Zdravko Marić
Zdravko Marić (Podravska Slatina, 24. II. 1930 – Sarajevo, 13. XII. 2006), bio je jugoslavenski, hrvatski i bosanskohercegovački arheolog.
Biografija[uredi | uredi kod]
Od 16. marta 1948. godine do 3. februara 1949. godine Marić je pohađao Pilotsku ocirsku školu u Pančevu gdje je u aprilu 1949. godine uhapšen iz političkih razloga. U zatočeništvu je proveo dvanaest mjeseci. Nakon puštanja, 16. marta 1950. godine, vratio se u Osijek i 1951. godine uspješno završio Učiteljsku školu. U februaru iste godine došao je u Bosnu i Hercegovinu i radio kao učitelj u osnovnoj školi u Kopanicama kod Brčkog, gdje radi do 31. augusta 1954. godine. U međuvremenu bio je ponovo uhapšen 1953. godine. U istražnom zatvoru u Brčkom proveo je šest mjeseci i bio oslobođen optužbe. Od oktobra 1953. godine do oktobra 1954. godine, kao vanredni student historije, uspješno je položio ispite iz prve godine studija na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Od 1. septembra 1954. godine do 30. oktobra 1954. godine radio je kao nastavnik matematike, njemačkog jezika i fizičkog odgoja u osmogodišnjoj školi u Brezovom Polju kod Brčkog. Iste godine otišao je u Sloveniju, na Katedru za arheologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Ljubljani, gdje je uspješno diplomirao 16. juna 1957. godine s temom "Donja Dolina i problem etničke pripadnosti predrimskog stanovništva sjeverne Bosne".
U Ljubljani je doktorirao 1965. Od 1957. radio je u Zemaljskome muzeju u Sarajevu. Od samog početka naučnog rada u Zemaljskom muzeju postao je član tima s još tri istrazivača prahistoričara: Alojzom Bencom, Đurom Baslerom i Borivojem Čovićem. Ovaj je tim, bio tvorac moderne bosanskohercegovačke praistorijske arheologije. Oni su u prahistoriju Bosne i Hercegovine unijeli nove istraiživačke metode: stratigrafska istraživanja na velikim površinama, precizno izdvajanje zasebnih cjelina i interdisciplinarni pristup.[1]
Dva puta je napuštao Sarajevo: prvi put 1974. je otišao u Osijek na mjesto direktora Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture, a drugi put 1981. kad je postao direktor Muzeja Slavonije u Osijeku gdje je radio do penzionisanja 1985, nakon čega se opet vratio u Sarajevo.[2]
Osim dužnosti u muzeju u Sarajevu, obavljao je i druge funkcije. Bio je predsjednik Društva konzervatora Hrvatske 1974., predsjednik Muzejsko-galerijskog društva BiH, osnivač i prvi predsjednik Arheološkog društva BiH, potpredsjednik Arheološkog društva Jugoslavije, i mnoge druge.
Bavio se etnogenezom Ilira, njihovim odnosima s Panonima, te posebno ilirskim Daorsima. Vodio je arheološka iskapanja u Ošanjićima kraj Stoca u Hercegovini, na Gradini u Koritima i ilirskom groblju u Kačnju kraj Bileća.
Zdravko Marić je nakon obimne analize, arheološki materijal sa japodskog područja toka Une podijelio u više faza: faza I (800. – 650. g. p.n.e.); faza II (500. – 360. g. p.n.e.); faza III (360. – 250. g. p.n.e.); faza IV (250. – 110. g. p.n.e.); faza V (110. – 10./20. g. n.e.); faza VI (10./20. – 110. g. n.e.).[3] Time je dao neodvoji dio u kasnijem definisanju Japodske kulturne grupe, od strane Ružice Drechler-Bižić[4]
Radovi[uredi | uredi kod]
Objavljivao je u brojnim časopisima, najviše u Glasniku Zemaljskoga muzeja u Sarajevu.
- Donja Dolina, Bosanska Gradiška-naselje perioda Polja sa urnama - Arheološki pregled, 3, Arheološko društvo Jugoslavije, Beograd, 1961.,41-44.
- Donja Dolina - Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Arheologija, nova serija, sveska XIX, Sarajevo, 1964.,5-128.
- Japodske nekropole u dolini Une, GZM, Nova serija, XXIII, 5-79
- Problem sjevernog graničnog područja Ilira, Naučni skup Regensburg, 1973
- Istočna granica Japoda, 1975
- Daorsi - Godišnjak X/8, Sarajevo 1973
- Dva nova primjerka daorskog novca sa gradine Daorson - Godišnjak ANUBiH, 1976[5]
- Helenistički uticaji na ilirsko pleme Daorse[6]
- Helenizam i helenistička umjetnost u Hercegovini. – Materijali SADJ 20, Beograd, 47-53
- Depo pronađen u ilirskom gradu Daors..u (2. st. pr. n. e.). – GZM XXXIII, Sarajevo, 23-113
- Prahistorijska i protohistorijska utvrđenja na području Daorsa
- Daorsi i Narona - Zemaljski muzej BiH, 1988.
- Grafiti sa grčkih posuda iz razorenog ilirskog grada Daorsona iznad sela Ošanića kod Stoca u Hercegovini[7]
- Unutrašnja vrata akropole ilirskog grada Daorsona
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ „Zilka Kujundžić-Vejzagić: Zdravko Marić”. ANUBiH - Godišnjak, knjiga 33 - Sarajevo, 2006.. Pristupljeno 5. 9. 2023.[mrtav link]
- ↑ Zdravko Marić - Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 10.09.2023.
- ↑ „Vatroslav Španiček: Kronologija muških grobova japodske kulture tijekom željeznog dob”. Filozofski fakultet - Sveučilište Zagreb, 2017. Pristupljeno 9. 2. 2023.
- ↑ „Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine - Tom 1 - Strana 94 - Japodska kulturna grupa”. Filozofski fakultet Sarajevo, 2011 -. Pristupljeno 9. 2. 2023.
- ↑ „Zdravko Marić – Dva nova primjerka daorskog novca sa gradine Daorson - Godišnjak ANUBiH, 1976”. Arhivirano iz originala na datum 2020-11-30. Pristupljeno 2023-09-11.
- ↑ „Zdravko Marić: Helenistički uticaji na ilirsko pleme Daorse”. ANUBiH, Godišnjak, knjiga 29, Sarajevo 2000.. Arhivirano iz originala na datum 2023-11-17. Pristupljeno 5. 9. 2023.
- ↑ „Zdravko Marić: Grafiti sa grčkih posuda iz razrušenog ilirskog grada Daorsona iznad sela Ošanića kod Stoca u Hercegovini III dio”. ANUBiH - Godišnjak, knjiga 33 - Sarajevo, 2006.. Pristupljeno 5. 9. 2023.[mrtav link]