Megabat
Megabat je bio Megabazov sin, rođak Darija Velikog i satrapa Artaferna Starijeg, te perzijski admiral[1] na prijelazu iz 6. u 5. stoljeće pne. Prema grčkim povjesničarima, kasnije je služio kao satrap Frigije[2][3][4], dok glineni zapisi iz Perzepolisa spominju Megabata na mjestu satrapa Arahozije[5]. Najpoznatiji je po Herodotovim pričama o neuspješnoj opsadi Naksosa 499. pne. koju je vodio zajedno sa miletskim vladarom Aristagorom[6]. Megabata je na mjesto vođe ekspedicije postavio njegov rođak Artafern[1], satrap koji je vladao iz lidijskog grada Sarda.
Prema Herodotu, Megabat je zbog svađe sa Aristagorom upozorio stanovnike Naksosa na nadolazeću opsadu[1], nakon čega su prikupili dovoljno zaliha i izdržali četiri mjeseca jonsko-perzijske opsade[7]. Pretpostavlja se kako je Megabatov motiv bio posramiti Aristagoru na perzijskom kraljevskom dvoru zbog nesuglasica prilikom plovidbe prema otoku. Aristagorin neuspjeh protiv Naksosa bio je motiv za podizanje jonskog ustanka[8], što je pak kasnije dovelo do grčko-perzijskih ratova[9].
Poveznice[uredi - уреди | uredi kôd]
Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Herodot, V. 32.
- ↑ „Manouchehr Saadat Noury: Prvi iranski satrapi (Persian Mirror)”. Arhivirano iz originala 2011-01-04. https://web.archive.org/web/20110104034821/http://persianmirror.com/Article_det.cfm?id=2067&getArticleCategory=58&getArticleSubCategory=32.
- ↑ Maria Brosius: Women in Ancient Persia, 559-331 BC, Oxford, Clarendon Paperbacks, 1996. str. 6.
- ↑ Dascylium (enciklopedija Iranica, Michael Weiskopf)
- ↑ „Megabaz (Livius.org, Jona Lendering)”. Arhivirano iz originala 2009-09-12. https://web.archive.org/web/20090912141443/http://www.livius.org/mea-mem/megabazus/megabazus.html.
- ↑ Herodot, V. 33.
- ↑ Herodot, V. 34.
- ↑ Herodot, V. 35.
- ↑ John V. A. Fine: The Ancient Greeks - A critical history, str. 269.-277.
Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi kôd]
- Megabat (Michael Stewart: People, Places & Things: Megabates)
- AncientLibary.com: „Megabat“ (Megabates) Arhivirano 2009-06-25 na Wayback Machine-u