Anaf I

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Anaf I. je bio perzijski plemić i satrap Kapadocije[1] u službi Perzijskog Carstva.

Etimologija[uredi - уреди | uredi izvor]

Anaf je perzijsko muško ime koje se u povijesnim dokumentima spominje isključivo u grčkim inačicama Anaphas[2], Anaphes[3] ili Onophas[4][5]. Prema svemu sudeći, navedene inačice vuku korijene iz staroperzijske riječi Vana­farnah[1] što znači „onaj koji posjeduje božanski sjaj i slavu“[6].

Život[uredi - уреди | uredi izvor]

Prema Kteziju i Diodoru, Anaf je bio jedan od sedmorice urotnika koji su pod vodstvom Darija I. Velikog svrgnuli uzurpatora Gaumatu (koji se predstavljao kao Kambizov brat Smerdis), dok ga Herodot poistovjećuje sa Otanom[7]. Pretpostavlja se kako ga je povjesničar Diodor povezao sa Kirom Velikim i ahemenidskom dinastijom nazvavši ga sinom Arijaramna[1]. Zbog njegove velike hrabrosti Darije Veliki imenovao je Anafa satrapom Kapadocije (drevne pokrajine u današnjoj središnjoj Turskoj), koja je bila oslobođena plaćanja poreza. Anaf je bio otac od Amestrije koja se udala za Darijevog sina i prijestolonasljednika Kserksa, te Anafa II.[8] koji ga je naslijedio na mjestu kapadocijskog satrapa i zapovijedao perzijskom mornaricom u bitci kod Salamine[1].

Poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]

Prethodnik: Satrap Kapadocije Nasljednik:
Arijaramn Anaf II.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Anaf (Anaphas), enciklopedija Iranica, R. Schmitt
  2. Diodor sa Sicilije, XXXI. 19.
  3. Herodot, VII. 62.
  4. Ktezije: „Persica“, 24.
  5. Ktezije: „Persica“, 30.
  6. Rüdiger Schmidt i János Harmatta: „Prolegomena pojmova iz povijesti predislamske Središnje Azije“ (Prolegomena to the sources on the history of Pre-Islamic Central Asia), Budimpešta, 1979., str. 125.-126.
  7. Herodot, III. 70.
  8. Anaf (Anaphas), AncientLibrary.com

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]