Gripa

Izvor: Wikipedia
Gripa
Klasifikacija i spoljašnji resursi

Virus gripe, uvećan oko 100.000 puta
ICD-10 J10., J11.
ICD-9 487
DiseasesDB 6791
MedlinePlus 000080
eMedicine med/1170 ped/3006
MeSH D007251

Gripa, grip ili influenca, zarazna bolest primarno disajnog sistema uzrokovana je virusom koji se prenosi kapljicama u zraku, koje su nastale kijanjem ili kašljanjem zaražene osobe.[1] Većina zaraženih se oporavlja u roku od nedelu dana, mada se kod starijih osoba i onih sa astmom, srčanim i plućnim bolestima mogu javiti komplikacije u obliku bronhitisa ili upale pluća. Simptomi mogu da budu od blagih do ozbiljnih.[2] Najčešći simptomi obuhvataju: visoku temperaturu, curenje nosa, zapaljenje grla, bol u mišićima, glavobolju, kašljanje, i osećaj umora. Ovi simptomi tipično počinju dva dana nakon izlaganja virusu i uglavnom traju manje od nedelju dana. Kašalj, međutim, može da traje više od dve nedelje.[1] Kod dece se može javiti mučnina i povraćanje, dok do toga obično ne dolazi kod odraslih. Mučnina i povraćanje se češće javljaju kod nevezane infekcije gastroenteritisa, koja se ponekad netačno naziva „stomačnim gripom“ ili „24-časovnim grip“.[3] Komplikacije uzrokovane gripom mogu da obuhvataju viralnu pneumoniju, sekundarnu bakterijsku pneumoniju, sinusne infekcije, i pogoršanje pređašnjih zdravstvenih problema uzrokovanih astmom ili zatajenjem srca.[2][4]

Tri tipa influence utiču na ljude.[4] Obično se virus širi putem vazduha iz kašlja i kijanja.[1] This is believed to occur mostly over relatively short distances.[5] Takođe se može preneti dodirivanjem kontaminiranih površina i naknadnim dodirivanje usta ili očiju.[2][5] Osoba može da bude zarazna za druge pre i tokom bolesti.[2] Infekcija se može potvrditi testiranjem grla, ispljuvka, ili nosa za prisustvo virusa. Više brzih testova je dostupno; mada ljudi mogu da imaju infekciju i ako su rezultati testa negativni. Tip polimerazne lančane reakcije koji detektuje virusnu RNK je tačniji.[4]

Frekventno pranje ruku umanjuje rizik od infekcije pošto se virus inaktivira sapunom.[6] Nošenje hirurške maske je isto tako korisno.[6] Svetska zdravstvena organizacija preporućuje godišnju vakcinaciju protiv gripa za osobe sa visokim stepenom rizika. Vakcina je obično efektivna protiv tri ili četiri tipa gripa.[1] Ona se uglavnom dobro toleriše. Vakcina napravljena za jednu godinu ne mora da bude korisna naredne godine, zato što virus brzo evoluira. Antivirusni lekovi, kao što je inhibitor neuraminidaze oseltamivir između ostalih, se koriste za tretiranje gripa.[1] Njihova koristnost kod onih koji su inače zdravi ne izgleda da nadmašuje rizike od njihove upotrebe.[7] Oni se nisu pokazali korisnim kod osoba sa drugim zdravstvenim problemima.[7][8]

Grip se širi po svetu u vidu godišnjih epidemija, što dovodi do oko tri do pet miliona slučajeva ozbiljne bolesti i oko 250.000 do 500.000 smrtnih slučajeva.[1] U severnim i južnim delovima sveta do širenja bolesti dolazi uglavnom tokom zime, dok se u oblastima oko ekvatora bolest može širiti u bilo kom dobu goine.[1] Smrtni slučajevi se javljaju uglavnom kod mladih, starih i osoba sa zdravstvenim problemima.[1] Velike epidemije poznate kao pandemije su ređe.[4] U 20. veku tri pandemije gripa su se javile: Španski grip iz 1918, Azijski grip iz 1958, i Hong Kongški grip iz 1968, svaki od kojih je doveo do više od miliona mrtvih.[9] Svetska zdravstvena organizacija je deklarisala epidemiju novog tipa influenza A/H1N1 kao pandemiju svinjske influence iz juna 2009.[10]

Osim kod ljudi gripa se javlja u svinja, konja i još nekih sisara, kao i kodu nekih divljih i domaćih ptica.[11] Neki tipovi gripe mogu se prenositi sa jedne vrste na drugu. Na primjer, 1997. u Hong Kongu se soj virusa sa pilića počeo prenositi na ljude. Zbog visoke zaraznosti i širenja gripe često se pojavljuje u epidemijama, a ako se počne širiti po udaljenim krajevima svijeta (što nije rijetkost u današnjem svijetu brzih međunarodnih putovanja) naziva se pandemija. Svake godine više miliona ljudi oboli od gripe, a smrtnost je manja od 1%. Udruga SAD-a za kontrolu i prevenciju bolesti računa više od 20,000 smrti u SAD-u uzrokovanih gripom. Pandemija gripe 1918-1919. godine, tzv. španska gripa ili španjolka, bila je najgora zabilježena te je ubila oko 20 miliona u svijetu.

Znaci i simptomi[uredi - уреди]

Najsenzitivniji simptomi za dijagnozu gripe[12]
Simptom: Senzitivnost Specifičnost
Groznica 68–86% 25–73%
Kašalj 84–98% 7–29%
Nazalna kongestija 68–91% 19–41%
  • Svat tri nalaza, a posebno groznica, su manje senzitivni kod osoba sa više od 60 godina.
Simptomi gripa,[13] pri čemu su groznica i kašalj najčešći simptomi.[12]

Aproksimativno 33% ljudi sa gripom su asimptomatični.[14]

Simptomi gripa mogu da počnu sasvim iznenadno jedan do dva dana nakon infekcije. Obično su prvi simptomi osećaj hladnoće ili hladna senzacija, mada je groznica isto tako česta u ranim stupnjevima infekcije, sa telesnim temperaturama u opsegu od 38 do 39 °C (aproksimativno 100 do 103 °F).[15] Mnogi ljudi su toliko bolesni da su vezani za krevet nekoliko dana, sa bolovima u celom telu, a najviše u leđima i nogama.[16] Simptomi influence mogu da budu:

Ponekad je teško da se napravi razlika između obične prehlade i influenze u ranim stadijumima tih infekcija,[21] mada se prehlada može identifikovati po naglom počeku jake groznice i ekstremnom zamoru. Influenza je mešavina simptoma obične prehlade i pneumonije, bola u telu, glavobolje, i zamora. Dijareja nije normalni simptom influenze kod odraslih osoba,[12] mada se javljala kod nekih slučajeva H5N1 „ptičijeg gripa“[22] i može da bude simptom kod dece.[18] Simptomi koji su najpouzdanije primetni kod influence su prikazani u tabeli s desne strane.[12]

Pošto su antivirusni lekovi efektivni u tretiranju influenze ako su dati rano, važno je da dijagnoza što pre uspostavi. Od gore navedinih simptoma, kombinacije groznice sa kašljom, zapaljenja grla i/ili nazalna kongestija mogu da poboljšaju dijagnostičku preciznost.[23] Dve studije analize odluka[24][25] sugerišu da će tokom lokalnih epidemija influenze prevalenca biti oko 70%,[25] i stoga će pacijenti sa bilo kojom od tih kombinacija simptoma će biti tretirani sa inhibitorima neuraminidaze bez testiranja. Čak i u odsustvu lokalne epidemije, tretman može da bude opravdan kod starijih osoba tokom sezone gripa dokle god je rasprostranjenost preko 15%.[25]

Dostupni laboratorijski testovi za influenzu se konstantno poboljšavaju. Američki Centri za kontrolu bolesti i prevenciju (CDC) održavaju aktuelni pregled dostupnih laboratorijskih testova.[26] Sledstveno CDC, brzi dijagnostički testovi imaju senzitivnost od 70–75% i specifičnost od 90–95% u poređenju sa viralnim kulturama. Ti testovi mogu da budu posebno korisni tokom sezone gripa (rasprostranjenost = 25%), ali u odsustvu lokalne epidemije, ili peri-influenzne sezone (rasprostranjenost = 10%[25]).

Povremeno, grip može da uzrokuje ozbilju bolest uključujući primarnu viralnu pneumoniju ili sekundarnu bakterijsku pneumoniju.[27][28] Očevidni simptom je teško disanje. Dodatno, ako dete (ili odrasla osoba) izgleda da se oseća bolje i zatim relapsira sa jakom groznicom, to je znak opasnosti pošto uzrok povraćaja može da bude bakterijska pneumonija.[29]

Uzrok[uredi - уреди]

Riječ influenca - naučni naziv za gripu - dolazi iz latinske riječi influentia što znači utjecaj. Taj su naziv dali Italijani u ranom 16. vijeku za svaku epidemiju zato što su mislili da je ona nastala zbog utjecaja nebeskih tijela.

Danas znanstvenici znaju da članovi porodice Orthomyxoviridae, grupe virusa koji napada kralježnjake, uzrokuju gripu. Virus se sastoji od genetskog materijala ribonukleinske kiseline okruženog proteinskom ovojnicom i lipidnim omotačem iz kojeg izlaze štapići proteina hemaglutinina i neuraminidaze. Ti proteini se ponašaju kao antigeni, izazivaju imunosnu reakciju u čovjeku ili nekom drugom organizmu. Osim kao antigen, hemaglutinin omogućava virusu da se spoji i napadne stanicu, a neuraminidaza omogućava virusu kretanje duž stanice.

Tipovi virusa[uredi - уреди]

Postoje tri tipa virusa gripe.

  • Tip A je najopasniji, napada mnoge sisavce i ptice, uzrokuje većinu bolesti u čovjeka te je najizgledniji da stvori epidemiju.
  • Tip B napada ljude i ptice te može isto uzrokovati epidemije.
  • Tip C utječe samo na ljude i ne uzrokuje epidemije.

Virusi gripe tipa A i B stalno se mijenjaju. Neke promjene uključuju serije genetskih promjena, koje nakon nekog vremena uzrokuju mutaciju virusa. One su najčešće i uzrokuju većinu promjena iz jedne godine na slijedeću. Druga promjena, rjeđa ali opasnija, sastoji se od promjena hemaglutinina ili neuraminidaze, te rezultira novim podtipom virusa. Virus tipa A podliježe oboma promjenama, a tipa B samo onoj prvoj.

Naučnici dalje razlikuju viruse po sojevima, uglavnom nazvanim po geografskom području gdje su prvi put detektirani. Na primjer, sojevi koji su sezone gripe 2000-2001. uzrokovali najviše bolesti bili su tip A soj Nova Kaledonija i soj Moskva i tip B soj Sišuan.

Kada osoba bude zaražena jednim sojem gripe ona na taj soj razvija imunost razvijajući antitijela. Ljudski imunosni sustav može prepoznati sojev hemaglutinin ili neuraminidazu te ga napasti pri pojavi. Antitijela mogu pružati zaštitu pri promjeni virusovog genetskog materijala, ali ne i hemaglutinina ili neuraminidaze. Tako virusi zbog čestih promjena, mogu uzrokovati nove valove upala i kod već zaraženih osoba. Naučnici nisu sigurni što uzrokuje takve promjene, no vodeća je teorija da ljudski i životinjski sojevi izmjenjuju tvari tvoreći tako novi soj. Tako soj može zaraziti čovjeka a da čovjekov imunosni sustav ne prepozna njegove antigene.

Prijenos[uredi - уреди]

Virus gripe se prenosi u kapljicama izbačenim tijekom kihanja odnosno kašljanja. Kada osoba udahne virusom ispunjenu kapljicu, hemaglutinin na površini virusa se veže za enzime u sluznici koji se nalaze na dišnom traktu. Enzim zvan proteaza, reže hemaglutinin na pola, što genetskom materijalu dozvoljava da uđe u stanicu i počne se množiti. Proteaza je brojna u dišnom i probavnom traktu, te je zbog toga gripa uzrok bolesti dišnih putova. 1990-ih su znanstvenici otkrili da virus može koristiti i plasmin (enzim kojeg ima svugdje u tijelu) da prepolovi hemaglutinin, te si tako omogućiti napadanje brojnih drugih tkiva.

Iako epidemija gripe može nastati u bilo koje doba godine, često sezona gripe počinje približavanjem zime, kada se ljudi više nalaze u grupama u zatvorenom prostoru, autobusima, podzemnim željeznicama i drugim slabo provjetravanim prostorima.

Liječenje[uredi - уреди]

  • simptomatsko: preporučeni tretman se obično sastoji od odmora i uzimanja mnogo tekućine, vitamina C, antipiretici kod povišene temp. ( pri temp. iznad 38 u odraslih, iznad 39 u djece ! ).
  • antivirotska - inhibitori neuraminidaze ( najpoznatiji oseltamivir )
  • antibiotska za bakt. komplikacije

Prevencija[uredi - уреди]

Cijepljenje - koristi se TRIVALENTNA mrtva vakcina. Antigeni u cjepivu stimuliraju imunosni sustav da proizvede antitijela protiv tog soja te ga u ranom stadiju prepoznaje, napada i uništava. Otprilike 5 od 10 cijepljenih osoba osjeća blage, privremene simptome peckanja na mjestu uboda. Tipično cjepivo sadrži antigene triju sojeva virusa, dva soja tipa A i jedan tipa B, te u zdravih osoba smanjuje rizik od gripe za 60-80%.

Preporučuje se godišnje cijepljenje osoba starijih od 65 godina, osoba sa kroničnom bolešću srca, pluća ili bubrega, dijabetičara, osoba sa oštećenim imunosnim sustavom i anemijom, djece liječene aspirinom kroz duže vremensko razdoblje, žena u 2. i 3.mj. trudnoće, zdravstvenih djelatnika te ostalih službi čija je radna aktivnot od općeg značaja za zajednicu ( policija, vatrogasci... ).

Historija bolesti gripe i njezine pandemije[uredi - уреди]

Stručnjaci smatraju da svi virusi gripe potječu od virusa u divljim patkama i ostaloj vodenoj peradi. Neki od tih virusa su prešli na ljude prije mnogo tisuća godina. Historičari su pronašli epidemije gripe u Evropi 1510, 1557. i 1580. Epidemija 1580. se također proširila u Afriku i Aziju postavši prva poznata pandemija.

Pandemije su se pojavljivale svako toliko: 1729-1730., 1732-1733., 1781-1782., 1830-1831., 1833., 1889.-1890. Ova zadnja, zvana Ruska gripa (zato što je u Evropu stigla sa istoka), prva je detaljno opisana pandemija.

U 20. vijeku pandemije su se javile 1918-1919., 1957-1958., 1968-1969., a zdravstvene organizacije očekuju nove pandemije slijedećih godina.

Pandemija 1918-1919., je najdestruktivnija u modernoj povijesti. Počela je krajem prvog svjetskog rata i uzrokovala 20 miliona mrtvih, dvostruko više nego sam rat. Gdje je počela nije sigurno, no prozvana je Španska zbog prvih većih utjecaja u Španiji. Bolest je bila izuzetno smrtonosna, a umirale su i osobe u dobi od 20-40 godina što je neobično za gripu.

Istraživanja[uredi - уреди]

Tokom 1890-ih i 1910-ih naučnici su shvatili da mikroorganizmi uzrokuju bolesti. Većina istraživanja se fokusiralo na bakterije koje su vidljive pod svjetlosnim mikroskopom i mogu se izolirati filtrima. No tehnologija u ono vrijeme sprječavala je identifikaciju uzročnika bolesti malih kao što su virusi. 1890-ih njemački je bakteriolog Richard F.J. Pfeiffer izjavio da je našao uzročnika gripe, bakteriju Haemophilius influenzae. Daljnja istraživanja su vidjela da ta bakterija nije prisutna u svim zaraženim osobama te se zaključilo da je ona samo uzročnik sekundarnih infekcija.

Dugo se mislilo da se gripa javlja samo u ljudi dok oko 1930. američki bakteriolog Richard E. Shope nije pokazao da je moguć prijenos bolesti sličnoj gripi sa jedne svinje na drugu. Od tada se u svrhe istraživanja gripe koriste životinje. 1933. engleski liječnici Wilson Smith, Christopher H. Andrewes, i Patrick P. Laidlaw su filtrirali mogućeg uzročnika iz sline zaražene osobe te ga ubrizgali u lasicu. Kako je lasica pokazivala simptome gripe dokazano je da je izolirano tijelo uzročnik gripe. Kasnija istraživanja su pokazala da je to bio virus tipa A, te su 1940. i 1950. izolirani tipovi B odnosno C.

1941. su znanstvenici pokazali da se cjepivom može kontrolirati bolest gripe, a prva su cjepiva razvijena radi zaštite vojnika tijekom drugog svjetskog rata, no zbog nečistoća su uzrokovala groznicu, glavobolje i slične učinke. Sa današnjom tehnologijom cjepivo je gotovo bez nečistoća te tako uvelike smanjuje moguće simptome.

Unatoč svim poboljšanjima, proizvodnja cjepiva protiv gripe ostaje izazov, te ni današnja cjepiva ne pružaju 100 postotnu zaštitu, a mogu i ne imati nikakva utjecaja zbog promjene samog virusa. Neki znanstvenici smatraju da cjepiva neće nikada moći kontrolirati gripu te rade na izumu lijeka koji liječi bolest nakon pojave prvih simptoma. Dok se ne pronađe lijek znanstvenici se nadaju da će identifikacija i prijave novih sojeva na vrijeme pomoći da se smanje epidemije i smrt od gripe.

Reference[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 1.3 1.4 1.5 1.6 1.7 "Influenza (Seasonal) Fact sheet N°211". March 2014. http://www.who.int/mediacentre/factsheets/fs211/en/. pristupljeno 25 November 2014. 
  2. 2.0 2.1 2.2 2.3 "Key Facts about Influenza (Flu) & Flu Vaccine". September 9, 2014. http://www.cdc.gov/flu/keyfacts.htm. pristupljeno 26 November 2014. 
  3. Duben-Engelkirk, Paul G. Engelkirk, Janet (2011). Burton's microbiology for the health sciences (9th ed. izd.). Philadelphia: Wolters Kluwer Health/Lippincott Williams & Wilkins. str. 314. ISBN 9781605476735. http://books.google.ca/books?id=RaVKCQI75voC&pg=PA355. 
  4. 4.0 4.1 4.2 4.3 Longo, Dan L. (2012). "187: Influenza". Harrison's principles of internal medicine. (18th ed. izd.). New York: McGraw-Hill. ISBN 9780071748896. 
  5. 5.0 5.1 Brankston G, Gitterman L, Hirji Z, Lemieux C, Gardam M (April 2007). "Transmission of influenza A in human beings". Lancet Infect Dis 7 (4): 257–65. doi:10.1016/S1473-3099(07)70029-4. PMID 17376383. 
  6. 6.0 6.1 Jefferson T, Del Mar CB, Dooley L et al. (2011). "Physical interventions to interrupt or reduce the spread of respiratory viruses". Cochrane Database Syst Rev (7): CD006207. doi:10.1002/14651858.CD006207.pub4. PMID 21735402. 
  7. 7.0 7.1 Michiels, B; Van Puyenbroeck, K; Verhoeven, V; Vermeire, E; Coenen, S (2013). "The value of neuraminidase inhibitors for the prevention and treatment of seasonal influenza: a systematic review of systematic reviews.". PLoS ONE 8 (4): e60348. doi:10.1371/journal.pone.0060348. PMC 3614893. PMID 23565231. 
  8. Ebell, MH; Call, M; Shinholser, J (April 2013). "Effectiveness of oseltamivir in adults: a meta-analysis of published and unpublished clinical trials.". Family practice 30 (2): 125–33. doi:10.1093/fampra/cms059. PMID 22997224. 
  9. "Ten things you need to know about pandemic influenza". World Health Organization. 14 October 2005. Arhivirano iz originala 23 September 2009. http://web.archive.org/web/20090923231756/http://www.who.int/csr/disease/influenza/pandemic10things/en/index.html. pristupljeno 26 September 2009. 
  10. World Health Organization. World now at the start of 2009 influenza pandemic. http://www.who.int/mediacentre/news/statements/2009/h1n1_pandemic_phase6_20090611/en/index.html
  11. Palmer, S. R. (2011). Oxford textbook of zoonoses : biology, clinical practice, and public health control (2. ed. izd.). Oxford u.a.: Oxford Univ. Press. str. 332. ISBN 9780198570028. http://books.google.ca/books?id=S90mOwgdz9kC&pg=PA332. 
  12. 12.0 12.1 12.2 12.3 Call S, Vollenweider M, Hornung C, Simel D, McKinney W (2005). "Does this patient have influenza?". JAMA 293 (8): 987–97. doi:10.1001/jama.293.8.987. PMID 15728170. 
  13. Centers for Disease Control and Prevention > Influenza Symptoms Page last updated 16 November 2007. Retrieved 28 April 2009.
  14. Time Lines of Infection and Disease in Human Influenza: A Review of Volunteer Challenge Studies, American Journal of Epidemiology, Carrat, Vergu, Ferguson, et al., 167 (7): 775–785, 2008. "... In almost all studies, participants were individually confined for 1 week ..." See especially Figure 5 which shows that virus shedding tends to peak on day 2 whereas symptoms tend to peak on day 3.
  15. Suzuki E, Ichihara K, Johnson AM (January 2007). "Natural course of fever during influenza virus infection in children". Clin Pediatr (Phila) 46 (1): 76–9. doi:10.1177/0009922806289588. PMID 17164515. 
  16. "Influenza: Viral Infections: Merck Manual Home Edition". Merck. http://www.merck.com/mmhe/sec17/ch198/ch198d.html. pristupljeno 15 March 2008. 
  17. Silva ME, Cherry JD, Wilton RJ, Ghafouri NM, Bruckner DA, Miller MJ (August 1999). "Acute fever and petechial rash associated with influenza A virus infection". Clinical Infectious Diseases : an Official Publication of the Infectious Diseases Society of America 29 (2): 453–4. doi:10.1086/520240. PMID 10476766. 
  18. 18.0 18.1 Richards S (2005). "Flu blues". Nurs Stand 20 (8): 26–7. PMID 16295596. 
  19. Heikkinen T (July 2006). "Influenza in children". Acta Paediatr. 95 (7): 778–84. doi:10.1080/08035250600612272. PMID 16801171. 
  20. Kerr AA, McQuillin J, Downham MA, Gardner PS (1975). "Gastric 'flu influenza B causing abdominal symptoms in children". Lancet 1 (7902): 291–5. doi:10.1016/S0140-6736(75)91205-2. PMID 46444. 
  21. Eccles, R (2005). "Understanding the symptoms of the common cold and influenza". Lancet Infect Dis 5 (11): 718–25. doi:10.1016/S1473-3099(05)70270-X. PMID 16253889. 
  22. Hui DS (March 2008). "Review of clinical symptoms and spectrum in humans with influenza A/H5N1 infection". Respirology. 13 Suppl 1: S10–3. doi:10.1111/j.1440-1843.2008.01247.x. PMID 18366521. 
  23. Monto A, Gravenstein S, Elliott M, Colopy M, Schweinle J (2000). "Clinical signs and symptoms predicting influenza infection" (PDF). Arch Intern Med 160 (21): 3243–7. doi:10.1001/archinte.160.21.3243. PMID 11088084. 
  24. Smith K, Roberts M (2002). "Cost-effectiveness of newer treatment strategies for influenza". Am J Med 113 (4): 300–7. doi:10.1016/S0002-9343(02)01222-6. PMID 12361816. 
  25. 25.0 25.1 25.2 25.3 Rothberg M, Bellantonio S, Rose D (2 September 2003). "Management of influenza in adults older than 65 years of age: cost-effectiveness of rapid testing and antiviral therapy" (PDF). Annals of Internal Medicine 139 (5 Pt 1): 321–9. doi:10.7326/0003-4819-139-5_part_1-200309020-00007. PMID 12965940. 
  26. Centers for Disease Control and Prevention. Lab Diagnosis of Influenza. Retrieved 1 May 2009
  27. Hospitalized Patients with 2009 H1N1 Influenza in the United States, April–June 2009, New England Journal of Medicine, Jain, Kamimoto, et al., 12 November 2009.
  28. Transcript of virtual press conference with Gregory Hartl, Spokesperson for H1N1, and Dr Nikki Shindo, Medical Officer, Global Influenza Programme, World Health Organization, 12 November 2009.
  29. Report Finds Swine Flu Has Killed 36 Children, New York Times, DENISE GRADY, 3 September 2009.

Literatura[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]

Star of life.svg Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi tema o zdravlju (medicini).