Pravo Evropske unije

Izvor: Wikipedia

Pravo Europske unije, naziva se još i europsko pravo, čini ukupnost svih propisa važećih u okviru Europske unije.

Izvori europskog prava[uredi - уреди]

Hijerarhijski gledano, pravo EU uobičajeno se dijeli na primarno i sekundarno. Primarno pravo u pravnom sustavu EU najvišeg je ranga, a sve ostale pravne norme temelje se i podređene su normama primarnoga prava.

Primarno pravo čine osnivački ugovori i opća načela prava. Tu su uključeni i svi dodaci, protokoli, konvencije i izjave uz pojedine ugovore.

Sekundarno pravo čine pravni akti institucije EU i međunarodni sporazumi kojima se uređuju međusobni odnosi EU i drugih međunarodnih organizacija ili trećih država.

U izvore prava EU valja ubrojiti i sudsku praksu Europskoga suda.

Ukupnost pravnih propisa Europske unije skupno se naziva acquis communautaire (pravna stečevina EU), a podjeljen je na 35 poglavlja za potrebe pregovora o pristupanju (u pregovorima za peto proširenje EU bio je podjeljen na 31 poglavlje).

Osnivački ugovori[uredi - уреди]

Kada se govori o ugovorima o osnivanju (osnivački ugovori) misli se na sve međunarodne ugovore kojima su osnovane Europske zajednice i Europska unija i na kojima se temelje njihove ovlasti. Tim pojmom obuhvaćeni su i sporazumi, odnosno ugovori kojma se mijenjaju i/ili dopunjuju osnivački ugovori. Tu spadaju još i svi ugovori o pristupanju.

Iako se o ugovorima govori u množini, formalnopravno postoji samo jedan Ugovor - Ugovor o Europskoj uniji (poznatiji kao Ugovor iz Maastrichta), čiji su sastavni dijelovi Ugovor o Europskoj zajednici i Ugovor o Europskoj zajednici za atomsku energiju (tzv. Rimski ugovori) te odredbe kojima se reguliraju nadležnosti iz drugog i trećeg stupa EU.

Osnivački ugovori su:

Ugovor o Europskoj zajednici za ugljen i čelik (Pariški ugovor) bio je jedan od izvora primarnog prava sve do polovice 2002. godine. Njime je osnovana Europska zajednica za ugljen i čelik. Taj je ugovor, za razliku od svih ostalih nabrojenih, bio sklopljen na 50 godina, te su države članice odlučile ne obnoviti ga po isteku 2002. Europske nadležnosti koje su bile utvrđene tim ugovorom nisu, međutim, nestale, već su raspodijeljene pod postojeće Ugovore.

Ako bude usvojen Ustavni ugovor, njegovim stupanjem na snagu ukinuti će se dosadašnji Ugovori (Ugovor o EU i Ugovor o EZ-u), te će se zamijeniti novim cjelovitim tekstom. Ugovor o Euratomu i dalje će ostati na snazi kao zaseban ugovor.

Europska unija - ugovori, struktura, povijesni razvoj
1952. 1958. 1967. 1993. 1999. 2003. ?
EZ - Europska zajednica... E U R O P S K A   U N I J A   ( E U )
Europska zajednica za ugljen i čelik (EZUČ)
Europska ekonomska
zajednica
(EEZ)
Europska zajednica (EZ)
...Europske zajednice: EZUČ, EEZ (EZ, 1993), Euratom Pravosuđe i
unutrašnji poslovi
 
Policijska i pravosudna suradnja u kaznenim predmetima
Zajednička vanjska i sigurnosna politika (ZVP)
Euratom (Europska zajednica za atomsku energiju)
Pariški
ugovor
Rimski
ugovori
Ugovor o
spajanju
Ugovor iz
Maastrichta
Ugovor iz
Amsterdama
Ugovor iz
Nice
Europski
ustav
"STUPOVI EU" - Europske zajednice (EZ, Euratom), Zajednička vanjska i sigurnosna politika (ZVP), Policijska i pravosudna suradnja u kaznenim predmetima


Institucionalni akti[uredi - уреди]

Prvi stup
Europske zajednice
Drugi stup
Zajednička vanjska i sigurnosna politika
Treći stup
Policijska i pravosudna suradnja na kazenim stvarima

Obvezujući akti:

Neobvezujući akti:

  • preporuke
  • mišljenja
  • zajedničke strategije
  • zajednička stajališta
  • zajedničke akcije
  • zajednička stajališta
  • okvirne odluke
  • odluke
  • konvencije