Nat King Cole

Izvor: Wikipedia
Nat King Cole
Nat King Cole (Gottlieb 01511).jpg
Opće informacije
Ime Nathaniel Adams Coles
Rođenje 17. mart 1919.
Smrt 15. februar 1965.
Zanimanje pjevač, kompozitor, pijanist
Žanr(ovi) jazz, swing, blues, pop
Djelatni period 1935. - 1965.
Diskografska kuća Decca, Capitol

Nathaniel Adams Coles (* Montgomery, Alabama, 17. mart 1919 - † Santa Monica 15. februar 1965), poznatiji po umjetničkom imenu Nat "King" Cole, američki muzičar koji je na startu karijere bio poznat kao vrhunski jazz pijanist.

Ipak svoju svjetsku slavu stekao je zahvaljujući svom nježnom baritonu, nastupajući kao pjevač big bandova ali i malih jazz sastava. On je bio jedan od prvih crnih amerikanaca kojeg su ugostile brojne televizije. Njegova popularnost ostala je i nakon njegove smrti, te još uvijek ima status jednog od najvažnijih muzičara u historiji Sjedinjenih Američkih Država.

Biografija[uredi - уреди]

Djetinstvo u Chicagu[uredi - уреди]

Kad je imao samo 4 godine , njegova porodica preselila iz Alabame u Chicago[1], jer mu je otac, koji je inače bio mesar po zanimanju, dobio posao kao propovjednik u lokalnoj baptističkoj crkvi. Cole naučio svirati orgulje od svoje majke, Perline, koja je također radila u crkvi kao orguljaš. Svoj prvi javni nastup, imao je sa svega četiri godine, kad je izveo: Yes! We Have No Bananas. Njegovo klasično muzičko obrazovanje počinje sa 12 godina, tad ne uči samo jazz i gospel, već i evropske klasike, od Johanna Sebastiana Bacha do Sergeja Rahmanjinova.

Col je rastao uz svoja tri brata; Eddija, Ika i Freddyja. Isprva ga je inspiriralo sviranje jazz pijanista Earla Hinesa, Cole je započeo svoju muzičku karijeru sredinom 1930-ih, u tinejdžerskoj dobi, od tad ima umjetničko ime Nat Cole. Njegov stariji brat, Eddie Cole, ubrzo se pridružio sastavu u kojem je nastupao Nat kao basist. Braća Col snimila su prvu ploču 1936. godine pod Eddijevim imenom. Nastupali su po raznim klubovima, tamo je Nat zaradio i nadimak King (Kralj). Na jednoj od turneja dospio je do kalifornijskog Long Beacha, Nat je odlučio ostati tamo.

Los Angeles i King Cole Trio[uredi - уреди]

Tu se oženio s plesačicom Nadine Robinson i preselio u Los Angeles, u kojem je osnovao King Cole Trio, koji se sastojao od Nata na klaviru, Oscara Moora na gitari i Wesleya Princa na kontrabasu. Trio je nastupao po Los Angelesu u drugoj polovici 1930-ih i snimio brojne pjesme za radio.

U tom razdoblju stekao je reputaciju izvrsnog jazz pijanista, i kao takav se pojavio u nizu koncerata, pod imenom - Jazz u Filharmoniji. Njegov koncept malog jazz sastava, od samo; klavira, kontrabasa i gitare, bio je revolucion za to doba velikih orkestara, te je postao popularan u jazzu. Ubrzo su to počeli imitirati i mnogi drugi jazz glazbenici, uključujući; Art Tatuma, Oscara Petersona, Ahmada Jamala, Tommy Flanagana i blues pijanisti Charles Brown i Ray Charles. Tad je počeo nastupati i sa drugim muzičarima kao pijanist na njihovim nastupima; Lester Young, Red Garland te Lionel Hampton.

Ipak Cole nije postigao neki veći uspjeh sve dok nije snimio baladu Sweet Lorraine 1940. godine. Pa i tada je ostao vrlo stidljiv i nerado je pjevao u svom triju, jer je mislio da nema dobar glas. Bio je ponosan na svoju dobru dikciju, ali nikada se nije smatrao velikim pjevačem. Njegov stil bila je uvjerljivost, i to mu je davalo prednost u usporedbi s agresivnim izvedbama brojnih drugih kolega.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, kontrabasist Wesley Price je regrutiran, pa ga je Cole kao vođa zamjenio s Johnny Millerom. Početkom 1940-ih Nat King Cole Trio potpisao je ugovor s tek osnovanom diskografskom kućom Capitol Records, i ostao vjeran toj kući do kraja svoje karijere. Popularnost Nat King Colea 1940-ih bila je tako velika da su za zgradu Capitol Recordsa u Hollywoodu, često u šali rekli da je kuća koju je Nat izgradio.

Prvi veći uspjeh Nat King Cola kao pjevača bila je izvedba pjesme Straighten Up and Fly Right. Tekst te pjesme bazirao se na vrlo popularnoj staroj bajci iz zajednice američkih crnaca, koju je koristio i njegov otac kao inspiraciju za svoje vjerske propovijedi. Iako njegov tadašnji uspjeh nije potpuno usporediv s rockom, uspjeh pjesme pokazuje da uvijek postoji publika kojoj se dopada muzika izvedena iz narodne tradicije. Neki za ovu pjesmu drže da je prva pjesma rock and rolla. Veliki gitarist Bo Diddley, koji je također svoju inspiraciju pronalazio u popularnim narodnim pjesmmama, rekao je da je Nat Cole bio jedan od muzičara koji je presudno utjecao na njega.

Veliku popularnost kod šire publike, Cole je postigao nakon izvedbe pjesme Mona Lisa, iz 1950, koja se našla na vrhu top lista popularnosti. Nakon toga počela je nova faza u njegovoj karijeri, većinom ussmjerena na pop balade, iako se on, to treba naglasiti - nikada nije previše udaljio od svojih jazz korijena. Na tragu tog je 1956. godine objavio album potpuno posvećen jazzu - After Midnight.

Cole je bio prvi afro-američki umjetnik koji je imao vlastitu radio emisiju. Bio je također prvi koji je dobio i vlastiti tv show kasnih 1950-ih na nacionalnoj mreži. Ali treba spomenuti da ti programi nisu dugo živjeli, jer bi ih otkazali sponzori - koji se u to vrijeme nisu željeli suviše vezati uz zvijezde crnce. Cole se borio protiv rasizma cijeli svoj život, odbijajući nastupati po klubovima i prostorima u kojima bi se primijenili zakoni rasne segregacije. Za nastupa 1956 godine u Birminghamu (Alabama) bio je napadnut na pozornici od strane članova White Citizens' Council (Vijeće bijelih građana), koji su ga željeli oteti, zbog ozljeda Cole nije svoj nastup priveo do kraja, - nakon tog se zarekao da nikada više neće nastupati po južnim državama Sjedinjenih Država, taj zavjet je doista i ispunio, doista nikad više nije nastupao po jugu.[2]

Nat Cole imao je problema sa svojom bojom kože, i izvan rasno zadrtog juga, još 1948 kupio je kuću u kvartu Los Angelesa u kojem su tada živjeli isključivo bogatiji bijelci. Kad se uselio, došli su mu predstavnici Udruženja kućevlasnika i rekli - da oni ne žele nepoželjne osobe u svom susjedstvu, na to im je Cole odgovorio; Ni ja, a ako vidim da se neki nepoželjni želi useliti u kvart , bit ću prvi koji će zbog toga žaliti.

Druga žena bila mu je Maria Ellington, s njom je imao troje djece i još dvoje koje je usvojio. Njegova djeca Natalie Cole, i Ike Cole također su postali pjevači, a prije njih, još tokom 1950-ih, mlađi brat Freddie Cole, koji je i dan danas aktivan.

Nat King Cole nastupao je u brojnim kratkim filmovima, nastupio je i u sceni s W. C. Handyjem u filmu St. Louis Blues u kojoj je svirao. Također je nastupio i u filmu Nat King Cole Story te u vrlo poznatom westernu Ballad of Cat Ballou.

Nat King Cole, bio je strastveni pušač tako da nije čudo što je umro od raka pluća 1965 sa samo 45 godina.

Diskografija[uredi - уреди]

Ovo je izbor najpoznatijih Colovih interpretacija

  • Its Only a Paper Moon
  • Straighten Up and Fly Right
  • Sweet Lorraine
  • Nature Boy
  • Mona Lisa
  • Lush Life
  • Poinciana
  • Ramblin’ Rose
  • Unforgettable
  • (Get Your Kicks On) Route 66
  • When I fall in love
  • L-O-V-E
  • Fascination
  • Embraceable You
  • Those Lazy-Hazy-Crazy Days of Summer
  • Autumn Leaves
  • Route 66

Filmografija[uredi - уреди]

  • Građanin Kane (1941)
  • Dolazi Elmer (1943)
  • Pistol Packin' Mama (1943)
  • Pin Up Girl (1944)
  • Zvijezde parade (1944)
  • Pogledaj mog odvjetnika (1945)
  • Doručak u Hollywoodu (1946)
  • Killer Diller (1948)
  • Zamisli plesni podij (Make Believe Ballroom) (1949)
  • Plava gardenija (1953)
  • Djevojka iz gradića (Small Town Girl) (1953)
  • Rock 'n' Roll revija (1955)
  • Rhythm and Blues revija (1955)
  • Basin Street Revue (1956)
  • Grimizni sat (The Scarlet Hour) (1956)
  • Istanbul (1957)
  • Kineski legionar (China Gate) (1957)
  • St. Louis Blues (1958)
  • Sjećanja na jednu noć (Night of the Quarter Moon) (1959)
  • Schlager-Raketen (1960)
  • Cat Ballou (1965)

Izvori[uredi - уреди]

  1. Nat King Cole, Timeline((en))
  2. Eyewitness Account published in The Birmingham News. Felts, Jim. Letter to the Editor. 15. prosinca 2007. ((en))

Eksterni linkovi[uredi - уреди]