Augustinci

Izvor: Wikipedia
'Augustinci
Augustinski heremiti'

Ordo Sancti Augustini
augustinski grb
(augustinski grb)
Kratica naziva: OESA
Godina osnivanja: mart 1244
Godina reorganiziranja: 1963
Reorganizator: Papa Ivan XXIII.
Mjesto osnivanja: Rim
papa Inocent IV
utemeljitelj: papa Inocent IV
krilatica: OSA
Službeni jezik: latinski
Sjedište: Collegio di Santa Monica, Rim, Italija
augustinski Prior general:
augustinski čelni čovjek: Prior general
Roditeljski red: -
Redovi nastali iz ovog reda:
Podredovi:
Broj pripadnika:
Poznati pripadnici: Erazmo Roterdamski, Martin Luther, Gregor Mendel
Odijelo: crni habit i crna kapuljača
...

Augustinci ili Red svetog Augustina (latinski: Ordo Sancti Augustini, kratica: OSA) do 1963 znani kao Augustinski heremiti (pustinjaci) (latinski: Ordo Eremitarum Sancti Augustini, kratica: OESA).

Augustinci su bili četvrti veliki rimokatolički prosjački red kasnog srednjeg vijeka - nakon franjevca, dominikanca i karmelićana. Ime su dobili po svetom Augustinu (354-430) čija su monaška pravila prihvatili. Odjeća im se sastoji od crnog habita, kožnog remena i crne kapuljače. Papa Ivan XXIII. je 1963 napravio reformu reda i izbacio - heremiti (pustinjaci) iz naziva reda jer je red prestao to biti

Historija reda[uredi - уреди]

Red je osnovan 16. decembra 1243, bulom pape Inocenta IV - Incumbit nobis kojom su udruženi svi dotadašnji toskanski augustinski redovi.

Augustinci su se osobito trudili proširiti kult Svete Marije koju su zvali Naša gospa savjetnica (Mater boni consilii).[1]

Historijske karakteristike reda[uredi - уреди]

U užem smislu pojam "augustinci" označuje dva posebna reda:

  • Redovnički augustinci ili regularni kanonici
  • augustinci pustinjaci (eremiti) OESA

Redovnički kanonici sv. Augustina živjeli su u regularnim zajednicama, a osnivanje takvih zajednica podudara se s težnjama za reformom Crkve u 11. vijeku. Augustinci - pustinjaci predstavljaju pak jedan od četiri velika prosjačka reda, osnovan 1256. godine kao ujedinjeni Red različitih pustinjačkih zajednica.

Kasnije su se augustinci podijelili u pet glavnih grupa:

  1. Red svetog Augustina; fratri pod zapovjedništvom Generalnog priora
  2. Augustinske redovnice
  3. ostali augustinski redovi koji nisu pod direktnom upravom Generalnog priora poput Uršulinki i Augustinaca Rekolekta
  4. vjerske kongregacije koje žive apostolskim životom (aktivne zajednice muškaraca i žena)
  5. laička bratstva i društva osnovana pod imenom i učenjem sv. Augustina kao što su to laički Augustinci Rekolekti

Augustinci u južnoslavenskim zemljama[uredi - уреди]

Augustinci u Sloveniji[uredi - уреди]

U Sloveniji su augustinci djelovali u Velikovcu (od 1256 nadalje), Muti (od 1271), Radgoni (1360), a bosonogi augustinci u Ljubljani (od 1625).

Augustinci u Hrvatskoji[uredi - уреди]

Regularni kanonici sv. Augustina kod nas prvi dolaze u Srijem krajem 12. vijeka, a Red braće pustinjaka sv. Augustina dolaze u Hrvatsku oko sredine 13. vijeka. Regularni kanonici su imali svoje samostane u Srijemu i to u Banoštoru, Vaški i Irigu. A Red braće pustinjaka sv. Augustina, osim gore spomenutih mjesta, u Dubici, Gariću, Križevcima, Sinju, Makarskoj te Svetoj Nedjelji na Hvaru u kojoj su redovnici augustinci pustinjaci u 14. vijeku imali svoj samostan i crkvu. Prosjački Red augustinaca bio je vrlo važan u 14. vijeku u Hrvatskoj, jer je tada imao brojne samostane, u Rijeci su djelovali do druge polovice 18. vijeka)

Svi augustinski samostani ukinuti su nakon Josipovih vjerskih reformi

Život augustinca[uredi - уреди]

Život u zajednici započinje kandidaturom koja traje oko šest mjeseci, a nastavlja se postulaturom koja traje do dvije godine. Ako postulant već ima uvjete za studij (poznavanje njemačkog jezika i maturu) već u postulaturi može započeti svoj teološki studij u [[Beču. Na početku postulature kandidat dobiva redovničko ime, te oblači augustinski habit. Nakon postulature je godina novicijata, koja se obavlja u Njemačkoj , trenutno u Berlin u. Nakon godine novicijata polažu se prvi zavjeti (siromaštvo, poslušnost i čistoća). Ovi se zavjeti svake godine obnavljaju, a na kraju studija teologije polažu se svečani tj. vječni zavjeti, te nakon toga slijedi đakonsko i na kraju svećeničko ređenje. Polaganjem svečanih - doživotnih zavjeta postaje se punopravni član Reda sv. Augustina.

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]