Banoštor

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Za članak o tvrđavi po kojoj je selo dobilo ime, pogledajte članak Banoštor.


Banoštor


Pravoslavna crkva u Banoštoru.

Osnovni podaci
Država  Srbija
Pokrajina Vojvodina
Upravni okrug Južno-bački
Opština Beočin
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 780
Gustina stanovništva 36 st./km²
Geografija
Nadmorska visina 158 m
Površina 21,4 km²
Ostali podaci
Poštanski kod 21312
Pozivni broj 021
Registarska oznaka NS

|gšir=45.207333 |gduž=19.608 }}

Banoštor je naselje u opštini Beočin u Južnobačkom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 780 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 618 stanovnika).

Geografske odlike[uredi | uredi kod]

Banoštor se nalazi u severnom Sremu, u Vojvodini, koje pripada opštini Beočin. Nalazi se na severnim padinama Fruške gore, uz obalu Dunava na podunavskom putu koji spaja Petrovaradin sa Ilokom i Vukovarom. Takođe, naselje je povezano sa bačkim naseljem Begeč, skelom preko Dunava.

Od Novog Sada je udaljeno 28 km.

Ime[uredi | uredi kod]

Selo Banoštor je dobilo ime po nazivu tvrđave u čijoj je blizini nastalo. Sam naziv je izveden iz termina Ban Monoštra što znači Banov Manastir, a odnosi se na benediktanski samostan koji je 1150. godine kod tvrđave podigao mađarski palatin sa titulom bana i srpski princ Beluš.

Prethodni nazivi tvrđave i naselja u srednjem veku(pre nego što se oblik Ban Monoštra(prvi put zabeležen 1473. godine) ozvaničio) bili su Keu, Keve i Kuet.

Istorija[uredi | uredi kod]

Banoštor je jedno od najstarijih sremskih naselja. Pominje se prvi put još u XII veku. Na mestu današnjeg Banoštora, ili u neposrednoj blizini (ne zna se tačno) postojao je rimski grad Malata Bononija, koji je bio na važnom podunavskom putu, Limesu, koji je išao obalom Dunava od Zemuna preko Novih Banovaca (Burgunac), Surduka (Rittium), Slankamena (Acumicum), Petrovaradina (Cusuma), preko Banoštora sve do Osijeka (Mursia). Ovaj kraj je skupa sa cijelim Sremom nakon poraza Ugarske kod Mohača 1526.postao definitivno dijelom Osmanskog carstva sve do Karlovačkog mira 1699,kad ulazi u sastav Habsburške monarhije, najprije kao dio Podunavske vojne granice ali već 1745. biva iz nje izuzet a 1773.postaje dijelom čerevićkog vlastelinstva. Pod Vojnom granicom naseljavaju se u Banoštor Srbi ali čerevićki posjednici naseljavaju tu i znatan broj Nijemaca-Podunavskih Švaba, koji sve do povlačenja u jesen 1944. čine jaku manjinu u selu. Banoštor je do konačnog izdvajanja samog Iloka iz sastava Vojvodine 1946. oduvijek područno i upravno pripadao kotaru Ilok, da bi nakon toga kratko vrijeme pripao kotaru Novi Sad a nakon uvođenja komunalnog sistema u cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji postaje dijelom novoosnovane općine Beočin, što ostaje sve do danas.

Demografija[uredi | uredi kod]

U naselju Banoštor živi 659 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 44,7 godina (43,7 kod muškaraca i 45,5 kod žena). U naselju ima 311 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,51.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 706 [1]
1953. 677
1961. 678
1971. 733
1981. 650
1991. 618 615
2002. 801 780
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
732 93.84%
Hrvati
  
17 2.17%
Slovaci
  
5 0.64%
Mađari
  
5 0.64%
Slovenci
  
3 0.38%
Nemci
  
3 0.38%
Česi
  
1 0.12%
Rusini
  
1 0.12%
Muslimani
  
1 0.12%
Bugari
  
1 0.12%
Jugosloveni
  
1 0.12%
nepoznato
  
0 0.0%


Izvori[uredi | uredi kod]

Mapa Beočinske opštine.
  1. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  2. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Vidi još[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]