Mirko Breyer
| Mirko Breyer | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 23. 10. 1863. Varaždin, Austro-Ugarska Monarhija |
| Smrt | 29. 12. 1946. (dob: 83) Križevci, FNR Jugoslavija |
| Nacionalnost | Jugoslaven |
| Etnicitet | Židov |
| Državljanstvo | FNR Jugoslavija |
| Zanimanje | nakladnik |
| Poznat/a po | osnivač prvog znanstvenog antikvarijata u Hrvatskoj |
| Roditelji | Marko Breyer |
| Rodbina | Samuel Breyer (pradjed) Jakov Breyer (djed) |
Mirko Breyer (Varaždin, 23. 10. 1863 - Križevci, 29. 12. 1946), prvak hrvatske bibliografije, bibliofil, knjižar-nakladnik, antikvari i osnivač prvog znanstvenog antikvarijata u hrvatskim zemljama (Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija) za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije.
Podrijetlo i školovanje[uredi | uredi kod]
Mirko Breyer je rođen u Varaždinu 23. 10. 1863 godine, u hrvatskoj židovskoj obitelji.[1][2] Breyerova obitelj potječe iz Gradišča u Austriji. Jedan od njegovih predaka je imao pivovaru u Mattersburgu u Gradišću. Breyerov pradjed Samuel Breyer se preselio u Rasinju kao zakupnik imanja grofa Inkeya. U Rasinju se rodio Breyerov djed Jakov Breyer koji se 1830 godine preselio u Križevce, gdje je i umro 1869 godine. Breyerov otac Marko Breyer se rodio u Križevcima 1838 godine. Bio je trgovac u Varaždinu, poslovni direktor "Križevačke poslovne štedione", dugogodišnji gradski zastupnik i podnačelnik u Križevcima. Breyer je najranije djetinjstvo proveo u rodnom Varaždinu. 1867 preselio se sa obitelji u Križevce gdje je 1873 godine završio pučku školu. Srednju školu je polazio u Varaždinu, Zagrebu i Trstu. U Trstu je proveo stručnu trgovačku praksu kod trgovačke kuće "Binenfeld".[3]
Karijera[uredi | uredi kod]
1879 godine trgovačka kuća "Binenfeld" ga je poslala u britansku trgovačku luku Aden u Jemenu. U Adenu je boravio tri godine. Iz Adena je pisao za dnevne novine Obzor. Po povratku iz Jemena Breyer je nastavio sa studijom trgovine u Trstu, Beču, Leipzigu, Munchenu i Hamburgu, istovremeno se zanimajući za bibliotekarstvo. Breyer se vratio u Križevce 1890. godine. Od 1890 do 1893 pisao je pjesme u Narodnom listu. 1903 godine preselio se u Zagreb gdje je osnovao nakladnu komisionu knjižaru "Slavenski znastveni antikvarijat". 1920 godine Breyer je komisionu knjižaru pretvorio u dioničko društvo "Jugoslavenska znastvena knjižara", dokle je zadržao antikvarijat pod imenom "Slavenski znastveni antikvarijat". Breyer je ugasio antikvarijat 1928 godine. 1929 godine postao je direktor "Jugoslavenskog nakladnog dioničkog društva Obnova". Pod njegovim vodstvom "Obnova" je izdala radove poznatih hrvatski pisaca poput Vladimira Nazora i Antuna Gustava Matoša, te djela Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Breyer se na mjestu direktora zadržao sve do 1940 U vrijeme Drugog svjetskog rata Breyer je bio suradnik Hrvatske enciklopedije. Na kraju rata je radio kao bibliograf u Hrvatskom nakladnom zavodu.[3]
Asimilacija, progon i Drugi svjetski rat[uredi | uredi kod]
Breyer je bio zagovornik asimilacije hrvatskih i jugoslavenskih židova, te dugogodišnji član "Izraelitičke bogoštovne općine Zagreb" (danas Židovska općina Zagreb). 1922 godine Breyer je osnovao "Narodni rad - društvo židovskih asimilanata i anticionista u Hrvatskoj". Breyerov cilj je bio okupiti sve hrvatske i jugoslavenske Židove, bez obzira na političko promišljanje. Breyer je u više navrata pozivao hrvatske cioniste da mu se pridruže, prigovarajući im na nedostatku hrvatskog i jugoslavenskog patriotizma. 1924 godine, na drugu godišnjicu osnivanja društva, Breyer je opet pozvao hrvatske i jugoslavenske Židove da se pridruže društvu. Neki od poznatih članova društva su bili: Samuel David Aleksander, Šandor Aleksander i Vladimir Šterk. Kao Židov, 1941 godine, Breyer je bio zatvoren u Koncentracijskom logoru Stara Gradiška gdje je proveo šest mjeseci. U logoru je napisao dirljivu pjesmu "U sabirnom logoru", koja govori o žalu za izgubljenom slobodom i mladošću. Pušten je iz logora u travnju 1942 godine. Režim Nezavisne Države Hrvatske je izuzeo Breyer od nošenja Davidove zvijezde na odjeći. Iako je do kraja rata bio zatvaran još dva puta, Breyer je uspio preživjeti Holokaust.[2][3]
Antikviteti i donacije[uredi | uredi kod]
Breyer se od najranije mladosti zanimao za starine, te ih je marljivo skupljao. Već je iz Jemena zagrebačkim muzejima uputio nekoliko pošiljaka starina, etnografskih i prirodoslovnih predmeta. I kasnije u životu je donirao hrvatske kulturne ustanove raznim predmetima. Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti Breyer je donirao 80 autografa znamenitih hrvatskih ličnosti iz 18. i 19. stoljeća. Predmete je također donirao Muzeju za umjetnost i obrt, a Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu je donirao orginalnu diplomu kazališnog odbora Ilirske čitaonice iz 1842 godine. Prema njegovoj želji, Breyerovi potomci su donirali Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu 335 knjiga i 12 godišta časopisa. Za vrijeme boravka u Križevcima, Breyer je prikupljao i proučavao rijetke hrvatske knjige. Sakupio je vrijednu i bogatu knjižnicu u kojoj su se isticale inkunabule i prva izdanja, ponajprije dalmatinskih pisaca.[3]
Smrt[uredi | uredi kod]
Breyer je umro 29. 12. 1946. u Križevcima. Pokopan je na Mirogoju.[3][4]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ Ivo Goldstein, 2005, str. 92, 172, 173, 174, 175, 176
- ↑ 2,0 2,1 Ivo Goldstein, 2001, str. 264, 265
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Ivan Peklić, »Križevački nakladnik Mirko Breyer«, Cris: časopis Povijesnog društva Križevci, br. 1, Križevci, 2003, str. 84, 85, ISSN 1332-2567 (Hrčak)
- ↑ Gradska groblja Zagreb: Mirko Breyer, Mirogoj EVG-2A-I-1
Literatura[uredi | uredi kod]
- Goldstein, Ivo (2005). Židovi u Zagrebu 1918 - 1941., Zagreb: Novi Liber. ISBN 953-6045-23-0
- Goldstein, Ivo (2001). Holokaust u Zagrebu, Zagreb: Novi Liber-Židovska općina Zagreb. ISBN 953-6045-19-2
- Kraus, Ognjen (1998). Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj, Zagreb: Židovska općina Zagreb. ISBN 953-96836-2-9