Edikt o vjerskoj toleranciji među kršćanskim vjerama

Izvor: Wikipedia
Edikt o vjerskoj toleranciji
Toleranzpatent
Prva stranica Patenta o vjerskoj toleranciji iz 1781
Prva stranica Patenta o vjerskoj toleranciji iz 1781

Edikt o vjerskoj toleranciji među kršćanskim vjerama ili samo Patent o toleranciji (njemački: Toleranzpatent) bio je pravni akt kojeg je izdao car Josip II. 13. oktobra 1781., tim aktom data je ograničena sloboda vjeroispovjesti i ostalim kršćanskim crkvama u Habsburškoj Monarhiji (luteranskoj, kalvinističkoj i pravoslavnoj), [1]data su veća prava Židovima na rad, a njemački je zamjenio latinski kao službeni jezik monarhije.[2]

Ovaj zakon je vrijedio kako za sve zemlje Austrijskog Carstva.

Pravi razlog ovog zakona, bio je ograničavanja moći i autonomije Katoličke crkve. Josipu II. kao apsolutističkom vladaru nije odgovaralo da ima pored sebe ima jedan autonomni autoritet kao što je to bila Katolička crkva sa svojim brojnim redovima, koji su za protureformacije zbog brojnih privilegija, izrasli u državu u državi.

Katolička crkva je nakon tog podvrgnuta većoj državnoj kontroli (osobito poreznoj). Ovim ediktom su neki crkveni redovi i njihovi samostani ukinuti (oko 700). To se ponajviše odnosilo na one redove koji nisu bili društveno korisni (školstvo, briga za bolesne i siromašne), iako su na kraju ukinuti i neki redovi koji su se bavili obrazovanjem kao pavlini i benediktinci.

U suštini je Katolička crkva i nadalje imala glavnu ulogu u državi, kao monopolist u vođenju matičnih knjiga i brakova, jer je sve brakove morao potvrditi katolički biskup.

Protestantske i pravoslavne crkve nisu smjele izgledati kao sakralni objekti, već kao obične kuće (za najviše 100 vjernika), isto tako nisu smjele imati zvonik, kao ni ulaz sa glavne ulice.

Edikt iz 1782[uredi - уреди]

U ediktu od 2. januara 1782., Josip II. regulirao je status Židova u Habsburškoj Monarhiji, oslobađajući ih od mnogih diskriminirajućih ograničenja [3] (mogli su se baviti svim oblicima trgovine, školovati u državnim srednjim školama, ići u vojsku, dobiti državni posao i slobodno se naseljavati). Čak su mogli osnivati vlastite škole, ukoliko se nastava odvijala na njemačkom, u protivnom morali su djecu davati u katoličke škole.

Edikt iz 1785[uredi - уреди]

Ediktom izdanim 11. decembra 1785. legalizirano je Slobodno zidarstvo, iako je pristup do njihovih loža bio poprilično otežan.

Od 1787. je otežan prijelaz iz rimokatoličke u evangeličke crkve, zakonskom obavezom da svaki kanditat mora pohađati šestotjednu vjersku školu - prije registracije u novoj crkvi.

Pravo doba vjerske tolerancije nastupilo je tek od 1861. kad se država odrekla kontrole nad crkvenim pitanjima, tek odtad nadaljnje su se dotadašnje male privatne molionice pretvorile u prave crkve.

Izvori[uredi - уреди]

  1. "Das Toleranzpatent Josef II. im Originalwortlaut" (njemački). Evangelische Pfarrgemeinde A. B. Spittal/Drau. http://www.evang-spittal.at/dok_TolPat.htm. pristupljeno 19. 06. 2012. 
  2. "Enlightened Absolutism" (engleski). U.S. Library of Congress. http://countrystudies.us/hungary/19.htm. pristupljeno 19. 06. 2012. 
  3. "Edict of Toleration" (engleski). Encyclopædia Britannica Online. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/598608/Edict-of-Toleration. pristupljeno 19. 06. 2012. 

Vanjske veze[uredi - уреди]