1960-ih Hadiboh bio selo sa stotinjak kuća, jednim vadijem i 500 stanovnika.[3], ali je za proteklih 30 godina narastao do gradića.
Promet[uredi | uredi kod]
U julu 1999 otvoren je novi Aerodrom Sokotra[3] (IATA : SCT, ICAO: OYSQ), iz kojeg postoji redovna dnevna linija za Sanu svaki dan sa slijetanjem u Mukalu, te jedamput tjedno za Aden, također sa slijetanjem u Al Mulali. Aerodrom je udaljen 12 km od Hadiboha
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Socotra (Iêmen) (izvor: World Gazetteer 2010.)
- ↑ Socotra Archipelago (na portalu UNESCO World Heritage Centre
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 Serge D.Elie: Hadiboh: From Peripheral Village to Emerging City Arhivirano 2016-10-12 na Wayback Machine-u(en)