Monako

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Disambig.svg Za ostala značenja v. Monako (razvrstavanje).
Kneževina Monako
Principauté de Monaco
Zastava Grb
Geslo"Deo Juvante"  (latinski)
"S Božjom pomoći"
Državna himna: "Hymne Monégasque"
Glavni grad Monaco (Nasuprot uvriježenom mišlenju, "Monaco-Ville" je samo historijski distrikt)[1]
43°43′0″N7°25′0″E
Najveći grad
Monte Carlo
Službeni jezici Francuski[2] je jedini službeni jezik.
Demonim Monégasque or Monegasque
Vlada Ustavna monarhija i kneževina
 -  Knez Albert II
 -  Državni ministar Jean-Paul Proust
 -  Predsjednik Nacionalnog vijeća Stéphane Valeri (UPM)
Nezavisnost
 -  Kuća Grimaldi 1297 
 -  Ustav 1911 
Površina
 -  Ukupno 1.95 km2 (232..)
Stanovništvo
 -  Procjena za 2009  32,965[3] (205th.)
 -  Gustoća 16.818/km2
BDP (PPP) procjena za 2007
 -  Ukupno 976 mil. $ (179..)
 -  Per capita 70.670 $ (50.000 €) (sredina sept. 07 proc.) (2/3.)
HDI (2003) Steady 0.946
Greška: Pogrešan unos  16. po podacima iz 2005. godina.
Valuta Euro (EUR)
Vremenska zona CET (UTC+1)
 -  Ljeti (DST) CEST (UTC+2)
Pozivni broj +377
Web domena .mc

Monako (franc. Monaco [monako]; službeno Kneževina Monako ili Principat Monako, franc. Principauté de Monaco), država na obali Sredozemnog mora (Azurna obala), s kopnene strane posve okružena Francuskom, nedaleko od Italije; obuhvaća 1,95 km2. Najgušće je naseljena država na svijetu i poslije Vatikana najmanja država na svijetu.

Ime[uredi - уреди | uredi izvor]

Ime Monako dolazi po riječi Monoikos (Μόνοικος), imenu koje je označavalo navodno ligursko pleme koje je na tome području živjelo u 6 stoljeću pne..

Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

Država je dobila ime po obližnjoj grčkoj koloniji Monoikos, koju su u 6. stoljeću pne. osnovali Feničani.

Dinastija Grimaldi vlada Monakom od 8. siječnja 1297. godine kada je François Grimaldi zauzeo tvrđavu. Jedino razdoblje kada Grimaldijevi nisu vladali Monakom je između 1793. i 1814. kada su tim teritorijem upravljali Francuzi.

Monako je bio protektorat Kraljevine Sardinije od 1815. do 1860. godine kada je Bečkim kongresom odlučena samostalnost Monaka Francusko-monegaškim ugovorom.

Francuske općine Menton i Roquebrune su bili dijelovi kneževine, dok se nisu 1848. godine proglasili slobodnim gradovima. Godine 1861. ti su gradovi priključeni Francuskoj.

Do donošenja ustava 1911. godine Monako je bio apsolutna monarhija. U lipnju 1918. godine donešen je dogovor s Francuskom kojime se ustupljuje ograničena kontrola Francuskoj nad Monakom. Odlučeno je da će Monegaška politika biti usklađena s francuskim političkim, vojnim i gospodarskim interesima.

Nedavna povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

Knez Rainier III. je naslijedio prijestolje kneževine od svog djeda kneza Louisa II., 1949. godine. 1962. je donesen novi ustav kojime je ukinuta smrtna kazna i dodijeljeno pravo glasa ženama. 1993. godine Monako je postao član UN-a. Godine 2002., potpisan je novi ugovor s Francuskom u kojem je dogovoreno da kneževina ostane nezavisna država čak i u slučaju ako nema nasljednika dinastije. Godine 2004. kneževina je postala član Vijeća Europe.

Poslije smrti kneza Rainiera koji je umro 6. travnja 2005. prijestolje je naslijedio njegov sin Albert II..

Politika[uredi - уреди | uredi izvor]

Od ustava donesenog 1911. godine, Monako je parlamentarna monarhija s knezom na čelu države. Izvršna vlast sastoji se od ministra države (Ministre d'État) koji presjeda vladom sastavljenom od šest članova. Ministar države je francuski građanin kojeg odabire knez između kandidata koje predloži francuska vlada. Od 1962. godine, uz kneza državom vlada i parlament koji se sastoji od 24 zastupnika. Zastupnici se biraju na mandat od pet godina. Za lokalna pitanja se brine Conseil communal koji se satoji od 15 članova.

Četvrti[uredi - уреди | uredi izvor]

Monako je podjeljen na 6 četvrti:

  • Monaco-Ville, stari grad,
  • La Condamine, lučka zona i tržnica,
  • Monte-Carlo, stambena zona i casino,
  • Fontvieille, nova četvrt uz more,
  • Le Larvotto, plaže,
  • Les Moneghetti, sjeverozapadna stambena zona.

Zemljopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Karta Monaka

Kneževina Monako je druga najmanja nezavisna država na svijetu (manji je samo Vatikan).

Nalazi se na obali Sredozemnog mora, 18 km udaljena od Nice i 12 km od talijanske granice, u potpunosti je okružena Francuskom.

Temparatura varira od prosječnih 8 °C u siječnju i veljači do prosječnih 26 °C u srpnju i kolovozu.

Gospodarstvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni izvor prihoda Monaka je turizam, svake godine veliki broj turista privlači Kasino i ugodna klima.

Građanima kneževine država ne ubire porez, zbog čega u državi živi veliki broj ljudi koji nastoje izbjeći oporezivanje. Monako nije član Europske unije, ali je vrlo povezan s EU carinskom unijom s Francuskom. Kneževina je izborila pravo izdavanja svojih vlastitih kovanica eura.

Stanovništvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Pogled na Monaco-Ville

U kneževini živi 30 000 stranih stanovnika, 30 000 privremenih stranih radnika i 7600 domaćeg stanovništva (2004).

Većinu stanovništva čine Francuzi, njih 47%, dok domaće stanovništvo (Monegaski) i Talijani čine 16% stanovništva. Ostalih 21% čine pripadnici nekih od 15 raznih nacionalnih skupina koji žive u Monaku. Službeni jezik je francuski, ali također su rasprostranjeni talijanski i engleski zajedno s lokalnim monegaškim jezikom.

Službena religija je katoličanstvo, a ustav jamči slobodu vjere pripadnicima drugih religija.

Etničke grupe[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članak: Etničke grupe Monaka

Kultura[uredi - уреди | uredi izvor]

MonacoLibreDeDroits.jpg

Lokalni monegaški jezik se predaje u školama uz francuski.

Muzeji[uredi - уреди | uredi izvor]

Sport[uredi - уреди | uredi izvor]

U kneževini se održava i VN Monaka Formule 1.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]