Breznica Našička

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Breznica Našička
Breznica Našička na mapi Hrvatske
Breznica Našička
Breznica Našička
Breznica Našička na karti Hrvatske
Regija Slavonija
Županija Osječko-baranjska županija
Općina/Grad Koška
Najbliži (veći) grad Našice
Površina 11,28 km²
Nadmorska visina 99 m
Geografske koordinate
 - z. š. 45.536100 N
 - z. d. 18.205800 E
Stanovništvo - - - - - - -(2001 / 2011 / 2021)
 - Ukupno 671[1]
 - Gustoća 59,49 st./km²
 - Broj domaćinstava 215 [2]
Pošta 31225 Breznica Našička
Pozivni broj +385 (0)31 680
Autooznaka NA (Našice)

Breznica Našička je naselje u Hrvatskoj, regiji Slavoniji u Osječko-baranjskoj županiji i pripada općini Koški.

Zemljopisni položaj[uredi | uredi kod]

Breznica Našička nalazi se uz državnu cestu D2 (Podravsku magistralu), željezničkoj pruzi OsijekNašice, 10 km istočno od Našica i 40 km zapadno od Osijeka, te zapadno od mjesta Niza (3 km), a istočno od mjesta Jelisavca (3 km) u nizini istočnohrvatske ravnice. Selo se nalazi na 99 metara nadmorske visine. Pripadajući poštanski broj je 31225 , a telefonski pozivni 031, registarska pločica vozila NA (Našice). Površina katastarske jedinice naselja Breznica Našička je 11,28 km×102. U selu se nalaze četiri ulice, najveća je Osječka ulica koja se proteže u smjeru istok - zapad uz prugu i državnu cestu D2 u dužini 3300 metara, ulica Kralja Zvonimira u kojoj se nalazi nogometni stadion te Slavka Kolara i najmlađa ulica Ante Starčevića.

Stanovništvo[uredi | uredi kod]

Kretanje broja stanovnika 1857.-2011.[3]

Prema prvim rezultatima Popisa stanovništva iz 2011. godine u Breznici Našičkoj je živjelo 640 stanovnika u 220 kućanstva[4].

Povijest naselja[uredi | uredi kod]

Od nastanka sela do 1900. godine[uredi | uredi kod]

Na ovom području u srednjem vijeku spominju se kašteli u Našicama, Koški, Podgoraču te Subotica nedaleko Luga Subotičkog. Pod turskom vlašću ovo područje nalazi se od 1532. do 1687. Povlačenjem turske vojske povlači se i stanovništvo muslimanske vjere. Ovo područje turska vojska napušta bez otpora a prilikom povlačenja zapaljeni su crkva i samostan Sv. Antuna Padovanskog u Našicama. Početkom 18. stoljeća ovo područje je slabo naseljeno a većinom prevladavaju šume uz močvarna područja. Od toponima iz tog doba spominju se rijeka Breznica, bara Breznica, Obod bara, Ordani (Ordanjska) bara, bara Jasenovica i dr. Lokacija bare Breznica nije točno locirana ali vjerojatno se nalazila na površinama današnjih ribnjaka. Također spominje se i franjevačka livada Gregačica koja se je prostirala od franjevačkog samostana u Našicama prema istoku preko današnjeg naselja Breznice, preko rijeke Breznice i završava na istočnom dijelu današnjeg sela Niza. U to doba oko 3/4 površina našičkog vlastelinstva, u koje je spadala i Breznica, čine šume i močvare. Iz toga doba spominje se napušteno selo Breznica nakon odlaska Turaka. U prvoj polovici 18. stoljeća nije bilo nekih većih doseljavanja novih stanovnika jer su se još vodile borbe sa Turcima na istočnim granicama tada Austro- Ugarske monarhije, a bilo je i turskih provala i pljačkanja stanovništva. Sredinom stoljeća je zabilježena i velika kuga. 1734. ovo područje kupuje grof Pejačević te se nastanjuju u Našicama i postaju jedna od najuglednijih obitelji u Slavoniji. 1737. probijena je cesta od Našica prema Osijeku u približno današnjem profilu a 1810. je nasipana kamenom zbog močvarnih područja ovog kraja. U prvoj polovici 19. stoljeća grof Pejačević u nedostatku radne snage naseljava nove stanovnike za potrebe krčenja šuma i stvaranja novih poljoprivrednih površina. Kako nije bilo domaćeg stanovništva naviknutih krčenju šuma grof na našičko područje naseljava Nijemce i Slovake. Naseljava dva sela Nijemcima,većinom iz Bačke u Breznicu i Velimirovac. Slovaci dolaze iz sjevernih brdovitih krajeva Slovačke nešto kasnije a naseljavaju Jelisavac i Markovac Našički. Breznica je za razliku od Velimirovca koji je bio naseljen protestantima naseljena katolicima. Selo nosi ime Njemačka Breznica jer bila pretežito nastanjena Nijemcima a ime Breznica pretpostavlja se je zbog imena rijeke Breznice koji protječe istočno od naselja. Svi novo pridošli stanovnici sklapaju ugovore sa grofom Pejačevićem a s tim ugovorima je točno određeno pod kojim uvjetima stanovnici Breznice koriste zemljište i površine koje moraju krčiti. 1857. u prvom popisu stanovništva Austro-Ugarske monarhije u Breznici je popisano 432 osobe. 1880. popisano je 444 osobe u 80 kuća isti podatak se nalazi u šematizmu Zagrebačke nadbiskupije koji su uradili Franjevci iz Našica. Krajem 19. stoljeća u Breznicu dolaze i prve hrvatske obitelji. 1893. u rad je puštena pruga Virovitica- Našice-Osijek. 1900. selo broji 585 stanovnika. Tih godina stanovnici tadašnje Breznice prelaze rijeku Breznicu i naseljavaju područje od kojeg će 1900 nastati selo Niza.

0d 1900. godine do kraja Drugog svjetskog rata[uredi | uredi kod]

Tokom Prvog svjetskog rata na ovom području nisu vođene bitke ali većina vojno sposobnih je bila mobilizirana i poslana na razne bojišta a posebno su bile teške zadnje dvije godine rata zbog nedostatka hrane i raznih bolesti. U razdoblju nakon Prvog svjetskog rata zbog lakšeg transporta drva iz šuma gradi se uskotračna željeznica u okolnim šumama koja je većinom u vlasništvu pilane iz Đurđenovca. Grof Pejačević povezuje željeznički kolodvor u Breznici uskotračnom prugom sa svojim ribnjakom koji je osnovao 1905. Poslije 1920. godina nekoliko obitelji njemačke nacionalnosti odlazi iz Breznice zbog nepoštivanja sklopljenih ugovora sa grofom tj. neplaćanja zakupnine. 1921. pri prvom popisu u Kraljevini Jugoslaviji Breznica broji 611 stanovnika. Nakon što je većina otkupila svoja zemljišta počelo se razmišljati i o izgradnji društvenih i vjerskih objekata. Tako 1923 izgrađen zvonik sa zvonom teškim 93 kilograma posvećen Sv.Martinu. Tih godina a zbog sklapanja brakova između mladih ljudi naseljavaju se i stanovnici slovačke nacionalnosti u Breznici. 1936. godine Breznica ima 715 stanovnika po popisu franjevaca ali ta je godina značajna jer od te godine ukinut naziv Njemačka Breznica i uveden Našička Breznica. 1937. godine završena je izgradnja crkve koje je posvećena Sv. Martinu a posvetio ju je o. Teofil Harapin.

Nijemci u Breznici su imali svoje kulturno umjetničko društvo koje je glavni nastup imalo svake Velike subote uoči Uskrsa. Sredinom travnja 1941. u selo dolaze postrojbe njemačke vojske te je uspostavljena Nezavisna Država Hrvatska. Tokom Drugog svjetskog rata najveće borbe zabilježene su na ovim područjima kod prvom napada partizanskih postrojba na Našice u srpnju 1943.[5]. 4 srpnja posada ustaša i domobrana[6] iz Našičke Breznice vodila je borbe južno od naselja sa partizanima kod šume Trstenik(prema Ledeniku) te šumi Vukojevački gaj(danas Jelisavačka). Slijedeće veće borbe bile su kod napada 12. proleterske brigade na Podgorač u veljači 1944. 22. veljače partizani ruše 80-tak metara pruge te telefonske vodove između Breznice i Nize koje nakon dolaska ustaša mještani popravljaju. 27. veljače od postavljene mine od strane partizana oklopni vlak iskače sa tračnica kod željezničke stanice Našička Breznica[7][8]. Na uništeni oklopni vlak naletio je drugi vlak u kojem je poginuo nekoliko civila. Veće borbe su bile i kod drugog napada partizana na Podgorač[9] u lipnju 1944. sa partizanskom odstupnicom u šumi i poljima prema Stipanovcima. Za drugog napada na Našice [10] u studenom 1944. borbe su vođene sedam dana. U Našičku Breznicu[11] 18. studenog je ušla tada 4. brigada Dvanaeste slavonske divizije gdje je bila posada od 40 vojnika koja se je bez prihvaćanja borbe povukla u Košku sa dijelom stanovništva. Brigada zauzima položaje na potoku Breznici prema Nizi i tako drži zaštitu svojim snagama koje napadaju Našice. Jedinice ustaša, domobrana i njemačke vojske[12] u više navrata napadaju linije partizana uz pomoć tenkova i oklopnih vozila iz smjera Nize ali partizanima je išlo u korist to što je jesen bila kišovita a potok Breznica nabujao pa je to uz porušene mostove (cestovni i pružni) olakšavao obranu linija. 4. brigada 12. slavonske divizije je držala položaje u Breznici četiri dana onda se povukla u Markovac a nakon probijanja partizanskih linija iz smjera Donjeg Miholjca od strane ustaša i njemačke vojske koji dolaze u pomoć posadi koja je ostala blokirana u dvorcu Pejačevića, partizani se povlače na Krndiju i Papuk. U travnju 1945. ove krajeve oslobađaju partizanske jedinice. Nakon proboja srijemskog fronta u proljeće 1945., 16. divizija NOVJ-a forsira rijeku Dravu 12. travnja kod Bistrinaca nedaleko Valpova i uspostavlja mostobran a 1.vojvođanska brigada[13] iste divizije oslobađa sela Harkanovce, Košku,Nizu, Breznicu Našičku i Jelisavac 14. travnja u jutarnjim satima bez većeg otpora. Većina stanovnika Breznice njemačke nacionalnosti napušta selo prije dolaska partizana i odlazi prema Austriji. Oni koji su ostali u svibnju 1945. su sprovedeni u Radni logor Valpovo[14] jer su nove vlasti pripisale kolektivnu krivnju svim pripadnicima njemačke nacionalnosti bez obzira na starost i spol. Svima je oduzeta imovina pa se većina nakon povratka iz logora, gdje su neki i ostavili živote, nema gdje vratiti i bivaju protjerani u Austriju i Njemačku.

Od kraja Drugog svjetskog rata do Domovinskog rata[uredi | uredi kod]

Nakon Drugog svjetskog rata u Breznici dolaze stanovnici iz svih dijelova Hrvatske pa tako kod popisa stanovništva 1948. ima 909 stanovnika. Te godine 1948. je osnovan i Nogometni klub Mladost Našička Breznica koje u to vrijeme nastupa na seoskim turnirima i sličnim prigodama. Nakon ukidanja zadruga početkom 50-tih godina i nešto liberalnijih odnosa vlasti prema stanovništvu počinju nešto bolji uvjeti za život stanovništva. Tako popisom stanovništva 1961. Breznica broji ravno 1000 stanovnika što je najviše u dosadašnjoj povijesti. U to doba novi stanovnici dolaze u Slavoniju u potrazi za poslom. U Breznici i okolo najviše posla ima na poljoprivredi i te na ribnjacima.1962. dolazi električna struja u selo a asfaltirana je današnja cesta. Tih godina u selu radi velika farma svinja i stoke te uprava iste u sastavu nekadašnjeg IPK Osijeku a narodu poznatije pod imenom ekonomija. Uz poštu u selu radi ambulanta te zubar. 1964. zbog proširenja ribnjaka iseljeno je selo Kravlje koje se nalazilo 3 km sjeverno od sela. Selo Kravlje je po popisu stanovništva 1961. imalo 165 stanovnika u pedesetak kućanstva. Posmrtni ostaci pokojnih sa groblja u Kravlju preneseni su u zajedničku grobnicu na groblju u Breznici. Selo Kravlje nastanjuju stanovnici srpske nacionalnosti krajem 20-tih godina prošlog stoljeća, selo se do 1936 zove Kravlje te godine ukazom Kraljevine Jugoslavije nazvano je Njegoševac. Osnivanjem Nezavisne Države Hrvatske promijenjeno je u Našički Antunovac [15] a 1945. vraćeno je ime Kravlje koje je bilo do iseljavanja i rušenja sela. Novo izgrađeni ribnjak i danas nosi ime Kravlje po selu koje tu nekada postojalo. Početkom 70-tih godina uprava ekonomije seli u Košku a farme se zatvaraju, propadaju i bivaju poslije porušene. Tih godina dosta stanovnika odlazi u na rad u zemlje zapadne Europe pa se bilježi pad stanovnika. 1970. obnovljen je rad NK Mladost od te godine se konstantno natječu u nogometnim ligama. Igralište se nazali pored željezničke stanice a sredinom 80-tih izgrađen je današnji stadion u ulici Kralja Zvonimira gdje klub seli i počinje nastupati 1988. Nova škola je izgrađena 1990. a mrtvačnica 1988.

Gospodarstvo[uredi | uredi kod]

Većina zaposlenih radi u okolnim tvrtkama. U selu postoji nekoliko obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva koje se bave ratarstvom,stočarstvom (proizvodnja mlijeka) te voćarstvom. Radi i nekoliko obrtnika koji se bave autolimarskim, automehaničarskim, plinomonterskim te građevinskim radovima.

Crkva[uredi | uredi kod]

U selu se nalazi Rimokatolička Crkva Svetog Martina koja pripada katoličkoj župi Svetog Marka Evađeliste (Našice 2.) sa sjedištem u Markovcu Našičkom te našičkom dekanatu Požeške biskupije. Crkveni god (proštenje) ili kirvaj slavi se 11. studenog.

Spomenici i znamenitosti[uredi | uredi kod]

2010. na ulazu u stari dio groblja podignut je spomenik svim stradalim mještanima Breznice u Drugom svjetskom ratu a 2012. NK Mladost na ulazu u stadion postavlja spomen obilježje svom članu hrvatskom branitelju i vukovarskom dragovoljcu Vladislavu Oreškom-Babcu koji kao ranjenik vukovarske bolnice pogubljen na Ovčari.

Obrazovanje[uredi | uredi kod]

U selu radi škola do 4. razreda koja je u sastavu Osnovne škole Ivan Brnjik-Slovak iz Jelisavca. Prva škola je bila kod stare trgovine a poslije u prostorijama mjesnog odbora dok nije izgrađena sadašnja zgrada škole.

Šport[uredi | uredi kod]

U selu djeluje Nogometni klub Mladost koji je osnovan 1948. a natječe se u sklopu 2 ŽNL Našice. Klub ima svoje web stranice na: http://mladostnasickabreznica.blogspot.com/

Ostalo[uredi | uredi kod]

U selu postoji i Dobrovoljno Vatrogasno Društvo osnovano 1931. godine. DVD posjeduje vatrogasno vozilo (kamion), cisternu i raznu sitniju opremu. U društvu je i aktivna mlada ekipa koja se redovito takmiči na raznim vatrogasnim takmičenjima.

Izvor[uredi | uredi kod]

  1. DZS popis stanovništva 2001. godine
  2. [1]
  3. Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., www.dzs.hr
  4. [2]
  5. [3] Jovan Kokot:Dvanaesta slavonska,Napad na Našice lipanj 1943.
  6. [4] ZBORNIK NOR-a. tom V - BORBE U HRVATSKOJ - knjiga 16. - lipanj 1943,Izvještaj NOV i POJ br.27,35,37,Izvješće ustaško-domobranski 155-159.
  7. [5] ZBORNIK NOR-a. tom V - BORBE U HRVATSKOJ - knjiga 24., - veljača 1944.Dokumenti NDH str. 653-661
  8. [6] ZBORNIK NOR-a. tom V - BORBE U HRVATSKOJ - knjiga 25 Dokumenti NOV i POJ str.11-15, - ožujak 1944.
  9. [7] ZBORNIK NOR-a. tom V - BORBE U HRVATSKOJ - knjiga 28,-lipanj 1944. Dokumenti NOV i POJ str.494-496.Dokumenti NDH 139,143.
  10. [8] Jovan Kokot Dvanaesta slavonska,Drugi napad na Našice studeni 1944
  11. [9] Stanko Obradović, Antun Miletić: 4. NOU BRIGADA SLAVONIJE (DRUGA BRODSKA BRIGADA) str. 34.
  12. [10] ZBORNIK NOR-a. tom V - BORBE U HRVATSKOJ - knjiga 34 - studeni 1944, Dokumenti NOV i POJ str.220-226,491-521,Dokumenti NDH str.734-744
  13. [11] MLADOST SLOBODI DAROVANA (PRVA VOJVOĐANSKA BRIGADA - SJEĆANJA) str. 293-294.
  14. [12][mrtav link]Vladimir Geiger:O PROGONU NJEMAČKE MANJINE U TITOVOJ JUGOSLAVIJI
  15. [13] Ivica Mataija:Promjena imena naselja na hrvatskom području str 129-133.
  • Milan Vrbanus: Toponimija našičkog vlastelinstva prema izvorima iz prve četvrtine 18. stoljeća.
  • http://mladostnasickabreznica.blogspot.com/
  • Terra cos novine, broj 1 i 2 u izdanju OŠ I. B. Mažuranić Koška, 2001. godine.
  • Zapisi mg. Josipa Wallera, Zavičajni muzej Našice 2000 godine.
  • Deutsche Wort - Njemačka riječ,List Nijemaca i Austrijanaca u Hrvatskoj, Osijek
  • "100 godina sela Niza", fotomonografija skupine autora u izdanju i nakladništvu Grafika d. o. o., Osijek, 2010. godine.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]