Josip Eugen Tomić
 | |
| Biografske informacije | |
|---|---|
| Rođenje | 18. 10. 1843. Požega |
| Smrt | 13. 7. 1906. (dob: 62) Zagreb |
| Opus | |
| Književni pravac | realizam |
| Književne vrste | roman |
| Znamenita djela | |
| |
Josip Eugen Tomić (Požega, 18. oktobar 1843 – Zagreb, 13. juli 1906), hrvatski književnik, bio je popularni prozaist i dramatičar.
Život[uredi | uredi kod]
Rođen u Požegi,[1] završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1863. godine.[2] Upisao je studije bogoslovije (1858), koje će napokon napustiti.[3] Surađivao je sa časopisoma „Glasonoša” (u Karlovcu) i „Slavonac”, te je u Varaždinu radio kao učitelj.[3] Zatim je nastavio studije prava u Zagrebu i Grazu diplomirao 1867.[3][4] Jedno vrijeme je radio u rodnoj Požegi kao kotarski pristav, a potom kao županijski predbilježnik.[3][4] U 1860im godinama nastaju njegovi prvi (neuspješni) književni pokušaji[5] sa historijskom pripovijetkom „Krvni pir u Slavoncu” i pjesmom „Tuga za mladošću”, te sa zbirkom „Leljinke” (1865).[3] Rana Tomićeva djela spajaju elemente petrarkističke lirike, narodne poezije i patriotskog romantizma po uzoru Iliraca. „Leljinke” su izazvale oštre proteste desničarskih kritičara[5] zbog „neodmjerene erotičnosti”.[3]
Od 1869. živio je u Zagrebu. U 1872. počeo je raditi kao kazališni savjetnik za dramu i 1873. naslijedio je Augusta Šenou na mjestu dramaturga Hrvatskog zemaljskog kazališta (1873-1879).[4][3] Uz kulturno zalaganje, razvio je za ono vrijeme tipičnu činovničku karijeru, postajući vladin tajnik (1875) za vrijeme banovanja Ivana Mažuranića, naslovni tajnik (1889), pa pravni savjetnik i banski savjetnik Teodora Pejačevića (1905).[4][3] Na Narodnom kazalištu je nastavio Šenoin program promicanja francuskog repertoara, brinući o književnom ukusu šire publike.[3]
Najistaknutija figura na hrvatskom književnom prostoru tih godina je bio August Šenoa uz časopis Vijenac, pa su i Tomićeva djela bliska Šenoinom stilu.[6][3] Godine 1879. je objavio svoj prvi historijski roman pod naslovom „Zmaj od Bosne” o Husejnu Gradaščeviću i njegovom ustanku. U ozračju propadajućeg Osmanskog carstva, roman je skrenuo pažnju tadašnjeg čitatelja na obližnju Bosnu i Hercegovinu, te ukazao na niz suvremenih događaja koji su se događali u zemlji pod osmanskom vlašću, što je Tomiću donijelo znatnu popularnost.[5] Šenoin utjecaj je vidljiv u proznoj zbirci „Pošurice” (1887), cijenjene od kritike po duhovitim prikazom provincijskog života u požeškom kraju. Istovremeno je zadatak da dovrši Šenoin roman „Kletva” pojačao njegov interes za historijsku tematiku koju će razviti u nizu romana (v. romantičarski historizam), u kojima je često utkana tema sukoba starog svijeta (bilo bosanskih begova ili austrougarskih plemića) sa novim (modernim društvom). Historičari književnosti su mu zamjerili idealiziranje feudalnog društva, mada se kod Tomića radi o naivnoj idealizaciji svih onih koji su doprinijeli hrvatskoj historiji.[4] Roman „Melita” (1899) predstavlja Tomićev najviši umjetnički domet i inovaciju unutar tadašnje hrvatske književne scene, realistički društveni roman sa suvremenom temom u kojem se prikazuje postupno slabljenje plemstva pred sve jačim građanskim slojem.[3] Kao dramaturg preveo je i priredio oko pedeset kazališnih djela.[7] Iz 1882. je „Novi red”, političko-satirička komedija uperena protiv Bachovog apsolutizma. Vrlo značajni su bili i njegovi prijevodi sa francuskoga i iz šireg korpusa romantičarske književnosti i teorije iz 19. vijeka.[7]
Umro je u Zagrebu 1906. godine i sahranjen je na Mirogoju.
Djela[uredi | uredi kod]
Poezija[uredi | uredi kod]
- Leljinke (1865)
Drama[uredi | uredi kod]
- Ostoja, kralj bosanski (1866)
- Bračne ponude (1873)
- Zatečeni ženik (1878)
- Novi red (1882)
- Barun Franjo Trenk (1881)
- Pastorak (1892)
- Veronika Desinićka (1904)
Crtice i pripovijetke[uredi | uredi kod]
- Krvni pir (1863)
- Opančareva kćer (1871)
- Pošurice (1887)
Romani[uredi | uredi kod]
- Opančareva kći (1871)
- Zmaj od Bosne (1879)
- Kletva (dovršio od Šenoe, 1882)
- Kapitanova kći (1884)
- Emin-Agina Ljuba (1888)
- Udovica (1891)
- Za kralja – za dom (I – Pretorijanac; II – Žrtve zablude; 1895)
- Melita (1899)
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Živančević, Milorad (1971). Živan Milisavac. ur. Jugoslovenski književni leksikon. Novi Sad: Matica srpska. str. 539.
- ↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007, ISBN 978-953-95772-0-7, str. 915.
- ↑ 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 Hrvatska enciklopedija 2021
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 (en) Sarić, Zvonko. „U sjeni čenoina književnog imena”. Hrvatska riječ. Pristupljeno 28. 11. 2023.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 Frangeš 1987: str. 196
- ↑ (cs) Slovník spisovatelů Jugoslávie. Prag: Odeon. 1979. str. 492.
- ↑ 7,0 7,1 Proleksis 2007
Bibliografija[uredi | uredi kod]
- „Tomić, Josip Eugen”. Hrvatska enciklopedija. Zagreb: LZMK. 2021. Pristupljeno 28. 11. 2023.
- „Tomić, Josip Eugen”. Proleksis. Zagreb: Pro Leksis/Večernji list. 2005-2007. Pristupljeno 28. 11. 2023.
- Frangeš, Ivo (1987). Povijest hrvatske književnosti. Zagreb/Ljubljana: Cankarjeva založba.
