Carl Ludwig Engel

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Carl Ludwig Engel
neoklasicizam

Portret Carla Ludwiga Engela
Biografske informacije
Rođenje 20. august 1778.
Berlin (Charlottenburg), Kraljevina Pruska
Smrt 4. maj 1840.
Helsinki, Veliko Vojvodstvo Finska
Opus
Polje arhitektura
Znamenita djela

Carl Ludwig Engel (Berlin, 3. jul 1778. - Helsinki, 4. maj 1840.) bio je njemački arhitekt poznat po svom ampir stilu, završnoj fazi neoklasicizma. Engel je imao veliki utjecaj na finsku arhitekturu prve polovice 19. vijeka.[1]

Njegovi najbolji projekti nalaze se u Helsinkiju, na čijoj je obnovi radio, to su Senatski trg i zgrade koje ga okružuju; luteranska katedrala, Palača senata (u kojoj je danas finsko državno vijeća), biblioteka i glavna zgrada Univerziteta u Helsinkiju. Danas je taj trg monumentalni centar Helsinkija.[1]

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Carl Ludvig Engel rođen je berlinskom kvartu Charlottenburg, u porodici zidara, pa je vjerojatno i on u mladosti radio kao zidar, i tako došao u kontakt sa svojom budućom profesijom - arhitekturom koju je studirao Berlinu.[1]

Nakon studija zaposlio u pruskom ministarstvu graditeljstva, ali kako u tadašnjoj od Napoleona poraženoj Prusiji 1806. nije bilo posla, odlučio ga je potražiti u inozemstvu u Carskoj Rusiji, pa je 1808. podnio molbu za gradskog arhitekta u estonskom Tallinnu.[1]

Posao je dobio i počeo raditi u Tallinnu 1809., ali ga je nakon nekoliko godina morao napustiti zbog nedostatka posla. Iz estonskog razdoblja ostala je palača u talinskoj ulici Kohtu 8 (danas je u njoj smješteno estonsko ministarstvo pravde) i eventualno Palača Kernu.[1]

Između 1814. - 1815. radio je u finskom Turkuu za privatnog investitora, tako je došao u kontakt s Johanom Albrechtom Ehrenströmom, voditeljem projekta obnove Helsinkija, koji je upravo tad proglašen novim glavnim gradom Velikog Vojvodstva Finska. Ehrenström je ionako bio u potrazi za talentiranim arhitektima koji će realizirati njegov zadatak, pa se to poznanstvo pokazalo kao sudbonosno za Engelovu buduću karijeru. Ali se tad Engel nije htio zadržati u Finskoj, već je u martu 1815. otputovao u Sankt Peterburg, gdje je dobio posao kod privatnog investitora.[1]

Engel se 1816. želio vratiti u Berlin, ali je upravo tad Ehrenström dobio suglasnost da ga angažira na izgradnji Helsinkija. Kad su Engelovi nacrti u februaru prezentirani caru Aleksandru I. car se toliko oduševio da je Engel imenovan glavnim arhitektom komiteta za obnovu Helsinkija. Engel je vjerojatno mislio da će to opet biti samo privremeni posao, ali je umjesto toga Helsinki postao njegovo životno djelo.[1]

Period između 1819. - 1820. kad su njegovi prvi projekti bili pred završetkom, bio je osobito plodonasan za Engela, jer je tad stekao status vodećeg arhitekta Velikog Vojvodsva, pa je dobijao narudžbe iz svih dijelova Finske Konačna potvrda njegova statusa došla je 1824. kad je postavljen za direktora javne gradnje.[1]

Između 1824. - 1826. nadgledao je gradnju helsinške stare katedrale u Kamppiju koja je obnavljana po njegovu nacrtu.[1]

Kad je grad Turku gotovo sav izgorio u požaru 1827. obnovljen je po planu Carla Ludwiga Engela.[2]

Galerija radova[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 "Carl Ludwig Engel" (engleski). archINFORM. http://eng.archinform.net/arch/3171.htm. pristupljeno 05. 12. 2014. 
  2. "Carl Ludwig Engel" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/biography/Carl-Ludwig-Engel. pristupljeno 05. 12. 2014. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]