Pavlini
| |||
| Kratica naziva: | O.S.P.P.E. | ||
| Godina osnivanja: | 1215. | ||
| Godina reorganiziranja: | |||
| Reorganizator: | |||
| Mjesto osnivanja: | Pilisszentkereszt, Ugarska | ||
| Blaženi Euzebije | |||
| utemeljitelj: | Blaženi Euzebije | ||
| krilatica: Solus Cum Deo Solo | |||
| Službeni jezik: | |||
| Sjedište: | Jasna gora, Poljska | ||
| [[ ]]: | |||
| čelni čovjek: | |||
| Roditeljski red: | Augustinci | ||
| Redovi nastali iz ovog reda: | |||
| Podredovi: | |||
| Broj pripadnika: | 500 | ||
| Poznati pripadnici: | kardinal Juraj Utišinović Martinuzzi, Gros Bertalan | ||
| Odijelo: | bijeli habit | ||
Pavlini ili Red svetog Pavla prvog pustinjaka (latinski: Ordo Fratrum Sancti Pauli Primi Eremitae, kratica: OSPPE) je jedan od rimokatoličkih redova kasnog srednjeg vijeka.
Cilj Pavlinskog reda je kontemplacija o Bogu u samoći, prakticiranje liturgijskih molitvi, realizacija duha pokore, širenje kulta sv. Marije, apostolski rad u korist crkve, naviještanje Božje riječi i vršenje sakramenata.[1]
Historija reda[uredi | uredi kod]
Pavlini su nastali početkom 13. vijeka u Ugarskoj, na valu velikog pustinjačkog pokreta koji je tokom 11. i 12. vijeka zahvatio cijelu Evropu.
Na čelu pokreta bio je blaženi Euzebije (mađarski: Boldog Özséb), kanonik iz Esztergoma, koji je okupio pustinjake koji su živjeli po šumama Mađarske i Hrvatske i podigao s njima crkvu Svetog Križa (Szent Kereszt) kod sela Pilisszentkereszt na Planini Pilis. Euzebije se fokusirao na život u zajednici, molitvu, post i težak fizički rad.[1]
Red je odobrio papa Klement V. - 1308., i propisao im kao pravila reda ona sv. Augustina.[1] Red je za svog patrona odabrao sv. Pavla iz Tebe, kog se smatra prvim pustinjakom.[1]
Pavlini su za svoj moto odabrali - solus cum Deo (samo s Bogom), a za svoju odjeću 1345. bijelu boju.[1]
U drugoj polovici 14. vijeka red se proširio naročito po Poljskoj, samostan Jasna gora u Czestochowi, koji je uskoro postao njegov drugi dom.[1]
Nakon donošenja Edikta o vjerskoj toleranciji među kršćanskim vjerama cara Josipa II. - 1781. ukinuti su brojni redovi, među njima i Pavlini.
Pavlini su uspjeli preživjeti zahvaljujući tome što se njihov Jasna gora u Poljskoj, tada bio u Carskoj Rusiji, dakle izvan jurisdikcije Josipa II..
Pavlinskih samostana danas ima od Poljske, preko Mađarske, Hrvatske, Latvije, Ukrajine, Belorusije, Češke, Slovačke, Njemačke, Engleske, Italije, Sjedinjenih Ameičkih Država, Australije. Ima ih i po Africi (Kamerun) i Južnoj Americi.[1]
U pedeset zajednica živi oko 500 redovnika odjevenih u bijelo.[1]
Pavlini u južnoslavenskim zemljama[uredi | uredi kod]
Najveći i najpoznatiji pavlinski samostan bio je onaj iz Lepoglave sa gimnazijom iz 1656.
Izvori[uredi | uredi kod]
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- Službene stranice reda (en), (it), (pl)