Dream Team

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Promotivna fotografija "Dream Teama" iz 1992. godine. Ova momčad se danas smatra najboljom košarkaškom momčadi svih vremena te jednom od najboljih momčadi ikada sastavljenih u svim sportovima.

Muška olimpijska košarkaška reprezentacija Sjedinjenih Država iz 1992., poznatija kao "Dream Team", bila je olimpijska selekcija reprezentacija Sjedinjenih Država koja se natjecala na Olimpijskim igrama 1992. godine u Barceloni. Bila je to prva američka olimpijska selekcija koja se sastojala od profesionalnih igrača iz NBA lige. Prepuna zvijezda, momčad izbornika Chucka Dalyja osvojila je zlatnu medalju pobjedom protiv Hrvatske i s prosječnom razlikom od 44 poena prednosti po utakmici.[1] Uz Dalyja, momčad su vodili Lenny Wilkens, P. J. Carlesimo i Dalyjev nasljednik, Mike Krzyzewski.[2]

Američki i svjetski novinari nazvali su ovaj "Dream Team" najboljom momčadi ikada sastavljenom,[3][4] dok ga je Košarkaška kuća slavnih Naismith Memorial, prilikom primanja u članstvo 2010. godine, opisala kao "najvećim skupom košarkaškog talenta na planeti".[5]

Formiranje momčadi[uredi | uredi kod]

Pozadina[uredi | uredi kod]

Olimpijske igre inicijalno su zamišljene kao natjecanje amaterskih sportaša i MOO je tu praksu provodio dugo vremena. U konkretnom slučaju, to je rezultiralo time da su Sjedinjene Američke Države na Olimpijadu mogle slati samo sveučilišne igrače te da su za svake igre morali sastavljati novu momčad, s obzirom da bi prethodni sastav već bio potpisao profesionalne ugovore. S druge strane, mnoge druge zemlje (poput Sovjetskog Saveza ili SFR Jugoslavije) koristile su profesionalce, koji su sklapali fiktivne ugovore o radu tako da bi u očima MOO-a ispalo da nisu profesionalni sportaši. To je dovodilo do toga da su, primjerice, Sovjeti na igre slali iskusne igrače koji su godinama igrali zajedno, nešto što si Amerikanci nikada nisu mogli priuštiti. Ova praksa kulminirala je na Olimpijskim igrama 1988. u Seoulu, kada su iskusni Sovjeti porazili Amerikance, koji su na koncu osvojili brončanu medalju (tada je to bio njihov najlošiji plasman na Igrama).[6][7][8]

Svjetska košarkaška organizacija, FIBA, vjerovala je kako su ovakva pravila nepoštena te ih je promijenila, tako da su Amerikanci za sljedeće igre, one u Barceloni 1992. godine, mogli birati profesionalce iz NBA lige; Sovjeti su bili jedini koji su glasovali protiv ovog prijedloga. Jedan od najzaslužnijih za ovaj prijedlog bio je generalni tajnik FIBA-e, Borislav Stanković, koji se za njega zalagao godinama.[9][10]

Selekcija[uredi | uredi kod]

Michael Jordan odbio je biti kapetan ove legendarne reprezentacije, prepustivši tu ulogu legendama Larryju Birdu i Magicu Johnsonu.

Američki košarkaški savez poslao je NBA ligi zahtjev da dostavi popis potencijalnih igrača za Igre 1992. godine.[11] Liga inicijalno nije bila entuzijastična, ne predviđajući da će momčad ubrzo postati pravi kulturološki fenomen.[12] Časopis Sports Illustrated bio je prvi koji je ovoj momčadi dao ime "Dream Team", kada se ona pojavila na naslovnici od 18. veljače 1991. godine.[9][11]

Prvih deset igrača reprezentacije odabrano je 21. rujna 1991. godine, a to su bili Michael Jordan i Scottie Pippen (Chicago Bulls), John Stockton i Karl Malone (Utah Jazz), Larry Bird (Boston Celtics), Magic Johnson (Los Angeles Lakers), Patrick Ewing (New York Knicks), Chris Mullin (Golden State Warriors), David Robinson (San Antonio Spurs) i Charles Barkley (Philadelphia 76ers).[13] Većina tih igrača bili su već na ili vrlo blizu vrhuncu svojih karijera.[14] Larry Bird je imao problema s leđima te je bio pred umirovljenjem, ali je izabran zbog historijskog značaja ove momčadi. Johnson, kojemu je u studenom iste godine dijagnosticiran HIV, umirovio se odmah nakon dijagnoze tako da se očekivalo da neće igrati za reprezentaciju. Njegovi suigrači očekivali su da će umrijeti od posljedica bolesti, ali sam Johnson je selekciju u olimpijsku reprezentaciju opisao kao čin koji mu je spasio život i pokazao mu da unatoč bolesti može voditi produktivan život.[9] Robinsonu je ovo bio drugi nastup za olimpijsku selekciju, ali nakon osvajanja bronce 1988. godine, bio je željan zlatne olimpijske medalje.[15] Ewing, Jordan i Mullin su već imali jedno zlato - iz 1984. godine - dok Malone, iznenađujuće, nije bio dio te reprezentacije tako da je ovu selekciju doživio kao izazov.[12]

Izbornik Chuck Daly ponudio je Jordanu, koji je tada bio na vrhuncu svoje popularnosti, da bude zaštitno lice momčadi, ali je ovaj to odbio, tako da su kapetanima imenovani Johnson i Bird,[9] koji su zajedno bili jedan od najodlikovanijih tandema u historiji NBA lige. Nakon inicijalne selekcije, ostala su još dva slobodna mjesta - jedno za još jednog profesionalnog igrača, a jedno za predstavnika sveučilišne košarke i tu će se pojaviti najveće kontroverze oko ove selekcije.

Izostavljanje Isiaha Thomasa[uredi | uredi kod]

Dana 12. svibnja 1992. godine objavljeno je kako će posljednje mjesto za profesionalnog igrača pripasti Clydeu Drexleru iz Portland Trail Blazersa, iako se navelike vjerovalo (i očekivalo) da će mjesto dobiti Isiah Thomas iz Detroit Pistonsa.[12] Iako je Thomas bio jedan od najboljih igrača lige, pojavile su se priče kako je ispao iz momčadi jer je Jordanov uvjet za sudjelovanje bilo neigranje Thomasa. U to se doba naširoko smatralo kako Jordan ne voli Thomasa jer je bio predvodnik momčadi Pistonsa s kraja 80-ih i početka 90-ih koja je nosila nadimak "Bad Boys" (sh. "Zločesti dečki"), a bila je poznata po jako gruboj kontakt igri, čija je "žrtva" u doigravanju bio i Jordan. U svojoj knjizi Dream Team, pisac Jack McCallum navodi kako je Jordan Rodu Thornu, članu selekcijskog odbora reprezentacije, rekao sljedeće: "Rod, ja ne želim igrati ako je Isiah Thomas u momčadi".[16]

Nakon izbora prve desetorke, Johnson je dao javnu podršku Thomasu, međutim kasnije se ispostavilo kako je njegova podrška bila puno manje entuzijastična nego se inicijalno činilo. U knjizi When the Game Was Ours, Johnson je napisao: "Isiah je sam ubio svoje šanse što se tiče Olimpijade. Nitko u toj momčadi nije želio igrati s njim".[17] Stockton je u periodu prije igara slomio kost u nozi, ali uspio se brzo oporaviti. Međutim, savez je bio spreman zamijeniti Stocktona u slučaju da se ne bi oporavio na vrijeme, a alternativa je bio Joe Dumars, tako da Thomas, kako se ispostavilo, nije bio niti prva rezerva.[18]

Laettner ulazi u momčad ispred O'Neala[uredi | uredi kod]

Kako bi odali počast činjenici da su do 1992. godine sve olimpijske selekcije bile sastavljene od sveučilišnih igrača, savez je posljednje mjesto u momčadi odlučio dati sveučilišnom igraču.[19][20] Istoga dana kada je Drexler predstavljen kao član, objavljeno je kako će Christian Laettner iz momčadi Duke Blue Devilsa biti dio reprezentacije, ispred očekivanog Shaquillea O'Neala iz momčadi LSU Tigersa.[21]

Selekcijski odbor odlučivao je između nekoliko snažnih kandidata među kojima su bili Harold Miner, Jimmy Jackson, Alonzo Mourning te Laettner i O'Neal.[22] O'Neal je bio prvi izbor na draftu 1992. godine, ali je Laettner bio daleko uspješniji sveučilišni igrač. S Blue Devilsima je osvajao uzastopne naslove 1991. i 1992. godine, bio je sveučilišni igrač godine i postigao je pobjednički koš u regionalnom finalu 1992. godine. Iako je O'Neal dvije sezone za redom ušao u najbolju momčad NCAA sustava, njegova je momčad ispala već u drugom kolu glavnog turnira. Laettner je tako osigurao mjesto u reprezentaciji zahvaljujući uspješnijoj sveučilišnoj karijeri.[23]

Sastav momčadi[uredi | uredi kod]

Konačni sastav "Dream Teama", s kojim su nastupili na Olimpijadi izgledao je ovako:

Spisak igrača "Dream Teama" iz 1992. godine
Igrači Treneri
Poz. # Ime Godine - Datum rođenja Visina Klub Klub nac.
PF 4 Laettner, Christian &0000000000000022.00000022 – (1969-08-17)17. 8. 1969. 2.11 m Duke Blue Devils Sjedinjene Američke Države
C 5 Robinson, David &0000000000000026.00000026 – (1965-08-06)6. 8. 1965. 2.16 m San Antonio Spurs Sjedinjene Američke Države
C 6 Ewing, Patrick &0000000000000029.00000029 – (1962-08-05)5. 8. 1962. 2.13 m New York Knicks Sjedinjene Američke Države
SF 7 Bird, Larry &0000000000000035.00000035 – (1956-12-07)7. 12. 1956. 2.06 m Boston Celtics Sjedinjene Američke Države
SF 8 Pippen, Scottie &0000000000000026.00000026 – (1965-09-25)25. 9. 1965. 2.01 m Chicago Bulls Sjedinjene Američke Države
SG 9 Jordan, Michael &0000000000000029.00000029 – (1963-02-17)17. 2. 1963. 1.98 m Chicago Bulls Sjedinjene Američke Države
SG 10 Drexler, Clyde &0000000000000030.00000030 – (1962-06-22)22. 6. 1962. 2.01 m Portland Trail Blazers Sjedinjene Američke Države
PF 11 Malone, Karl &0000000000000029.00000029 – (1963-07-24)24. 7. 1963. 2.06 m Utah Jazz Sjedinjene Američke Države
PG 12 Stockton, John &0000000000000030.00000030 – (1962-03-26)26. 3. 1962. 1.85 m Utah Jazz Sjedinjene Američke Države
SF 13 Mullin, Chris &0000000000000028.00000028 – (1963-07-30)30. 7. 1963. 2.01 m Golden State Warriors Sjedinjene Američke Države
PF 14 Barkley, Charles &0000000000000029.00000029 – (1963-02-20)20. 2. 1963. 1.98 m Phoenix Suns Sjedinjene Američke Države
PG 15 Johnson, Magic &0000000000000032.00000032 – (1959-08-14)14. 8. 1959. 2.06 m Los Angeles Lakers Sjedinjene Američke Države

Izbornik

Pomoćnici

Legenda:

  • Klub – označava kojoj je momčad
    igrač pripadao tokom Olimpijade

Napomena:

  • Magic Johnson je u trenutku objave
    sastava već bio u igračkoj mirovini.

Uspjesi na terenu[uredi | uredi kod]

Početak[uredi | uredi kod]

Kako bi pomogao momčadi u pripremama za Olimpijadu, savez je okupio momčad najboljih sveučilišnih (NCAA) igrača da igra pripremnu utakmicu protiv "Dream Teama". Savez je odabrao igrače čiji je stil igre, kako su se nadali, sličio stilu igre europskih momčadi s kojima bi američka reprezentacija igrala na Olimpijadi. Članovi ekipe bili su, između ostalih, penetrirajući bek Bobby Hurley, svestrani igrači Grant Hill i Penny Hardaway, vanjski šuter Allan Houston te snažni Chris Webber i Eric Montross.[9] Među njima, Hill i Hardaway će kasnije igrati za olimpijsku reprezentaciju 1996. godine, dok će Houston igrati u reprezentaciji 2000. godine.[24][25] Krajem lipnja, "Dream Team" se prvi puta sastao u La Jolli, CA, gdje je istovremeno oduševljavao i prestravljivao sveučilišne igrače protiv kojih su trebali igrati.

Utakmica je odigrana 24. lipnja, a dogodilo se da su sveučilišni igrači svladali "Dream Team" 62:54, nakon što su profesionalci snažno podcijenili svoje protivnike.[12] Daly je namjerno ograničio Jordanovo vrijeme na terenu te je radio neoptimalne zamjene igrača. Krzyzewski je kasnije rekao da je Daly "predao utakmicu" kako bi svoje zvijezde naučio da nisu nepobjedivi. Momčadi su sljedećeg dana odigrale revanš, u kojem su profesionalci uvjerljivo pobijedili.[26] Nakon utakmica, neki od sveučilišnih igrača posjetili su Jordanovu hotelsku sobu i tražili neke osobne predmete kao suvenire od svog najvećeg uzora.[12]

Turnir Amerika 1992.[uredi | uredi kod]

"Dream Team" je svoj međunarodni debi imao 28. lipnja 1992. godine na Turniru Amerika, koji je bio FIBA-in kontinentalni turnir, ali i kvalifikacijski turnir za Olimpijske igre u Barceloni, a igrao se u Portlandu, OR.[12] "Dream Team" je ždrijeban u prvu grupu, zajedno s reprezentacijama Kanade, Argentine, Paname i Kube. Prvu utakmicu "Dream Team" igrao je protiv Kube, koju je pregazio sa 136:57, nakon čega je kubanski izbornik Miguel Calderón Gómez izjavio: "Ne možete prekriti Sunce jednim prstom".[27] Komentator utakmice, Marv Albert, prisjetio se da je izgledalo "kao da [Amerikanci] igraju protiv srednjoškolske ili osnovnoškolske momčadi. Bili su toliko premoćni... bila je to pobjeda za pobjedom".[9] Kubanci su nakon poraza bili više zainteresirani za fotografiranje s američkim zvijezdama nego za samu igru, što je praksa koja je pratila "Dream Team" na svim utakmicama.[12]

Sljedeće utakmice također su bile uvjerljive pobjede za Amerikance - redom su padale Kanada (105:61), Panama (112:52) i Argentina (128:87) - koji su završili kao prvi u grupi i tako izborili direktan plasman u polufinale turnira. Tamo su porazili Portoriko (119:81) te izborili finale protiv Venezuele, koju su uvjerljivo dobili 127:80 i tako osvojili zlatnu medalju, odnosno jedno od četiri američka mjesta na Olimpijskim igrama.[28]

Rezultati i statistike[uredi | uredi kod]

"Dream Team" je na Turniru Amerika odigrao šest utakmica i ostvario svih šest pobjeda. Najveću razliku (+79) ostvarili su u prvoj utakmici protiv Kube, dok su najtežeg protivnika imali u reprezentaciji Portorika, koju su pobijedili s 38 razlike.[29] Reultati su bili sljedeći:

# Datum Protivnik Rezultat Razlika Dvorana
1 28. lipnja 1992. Kuba Kuba 136:57 +79 Memorial Coliseum
2 29. lipnja 1992. Kanada Kanada 105:61 +44 Rose Garden
3 30. lipnja 1992. Panama Panama 112:52 +60 Memorial Coliseum
4 1. srpnja 1992. Argentina Argentina 128:87 +41 Memorial Coliseum
5 3. srpnja 1992. Portoriko Portoriko 119:81 +38 Memorial Coliseum
6 5. srpnja 1992. Venezuela Venezuela 127:80 +47 Memorial Coliseum
Statistike
Igrač Uta. FGM FGA FG% 3PM 3PA 3P% SBM SBA SB% REB/uta. PTS/uta. AST BLK STL
Charles Barkley 6 34 58 .586 2 5 .400 28 33 .848 40/6.7 98/16.3 10 1 12
Larry Bird 2 8 11 .727 3 4 .750 0 0 .000 7/3.5 19/9.5 2 0 3
Clyde Drexler 5 27 39 .692 5 11 .455 10 12 .833 13/2.6 69/13.8 33 2 5
Patrick Ewing 5 27 43 .628 0 0 .000 5 8 .625 26/5.2 59/11.8 2 10 6
Magic Johnson 6 19 34 .559 3 9 .333 17 20 .850 25/4.2 58/9.7 54 0 7
Michael Jordan 6 29 53 .547 9 23 .391 9 12 .750 23/3.8 76/12.7 30 5 11
Christian Laettner 6 18 31 .581 3 7 .429 5 8 .625 16/2.7 44/7.3 2 0 3
Karl Malone 6 33 53 .623 0 0 .000 23 39 .590 35/5.8 89/14.8 9 4 5
Chris Mullin 6 31 49 .633 15 30 .500 9 14 .643 18/3.0 86/14.3 14 1 9
Scottie Pippen 6 20 30 .667 2 6 .333 6 9 .667 26/4.3 48/8.0 37 2 8
David Robinson 6 32 42 .762 0 0 .000 7 13 .538 32/5.3 71/11.8 5 11 5
John Stockton 2 5 6 .833 0 1 .000 0 0 .000 1/0.5 10/5.0 12 0 1

Olimpijske igre 1992.[uredi | uredi kod]

Iako je izazivao kontroverze zbog agresivne igre i psovanja na terenu, Charles Barkley je bio najbolji strijelac "Dream Teama" na Olimpijadi.

Olimpijske igre uslijedile su vrlo brzo nakon Turnira Amerika. "Dream Team" se preselio u Monako, gdje su šest dana trenirali, vježbajući po dva sata dnevno i igrajući prijateljske susrete protiv drugih reprezentacija. Međutim, kada nisu trenirali, igrači su uživali u nudističkim plažama, kockarnicama Monte Carla[14] i večerama s plemstvom.[12] Igračima nisu bile nametnute nikakve restrikcije, a Daly je to objasnio na sljedeći način: "Neću nametati nikakve restrikcije, jer bi ih se i sam morao držati, a Jimmy'z [poznati noćni klub u Monte Carlu] otvara tek u ponoć".[14]

Ekipa se za jednu trening utakmicu podijelila u dva tima — Plavi (kapetan je bio Johnson, a s njim su igrali Barkley, Robinson, Mullin i Laettner) i Bijeli (kapetan je bio Jordan, a s njim su igrali Malone, Ewing, Pippen i Bird). Drexler i Stockton nisu igrali zbog ozljeda.[30][14][31] Daly je igračima rekao da daju sve što imaju, a Bijeli su na kraju pobijedili 40:36. Jordan je ovu utakmicu nazvao najboljom utakmicom koju je ikada igrao, dok ju je Sports Illustrated proglasio "najboljom utakmicom koju nitko nije vidio".[14][32]

Po dolasku u Barcelonu, američki reprezentativci odsjeli su u luksuznom hotelu u gradu, a ne u Olimpijskom selu zbog sigurnosnih razloga.[12] Navijači su dočekali svoje idole s entuzijazmom te su se okupljali pred hotelom u nadi da će vidjeti nekog od njih. Daly je rekao da je atmosfera bila kao da su "zajedno okupili Beatlese i Elvisa".[33] Protivnički igrači, ali i drugi sportaši na igrama često su prilazili zvijezdama "Dream Teama" kako bi se fotografirali s njima.[34][14] Međutim, Charles Barkley se prisjetio kako je momčad dobivala i prijetnje smrću:

U našem hotelu, morao si imati identifikaciju s fotografijom da bi uopće ušao unutra, a mi bismo išli do bazena na krovu hotela, gdje je bilo 10 tipova s uzijima. Tako da je bilo nekako komično, bilo je, tipa: cura u bikiniju, tip s uzijem, cura u bikiniju, tip s uzijem. Ljudi su mislili da nismo htjeli odsjesti u Olimpijskom selu jer smo htjeli ispasti face, ali to je bilo zato što smo dobivali prijetnje smrću. Rekli su nam da bi neke od tih terorističkih skupina smatrale ubojstvo Dream Teama velikim pothvatom.[35]

David Robinson izvodi slobodno bacanje za "Dream Team" u četvrtfinalnom ogledu olimpijskog turnira protiv Portorika.

Međutim, upravo je Barkley najviše šetao gradom, unatoč prijetnjama. Kada su ga jednom upitali gdje su mu zaštitati, Barkley je samo podignuo šake i rekao: "Ovo je moje osiguranje".[12] McCallum je Barkleyja kasnije opisao kao "američkog olimpijskog ambasadora broj jedan", sve zbog njegovih posjeta La Rambli, gdje se družio s navijačima.[9] Jedini od igrača koji se detaljno pripremao za utakmice, gledajući snimke protivničkih utakmica, bio je Michael Jordan,[12] međutim čak je i on po nekoliko sati dnevno bez prestanka igrao golf s reprezentativnim kolegama.[9] Igrači su uživali u prilici da se međusobno upoznaju opuštenijoj atmosferi te su često provodili noći igrajući karte u hotelskim sobama.

Međutim, unatoč dosta nonšalantnom pristupu većine američkih reprezentativaca, protivnici nisu imali velikih prilika protiv "Dream Teama". Turnir su otvorili 26. srpnja protiv Angole, koju su pomeli rezultatom 116:48, uz nevjerojatnu seriju od 46:1 tokom utakmice. Međutim, na toj je utakmici došlo i do prvog incidenta, kada je Barkley udario angolskog košarkaša Herlandera Coimbru laktom u prsa te se naknadno odbio ispričati, tvrdeći da je Coimbra prvi udario njega. Barkleyju je dosuđen namjerni prekršaj, a Coimbrino jedno realizirano slobodno bacanje bio je jedini poen Angole tokom već spomenute serije od 46:1.[36] Iako ovaj prekršaj doista nije utjecao na tijek utakmice, postojale su brige oko toga kako će svijet percipirati američku momčad nakon takvog ponašanja. Nakon utakmice, Jordan je rekao: "Jednostavno nije bilo mjesta za tako nešto. Dominirali smo u utakmici. Stvorilo je pomiješane osjećaje, izazvalo pomiješane reakcije, promijenilo je cijelu priču o Amerikancima. Već postoje neki negativni osjećaji". Iako je to bio jedini incident na utakmici, neki su promijenili mišljenje o Amerikancima, koji više nisu bili kvalitetna momčad koja je pobijedila znatno slabiju ekipu, već nasilnici na terenu.[37][38] Marv Albert je vjerovao kako su Amerikanci iskoristili utakmicu protiv Angole da upozore ostale ekipe na turniru.[9] Međutim, unatoč incidentu, Coimbra je nakon utakmice nahvalio "Dream Team", kazavši da su "ti momci bili na jednoj drugoj razini — u jednoj dalekoj, dalekoj galaksiji".[12]

“ Pogledam desno, tamo je Michael Jordan ... Pogledam lijevo, tamo je Charles Barkley ili Larry Bird ... Nisam znao kome da dodam loptu! ”

— Magic Johnson, o svojim suigračima[9][4]

Nakon Angole, u grupi su redom padale Hrvatska (103:70), Njemačka (111:68), Brazil (127:83) i Španjolska (122:81), a onda i Portoriko u četvrtfinalu te Litva u polufinalu. Finalni ogled donio je novi okršaj s Hrvatskom, koja je u svom debitantskom nastupu na Igrama uspjela doći do finala.[39] Iako je Hrvatska u jednom trenutku čak i povela protiv Sjedinjenih Država (25:23),[40] Amerikanci su na koncu očekivano slavili (117:85) i tako odnijeli zlatnu medalju. Na samom kraju utakmice, Stockton je pristao na molbu hrvatskog igrača da ne puca,[41] tako da je rezultat ostao na +32 za Sjedinjene Države, što im je bila najmanja razlika na turniru. Finalnu utakmicu obilježio je i animozitet Jordana i Pippena prema Toniju Kukoču, koji je netom prije potpisao novi ugovor s Chicago Bullsima za više novca nego Pippen, koji je vjerovao da je Kukočev ugovor odužio njegove pregovore oko novog ugovora. Jordanu i Pippenu je bilo dosta slušati o Kukočevom talentu, tako da su se dogovorili da mu neće dozvoliti da "išta napravi" u toj utakmici; McCallum je kasnije opisao Jordana i Pippena kao "bijesne pse" dok su čuvali Kukoča.[12][9] Hrvatska je u prvoj utakmici izgubila s 33 koša razlike te je, u oba svoja susreta, bila jedina reprezentacija uz portorikansku, koja je izgubila s manje od 40 poena razlike od "Dream Teama".

Njihove finalne statistike bile su nevjerojatne. Amerikanci su pobjeđivali s prosječno 43.8 koševa prednosti (najviše +68 protiv Angole, najmanje +32 protiv Hrvatske u finalu), a postali su prva momčad koja je u svim utakmicama na Igrama postigla više od 100 poena, uz prosjek od 117.3 poena po utakmici, čak 15 više od olimpijske selekcije iz 1960. godine.[40] Michael Jordan jedini je startao na svim utakmicama, dok je Magic Johnson startao na pet od šest odigranih utakmica, dok je dvije propustio zbog problema s koljenom.[42] Pippen, Bird, Mullin, Robinson, Ewing, Malone i Barkley su se rotirali na ostalim startnim pozicijama.[12] Barkley je na kraju bio najbolji strijelac reprezentacije s prosjekom od 18 poena po utakmici,[35] iako, zanimljivo, izbornički odbor nije bio siguran oko njegovog uvrštavanja u reprezentaciju jer su se bojali da Barkley neće dobro predstavljati Sjedinjene Države.[12] Zanimljivo je kako izbornik Daly nije pozvao nijedan time-out na cijelom turniru.[43]

Rezultati i statistike[uredi | uredi kod]

"Dream Team" je na olimpijskom turniru odigrao ukupno osam utakmica i pobijedio u svih osam. Rezultati su bili:

# Datum Protivnik Rezultat Razlika Dvorana
1 26. srpnja 1992. Angola Angola 116:48 +68 Palau Municipal d'Esports de Badalona
2 27. srpnja 1992. Hrvatska Hrvatska 103:70 +33
3 29. srpnja 1992. Njemačka Njemačka 111:68 +43
4 31. srpnja 1992. Brazil Brazil 127:83 +44
5 2. kolovoza 1992. Španija Španjolska 122:81 +41
6 4. kolovoza 1992. Portoriko Portoriko 115:77 +38
7 6. kolovoza 1992. Litvanija Litva 127:76 +51
8 8. kolovoza 1992. Hrvatska Hrvatska 117:85 +32
Statistike
Igrač Uta. GS FGM FGA FG% 3PM 3PA 3P% SBM SBA SB% PTS/uta. REB/uta. AST/uta.
Charles Barkley 8 4 59 83 .711 7 8 .875 19 26 .731 18.0 4.1 2.4
Larry Bird 8 3 25 48 .521 9 27 .333 8 10 .800 8.4 3.8 1.8
Clyde Drexler 8 3 37 64 .578 6 21 .286 4 10 .400 10.5 3.0 3.6
Patrick Ewing 8 4 33 53 .623 0 0 .000 10 16 .625 9.5 5.3 0.4
Magic Johnson 6 5 17 30 .567 6 13 .462 8 10 .800 8.0 2.3 5.5
Michael Jordan 8 8 51 113 .451 4 19 .211 13 19 .684 14.9 2.4 4.8
Christian Laettner 8 0 9 20 .450 2 6 .333 18 20 .900 4.8 2.5 0.4
Karl Malone 8 4 40 62 .645 0 0 .000 24 32 .750 13.0 5.3 1.1
Chris Mullin 8 2 39 63 .619 14 26 .538 11 14 .786 12.9 1.6 3.6
Scottie Pippen 8 3 28 47 .596 5 13 .385 11 15 .733 9.0 2.1 5.9
David Robinson 8 4 27 47 .574 0 0 .000 18 26 .692 9.0 4.1 0.9
John Stockton 4 0 4 8 .500 1 2 .500 2 3 .667 2.8 0.3 2.0

Ostavština[uredi | uredi kod]

Tada pomoćnik Chucka Dalyja, Mike Krzyzewski je od 1992. godine u nekoliko navrata bio izbornik američke reprezentacije.

Časopis Sports Illustrated kasnije je rekao kako je "Dream Team" bio "moguće najdominantnija momčad ikada okupljena u bilo kojem sportu" te ju je usporedio s koncertima "Johnnyja Casha u zatvoru Folsom, Allman Brothersa u dvorani Fillmore East i Santane na Woodstocku".[14] Cijela momčad je 2010. godine primljena u Kuću slavnih Naismith Memorial.[44] Charles Barkley je kasnije izjavio: "Mislim da nema ničeg boljeg od predstavljanja vlastite zemlje. Mislim da se ništa u mom životu ne može približiti tomu". Bird je rekao kako su ceremonija dodjele medalja i intoniranje himne za njega bili "ultimativno iskustvo". Johnson je rekao: "Dream Team iz '92. bio je najveći trenutak mog života u kontekstu košarke, bez konkurencije". Jordan je, s druge strane, rekao kako je najveća korist koju je on izvukao iz Olimpijade bila ta da je naučio slabosti svojih suigrača. Kasnije je pobijedio Barkleyja, Malonea i Stocktona u tri NBA finala.[9] Zaključno s 2014. godinom, 11 od 12 članova momčadi (svi osim Laettnera)[45] i tri od četiri trenera (izuzev Carlesima) postali su članovi Kuće slavnih i pojedinačno, uz ovu grupnu počast.

Globalni interes za košarku otišao je u nebesa zahvaljujući "Dream Teamu".[9] U jednoj od utakmica, protivnički igrač koji je čuvao Magica Johnsona je viđen kako mahnito doziva suigrača s klupe koji je imao kameru, a sve kako bi ovaj uhvatio dobar zajednički kadar dvojice igrača za uspomenu. Izbornik Daly je o protivničkim momčadima rekao: "Vratit će se kući i do kraja života će moći svojoj djeci govoriti 'Igrao sam protiv Michaela Jordana, Magica Johnsona i Larryja Birda'. I što više budu igrali protiv naših najboljih igrača, postajat će sve više samouvjereni".[46] Tadašnji predsjednik MOO-a, Juan Antonio Samaranch, kazao je da je "najvažniji aspekt Igara [u Barceloni] bio nevjerojatni uspjeh košarkaškog turnira, jer smo svjedočili najboljoj košarci na svijetu".[41] Nakon igara, broj stranih igrača u NBA ligi je porastao. Na početku sezone 1991./1992., NBA momčadi su imale 23 strana igrača iz 18 zemalja svijeta; deset godina kasnije, u momčadi su imale 74 strana igrača iz 35 zemalja.[47] Mnogi međunarodni igrači izjavili su kako ih je upravo "Dream Team" inspirirao da se počnu baviti košarkom.[48]

Dvadeset godina kasnije, LeBron James i Kobe Bryant složili su se kako bi njihova olimpijska momčad iz 2012. godine pobijedila slavni "Dream Team". Bryant je rekao: "Oni su bili puno stariji, nekako na kraju svojih karijera. Mi imamo samo malu skupinu mladih igrača, momaka koji su željni natjecanja".[49][50] Barkley je izjavio da se samo počeo smijati kada je čuo Bryantovu izjavu i dodao kako bi "Dream Team" pobijedio s dvoznamenkastom razlikom.[49] Jordan je rekao: "Uspoređivanje tih dvaju momčadi nije najpametnija stvar koju je [Bryant] mogao napraviti... Ne zaboravite, oni su učili od nas. Mi nismo učili od njih".[51][52] Bird se našalio: "Vjerojatno bi mogli. Ja nisam igrao 20 godina i svi smo već stari".[53] Većina stručnjaka i komentatora slaže se kako bi "Dream Team" pobijedio momčad iz 2012. godine.[54][55]

Momčad je 2017. godine primljena i u FIBA Kuću slavnih.[56]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. ↑ The Original Dream Team Arhivirano 2012-05-16 na Wayback Machine-u. nba.com. Retrieved August 12, 2010.
  2. ↑ „Games of the XXVth Olympiad -- 1992”. USA Basketball. 
  3. ↑ "This Day in Sports: The Dream Team Takes Gold in Barcelona". ESPN. August 8, 2010. Retrieved May 5, 2012.
  4. ↑ 4,0 4,1 Costas, Bob (host) (2012-07-31). 30 Greatest NBC Olympic Moments. NBC.
  5. ↑ „1992 United States Olympic Team”. Naismith Memorial Basketball Hall of Fame. CBS Interactive. Arhivirano iz originala na datum August 18, 2010. Pristupljeno August 14, 2010. 
  6. ↑ Tyler Benson. „The Role of Sports in The Soviet Union”. blogs.bu.edu. 
  7. ↑ „Soviet Sports and Intelligence Activities”. Central Intelligence Agency. Central Intelligence Agency. Arhivirano iz originala na datum 2017-01-23. Pristupljeno 2020-03-19. 
  8. ↑ „Soviet Sports as an Instrument of Political Propaganda”. Central Intelligence Agency. Central Intelligence Agency. Arhivirano iz originala na datum 2017-01-23. Pristupljeno 2020-03-19. 
  9. ↑ 9,00 9,01 9,02 9,03 9,04 9,05 9,06 9,07 9,08 9,09 9,10 9,11 9,12 "Dream Team". XXX Summer Olympics. 2012-08-10. NBC.
  10. ↑ Jan Hubbard. „Why Can Pros Compete in International Events?”. USA Basketball. Pristupljeno 15 April 2018. 
  11. ↑ 11,0 11,1 Jack McCallum. "Lords Of The Rings Arhivirano 2012-02-14 na Wayback Machine-u". Sports Illustrated. February 18, 1991. Retrieved August 12, 2010.
  12. ↑ 12,00 12,01 12,02 12,03 12,04 12,05 12,06 12,07 12,08 12,09 12,10 12,11 12,12 12,13 12,14 Whitaker, Lang (July 2012). „The Dream Will Never Die: An Oral History of the Dream Team”. GQ. Arhivirano iz originala na datum 2014-03-28. Pristupljeno June 12, 2012. 
  13. ↑ Sam Smith. "Olympian Jordan: 'We'll kill 'em.'" Chicago Tribune. September 22, 1991. 13.
  14. ↑ 14,0 14,1 14,2 14,3 14,4 14,5 14,6 McCallum, Jack (July 2, 2012). „The Greatest Game Nobody Ever Saw”. Sports Illustrated. Arhivirano iz originala na datum April 12, 2015. 
  15. ↑ Tim Povtak. "Robinson is riveted on gold Arhivirano 2012-07-21 na Wayback Machine-u". Orlando Sentinel. June 30, 1992. Retrieved August 13, 2010.
  16. ↑ McCallum, Jack. Dream Team: How Michael, Magic, Larry, Charles, and the Greatest Team of All Time Conquered the World and Changed the Game of Basketball Forever. Random House Publishing Group, 2012, Chapter 14
  17. ↑ MacMullan, Jackie; Johnson, Magic; Bird, Larry (2009). When the Game Was Ours. Houghton Mifflin Harcourt Publishing Company. str. 262. 
  18. ↑ „Joe Dumars came closer than Isiah Thomas to making original Dream Team” (en-US). PistonPowered. 2012-06-11. Arhivirano iz originala na datum 2018-04-20. Pristupljeno 2018-04-19. 
  19. ↑ „Pros, college players combine”. Ellensburg Daily Record. Pristupljeno 23 September 2014. 
  20. ↑ Mccallum, Jack. „BEHIND THE INTERVIEWS: LAETTNER”. Jack Mccallum. Arhivirano iz originala na datum 2015-04-13. Pristupljeno 23 September 2014. 
  21. ↑ "Drexler, Laettner join Olympic team". Reading Eagle. May 13, 1992. Retrieved August 12, 2010.
  22. ↑ „Drexler, Laettner complete U.S. Olympic team roster”. The Victoria Advocate. Pristupljeno 26 September 2014. 
  23. ↑ McCallum, Jack. Dream Team: How Michael, Magic, Larry, Charles, and the Greatest Team of All Time Conquered the World and Changed the Game of Basketball Forever. Random House Publishing Group, 2012, Chapter 17
  24. ↑ "1996 USA Men's Olympic Games Roster Arhivirano October 6, 2008, na Wayback Machine-u." usabasketball.com. Retrieved on April 23, 2014.
  25. ↑ "2000 USA Men's Olympic Games Roster Arhivirano January 3, 2010, na Wayback Machine-u." usabasketball.com. Retrieved on April 23, 2014.
  26. ↑ Richard Sandomir. "The Dream Team's Very Bad Day". New York Times. May 9, 2012.
  27. ↑ Tim Povtak. "Dream Team dazzles in laugher Arhivirano 2011-05-17 na Wayback Machine-u". Orlando Sentinel. June 29, 1992. Retrieved August 13, 2010.
  28. ↑ "From Rip City to Barcelona". Associated Press. Toledo Blade. July 6, 1992. Retrieved August 13, 2010.
  29. ↑ „MEN'S TOURNAMENT OF THE AMERICAS -- 1992”. USA Basketball. 
  30. ↑ McCallum, Jack (July 23, 2017). „25 Years Later: THE 'MYSTICAL' DREAM TEAM SCRIMMAGE”. JackMccallum.net. Arhivirano iz originala na datum 2018-11-07. Pristupljeno November 7, 2018. 
  31. ↑ Adams, Micah (July 23, 2017). „The Dream Team scrimmage in Monte Carlo”. ESPN.com. Pristupljeno November 7, 2018. 
  32. ↑ Dokumentarac NBA TV-a iz 2012. godine prikazuje neke scene iz ove utakmice, ali oni su kombinirani zajedno s dijelovima drugih pripremnih utakmica.
  33. ↑ Alex Sachare. When Seconds Count. Sports Publishing LLC, 1999. 192. ISBN 1-58382-015-9.
  34. ↑ Bryan Burwell. At the Buzzer! Doubleday, 2001. 150. ISBN 0-385-50145-5.
  35. ↑ 35,0 35,1 Sheridan, Chris (August 13, 2010). „Charles Barkley relives Dream Team”. ESPN.com. Arhivirano iz originala na datum August 18, 2010. Pristupljeno August 15, 2010. 
  36. ↑ Cook, Byron (July 27, 1992). „Barkley sarcastic after easy win”. Toledo Blade. 
  37. ↑ „Barley's elbow taints U.S. win”. Bangor Daily News. July 27, 1992. 
  38. ↑ Sansevere, Bob (July 25, 1992). „The Ugly American? His name is Barkley”. Sun Journal. 
  39. ↑ FIBA. "USA-Croatia Box Score". FIBA Archives. 2009. Retrieved July 12, 2012.
  40. ↑ 40,0 40,1 "Nightmare is over for U.S." Reading Eagle. August 9, 1992. Retrieved August 14, 2010.
  41. ↑ 41,0 41,1 Thomsen, Ian (August 10, 1992). „The Dream Team Is Finished, but Its Legacy Will Linger”. The New York Times. Pristupljeno August 12, 2012. 
  42. ↑ Barnard, Bill. "Knee injury knocks Magic out of Dream Team lineup against Germany." The Bulletin [Bend, Oregon], July 29, 1992. Retrieved May 15, 2013.
  43. ↑ Winderman, Jake (08/08/2017). „1992 Dream Team: By The Numbers”. NBA.com. Arhivirano iz originala na datum 2020-03-24. Pristupljeno 24/03/2020. 
  44. ↑ 1992 Olympic champs into Hall of Fame. Associated Press. ESPN. August 3, 2010. Retrieved August 12, 2010.
  45. ↑ Levin, Josh (August 12, 2012). „What's the Difference Between the 1992 and 2012 Dream Teams? Kevin Durant and LeBron James Played Tougher Competition.”. Slate. Arhivirano iz originala na datum August 16, 2012. 
  46. ↑ „Top Moments: Dream Team takes world by storm in 1992”. NBA.com. Pristupljeno 31 May 2018. 
  47. ↑ Longman, Jere (July 28, 2012). „N.B.A. Looks to Wake Up From 20-Year Dream”. The New York Times. Arhivirano iz originala na datum August 9, 2012. Pristupljeno February 14, 2017. 
  48. ↑ „The '92 Dream Team paved the way for global players to make mark in NBA”. The National. 
  49. ↑ 49,0 49,1 „Charles Barkley fires back at Kobe”. ESPN.com. ESPN Internet Ventures. July 11, 2012. Pristupljeno July 12, 2012. 
  50. ↑ „LeBron: We would beat Dream Team”. ESPN.com. July 28, 2012. Arhivirano iz originala na datum August 9, 2012. 
  51. ↑ „Michael Jordan: Dream Team better”. ESPN.com. ESPN Internet Ventures. July 12, 2012. Pristupljeno July 12, 2012. 
  52. ↑ „Michael Jordan: Dream Team could take down this year's team”. USA Today. July 12, 2012. Pristupljeno July 12, 2012. 
  53. ↑ „Larry Bird Is Also Laughing At Kobe Bryant Over His Dream Team Comments”. July 12, 2012. Arhivirano iz originala na datum 2016-06-13. Pristupljeno 2020-03-25. 
  54. ↑ Turner, Broderick (August 7, 2012). „Original 1992 Dream Team still the best”. Los Angeles Times. Arhivirano iz originala na datum 2012-08-15. Pristupljeno 2012-08-15. 
  55. ↑ Wilbon, Michael (July 26, 2012). „Dream Team set bar at Olympics”. ESPN.com. Arhivirano iz originala na datum August 15, 2012. 
  56. ↑ „Dream Team, Shaq and Kukoc headline 2017 Class of FIBA Hall of Fame Inductees”. FIBA.basketball. 

Literatura[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Dream_Team&oldid=41582482