Anaf I
Anaf I. je bio perzijski plemić i satrap Kapadocije[1] u službi Perzijskog Carstva.
Etimologija[uredi - уреди | uredi kôd]
Anaf je perzijsko muško ime koje se u povijesnim dokumentima spominje isključivo u grčkim inačicama Anaphas[2], Anaphes[3] ili Onophas[4][5]. Prema svemu sudeći, navedene inačice vuku korijene iz staroperzijske riječi Vanafarnah[1] što znači „onaj koji posjeduje božanski sjaj i slavu“[6].
Život[uredi - уреди | uredi kôd]
Prema Kteziju i Diodoru, Anaf je bio jedan od sedmorice urotnika koji su pod vodstvom Darija I. Velikog svrgnuli uzurpatora Gaumatu (koji se predstavljao kao Kambizov brat Smerdis), dok ga Herodot poistovjećuje sa Otanom[7]. Pretpostavlja se kako ga je povjesničar Diodor povezao sa Kirom Velikim i ahemenidskom dinastijom nazvavši ga sinom Arijaramna[1]. Zbog njegove velike hrabrosti Darije Veliki imenovao je Anafa satrapom Kapadocije (drevne pokrajine u današnjoj središnjoj Turskoj), koja je bila oslobođena plaćanja poreza. Anaf je bio otac od Amestrije koja se udala za Darijevog sina i prijestolonasljednika Kserksa, te Anafa II.[8] koji ga je naslijedio na mjestu kapadocijskog satrapa i zapovijedao perzijskom mornaricom u bitci kod Salamine[1].
Poveznice[uredi - уреди | uredi kôd]
| Prethodnik: | Satrap Kapadocije | Nasljednik: |
| Arijaramn | Anaf II. |
Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Anaf (Anaphas), enciklopedija Iranica, R. Schmitt
- ↑ Diodor sa Sicilije, XXXI. 19.
- ↑ Herodot, VII. 62.
- ↑ Ktezije: „Persica“, 24.
- ↑ Ktezije: „Persica“, 30.
- ↑ Rüdiger Schmidt i János Harmatta: „Prolegomena pojmova iz povijesti predislamske Središnje Azije“ (Prolegomena to the sources on the history of Pre-Islamic Central Asia), Budimpešta, 1979., str. 125.-126.
- ↑ Herodot, III. 70.
- ↑ „Anaf (Anaphas), AncientLibrary.com”. Arhivirano iz originala 2010-12-13. https://web.archive.org/web/20101213215801/http://ancientlibrary.com/smith-bio/0167.html.
Vanjske veze[uredi - уреди | uredi kôd]
- Anaf (Anaphas), enciklopedija Iranica, R. Schmitt
- Anaf (Anaphas), AncientLibrary.com Arhivirano 2010-12-13 na Wayback Machine-u