U najranijem historijskom periodu Karija je bila naseljena Hetitima. Jonski i dorski Grci su kolonizirali njen zapadni dio i zajedno s domicilnim karijskim stanovništvom stvorili tamošnje polise pod grčkom dominacijom[2]. Stanovnici Karije su bili poznati kao Karijci, a u Kariju su došli prije Grka. Za njih je Herodot rekao da su minojskog porijekla,[3] dok su sami Karijci za sebe smatrali da su, usprkos pomorskoj tradiciji, porijeklom iz anadolske unutrašnjosti, te u rodu s Misijcima i Lidijcima. Karijci su govorili karijskim jezikom iz anatolijske porodice, što samo po sebi ne označava njihovo porijeklo, s obzirom da je anadolski jezik bio široko rasprostranjen. Karijcima su bili bliski i Lelegi, koji su možda bili i drevni Karijci a možda i narod kojeg su Karijci pokorili prilikom svog dolaska u Kariju te učinili svojim slugama. Početkom 6. vijeka pne. Kariju zauzimaju Lidijci predvođeni Krezom, a sredinom istog vijeka Kir Veliki širi Perzijsku Monarhiju na Lidiju i Kariju. Pod perzijskom vlašću karijski gradovi uživali su status lokalne autonomije. U doba Grčko-perzijskih ratova, karijska kraljica Artemizija I. predvodila je Kserksovu mornaricu u pohodu na Atenu[1] Glavni grad regije bio je Halikarnas, u kojem je perzijski satrap Mauzol dao sagraditi veličanstvenu grobnicu koja je popularna kao jedno od Sedam svjetskih čuda. Karija je domovina historičara Herodota, koji se rodio u Halikarnasu. Godine 334. pne. makedonski vojskovođa Aleksandar Makedonski osvaja Kariju. Regija dva stoljeća kasnije postaje dijelom Rimskog carstva[4], a od doba vladavine cara Dioklecijana u 4. vijeku pne. ima status zasebne rimske provincije. Kasnije je bila dijelom Bizanta odnosno Osmanskog carstva, dok je danas dio moderne Turske, izuzevši otočja koja pripadaju Grčkoj.