Arijaramno od Kapadokije

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Arijaramno ili Artamno[1] je bio satrap pokrajine Kapadokije u službi Perzijske Monarhije početkom prve polovice 6. vijeka pne.

Pozadina[uredi - уреди | uredi izvor]

Prema Diodoru Sicilskom, Arijaramno je pripadao svojevrsnoj kapadokijskoj dinastiji koju je osnovao Farnak. On se oženio Perzijankom Atosom[2], sestrom Kambiza I. koji je bio otac Kira Velikog (osnivač Perzijske Monarhije). Farnak i Atosa imali su sina Gala koji je naslijedio oca. Kao slijedeća dva vladara Kapadokije spominju se Galov sin Smerdis, pa zatim Smerdisov sin Arijaramno. O vladavini Arijaramna i njegova oca Gala ne spominju se nikakvi detalji, osim kronološkog redoslijeda.[3].

Vjerodostojnost izvora[uredi - уреди | uredi izvor]

Jedini izvor o ovom drevnom vladaru je historičar Diodor Sicilski[4] iz 1. stoljeća pne., koji u svojim djelima „Historijska biblioteka“ spominje punu listu kapadokijskih vladara, no ona se nerijetko smatra fiktivnom[5]. Upitnost vjerodostojnosti Diodorovih izvora predstavljaju neusklađena kronologija i rodbinske veze, te miješanje osobnih imena sa historijskim likovima čiji se identitet i kronologija smatraju historiografski ovjerenim. Primjerice, prema drugim historijskim izvorima spominje se samo jedna perzijska princeza Atosa (550.475. pne.), koja je bila sestra Kambiza II. odnosno kći Kira Velikog (a ne sestra Kirovog oca Kambiza I. kako Diodor tvrdi), te kako se udala za Darija Velikog. Osim Atose, moguće je kako je Diodor pomiješao Smerdisa od Kapadokije sa istoimenim sinom Kira Velikog (Smerdis ili Bardija), Farnaka od Kapadokije sa Farnakom I. koji je služio Darija Velikog oko 500. pne., te konačno i samog Arijaramna od Kapadokije sa Darijevim pradjedom Arijaramnom.

Život i ostavština[uredi - уреди | uredi izvor]

Perzijski vladar Kir Veliki oko 547. pne. osvaja Malu Aziju, što podrazumijeva kako je Kapadokija postala dijelom Perzijske Monarhije u doba vladavine Arijaramna, ili njegova prethodnika Smerdisa. Budući da je Kir Veliki provodio liberalnu politiku prema pokorenim narodima, vladar Kapadokije zadržao je svoje ovlasti nad tom pokrajinom. Darije Veliki je nakon 522. pne. reformirao monarhiju u administrativne jedinice (satrapije), pa se Kapadokija kao satrapija spominje na Behistunskim natpisima[6]. Arijaramna spominje i historičar Ktezije, zbog čega ga se smatra prvim službenim satrapom Kapadokije[7]. Prema Diodoru, Arijaramnov sin Anaf I. pomogao Dariju Velikom i ostaloj petorici urotnika da 522. pne. svrgnu magijskog uzurpatora Gaumatu, a njegov unuk Anaf II. sudjelovao je u grčko-perzijskim ratovima što spominje i historičar Herodot. Ipak, Herodot oca Anafa II. naziva Otanom[8], što je još jedan primjer neusklađenosti historijskih dokumenata.

Veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Prethodnik: Satrap Kapadokije Nasljednik:
Smerdis Anaf I.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]