Veterinarski fakultet u Zagrebu
| ||||||||||||||||||||||||||
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu jedini je fakultet ove vrste u Hrvatskoj, a osnovan je 1919. godine kao Veterinarska visoka škola. 7. prosinca 1924. godine škola je preimenovana u Veterinarski fakultet, koji postaje sastavnicom Sveučilišta u Zagrebu.
Misija i djelovanje[uredi | uredi kod]
Znanstveno nastavna ustanova koja se bavi kontinuiranim osposobljavanjem kandidata (studenata) za izvršavanje zadataka iz područja veterinarske medicine. Zadaća Veterinarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu je poboljšati i unaprijediti vodeću obrazovnu visokoškolsku ulogu te osigurati vodeću znanstvenu poziciju na području veterinarske medicine i dodirnih znanosti u Hrvatskoj i široj regiji. Te zadaće ostvaruju se na tradiciji, osmišljenoj kadrovskoj politici, suvremenoj opremi te na povezivanju u europskim i svjetskim razmjerima. Pri tome se posebno predviđa i očekuje izrazit razvitak regionalne suradnje u okvirima EU, a osobito u sklopu udruga i organizacija poput Veterinary Network of Student and Staff Transfer, te fakulteta i sveučilišta s kojima je ugovorena izravna suradnja.
VetNEST je organizacija koja je osnovana 1993. godine, a okuplja sedam europskih veterinarskih visokih učilišta (Sveučilišta u Beču i Košicama, te fakultete u Ljubljani, Brnu, Budimpešti, Wroclawu i Zagrebu). Članice VetNEST-a putem spomenute organizacije uspješno obavljaju razmjenu studenata i nastavnog osoblja te razmjenjuju iskustva u nastavnom, znanstveno-istraživačkom i stručnom radu. U cilju unapređenja cjelokupnog rada nastavnici Veterinarskoga fakulteta također razmjenjuju iskustvo i znanja s inozemnim fakultetima kroz članstvo našega fakulteta u Europskoj udruzi ustanova za veterinarsku izobrazbu (European Association of Establishments for Veterinary Education, EAEVE.
EAEVE je osnovan 1987. godine u Francuskoj i među prvima je u Europi. razradio trajni sustav prosudbe veterinarskih učilišta te na taj način odredio visoki položaj veterinarske medicine u europskom sustavu obrazovanja. Veterinarski fakultet je među prvim sastavnicama Sveučilišta u Zagrebu prihvatio ovakvo vrednovanje s ciljem da mu se odredi položaj s obzirom na kvalitetu i uvjete izvođenja nastave, odnosno s obzirom na znanstveno-stručne aktivnosti. Sukladno ocjeni ekspertnog tima prema kojoj Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ispunjava kriterije kvalitete visokih učilišta u Europi, te na temelju izvješća koje je prihvaćeno na godišnjoj skupštini EAEVE-a, Fakultet je 2003. godine uvršten na listu pozitivno ocijenjenih veterinarskih visokih učilišta u Europi.
Veći dio nastavnog procesa obavlja se u sklopu Fakulteta, smještenog u jugoistočnom dijelu Zagreba. Fakulteta posjeduje brojne zgrade u kojima se nalaze nastavni prostori poput predavaonica, vježbaonica, kompjutorskih učionica, laboratorija te nastambi za velike i male životinje. Preostali dio nastave odvija se u lovištu Črnovšćak kao izdvojenoj jedinici Fakulteta i vanjskim radilištima (Veterinarske stanice, farme, mesne industrije i dr.) s kojima Fakultet surađuje. Fakultetsko dobro u Dugom Selu, planirano na zemljištu koje je Fakultetu darovano odlukom Vlade Republike Hrvatske, ukupne površine gotovo 100 ha, u budućnosti bi svakako trebalo ojačati praktičnu nastavu u aspektima držanja farmskih životinja.
Postojeća dobro opremljena infrastruktura Fakulteta omogućava provedbu diplomske i poslijediplomske nastave, znanstvenih istraživanja i stručno-kliničkog rada u specijalističkim ambulantama. Nastavna, znanstvena i klinička djelatnost Fakulteta osniva se na radu zavoda i klinika koji su na osnovi Statuta iz 2005. godine objedinjeni u Odjel za temeljne prirodne i pretkliničke znanosti, Odjel klinika, Odjel za animalnu proizvodnju i biotehnologiju te Odjel za veterinarsko javno zdravstvo i sigurnost hrane. Na Veterinarskom fakultetu postoji udruga studenata veterinarske medicine Equus, a osnovana je 1993. godine s jasnim ciljem poboljšanja uvjeta studiranja i zaštite prava studenata. U udruzi djeluje više sekcija radi ostvarivanja stručnih, znanstvenih, društvenih, kulturnih, sportskih i drugih interesa studenata. Studenti Veterinarskoga fakulteta također aktivno sudjeluju u radu Međunarodnog udruženja studenata veterinarske medicine - IVSA, (engl. International Veterinary Students Association).
Studij je podijeljen na dodiplomsku i posljediplomsku nastavu:
Dodiplomska nastava[uredi | uredi kod]
Sveučilišni diplomski studij izvodi se kao integrirani preddiplomski i diplomski studij veterinarske medicine u trajanju od 6 godina (12 semestara), a njegovim se završetkom stječe akademski naziv doktor veterinarske medicine. Do 1997./1998.[1] akademske godine studenti su stjecali akademski naziv diplomiranoga veterinara (10 semestara). U prve četiri godine student odsluša teorijsku i obavi praktičnu nastavu iz društvenih, temeljnih, zootehničkih, pretkliničkih i pojedinih kliničkih predmeta. U posljednje dvije godine student sudjeluje u teorijskoj i praktičnoj nastavi iz redovnih kliničkih predmeta, kolegija vezanih za javno zdravstvo i obveznih izbornih predmeta prema odabranom usmjerenju (Farmske životinje i konji; Higijena i tehnologija animalnih namirnica i veterinarsko javno zdravstvo; Kućni ljubimci). Pored toga, sudjeluje u praktičnom radu u veterinarskim organizacijama, farmama i prehrambenim industrijama (izvanfakultetska nastava putem ambulantne klinike i organiziranog terensko-stručnog rada), čime u potpunosti stječe znanja i vještine za obavljanje budućeg zanimanja.
Tijekom studija student također upisuje izborne predmete u okviru 20 posto studijskoga programa. Izbor je relativno velik, a podiljeljeni su na opće predmete, predmete zajedničke za sva tri usmjerenja i predmete vezane za pojedina usmjerenja. Svaki student može ih izabrati u upisanom semestru, ali i kasnije tijekom studiranja, kada uvidi potrebu za dodatnim znanjem prema svojim sklonostima. Na taj način studenti ujedno oblikuju svoju kvalifikaciju. Završetkom integriranog preddiplomskog i diplomskog studija veterinarske medicine student je osposobljen za:
- liječenje životinja;
- rješavanje problematike veterinarskog javnog zdravstva;
- zaštitu čovjekova okoliša, terensku, kliničku i laboratorijsku dijagnostiku;
- preventivno suzbijanje zaraznih bolesti i zoonoza;
- projektiranje i sudjelovanje u izradbi programa za razvijanje i unapređivanje djelatnosti u stočarstvu te proizvodnji namirnica animalnog podrijetla;
- razvijanje svih oblika zaštite životinja i okoliša te njegovanje etike i humanog odnosa prema životinjama.
Stjecanjem diplome doktora veterinarske medicine pruža se mogućnost nastavka školovanja na poslijediplomskom specijalističkom ili doktorskom studiju, odnosno uključivanje u programe cjeloživotnog učenja radi nadogradnje postojećih znanja u okviru stečenih kvalifikacija tijekom profesionalne karijere.
Osnovna skupina predmeta:
- Anatomija,
- Histologija i embriologija,
- Fiziologija,
- Veterinarska patologija,
- Patološka fiziologija,
- Unutarnje bolesti domaćih životinja,
- Kirurgija, ortopedija i oftalmologija,
- Porodništvo domaćih životinja,
- Zarazne bolesti,
- Ambulantna klinika
zatim:
- Mikrobiologija,
- Veterinarska imunologija,
- Farmakologija i toksikologija,
- Parazitologija i invazione bolesti,
- Radiobiologija,
- Opća i klinička rendgenologija
- Metode fizikalne terapije i dijagnostike,
kojima prethode sljedeći kolegiji:
Uz navedene kolegije cjelinu izobrazbe nadopunjuju i:
- Tehnologija proizvodnje i uzgoja životinja,
- Fiziologija i patologija hranidbe životinja,
- Animalna higijena, okoliš i etologija,
- Povijest, etika i sociologija veterinarstva,
- Patologija peradi u uzgoju i proizvodnji,
- Biologija i patologija riba,
- Biologija i patologija pčela,
- Uzgoj i patologija lovne divljači,
- Higijena i tehnologija namirnica,
- Veterinarska ekonomika i analitička epidemiologija
- Upravno i sudsko veterinarstvo
Poslijediplomski studij "Veterinarska medicina"[uredi | uredi kod]
Doktori veterinarske medicine u okviru kontinuiranog usavršavanja i školovanja imaju priliku kroz specijalističke i znanstvene discipline odabrati sljedeće smjerove:
- anatomija, histologija i embriologija
- animalna higijena - okoliš i etologija
- biologija i patologija pčela
- ekonomika veterinarstva
- fiziologija domaćih životinja
- fiziologija i patologija peradi i pernate divljači
- higijena i tehnologija namirnica životinjskog podrijetla
- ihtiopatologija
- kirurgija, ortopedija i oftamologija s rendgenologijom i ultrazvučnom dijagnostikom
- mikrobiologija i epizootiologija
- parazitologija
- patološka anatomija
- unutrašnje bolesti domaćih životinja
Poznati studenti[uredi | uredi kod]
Literatura[uredi | uredi kod]
- Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu [Elektroničko gradivo], službeno mrežno mjesto Fakulteta.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Markt, Dubravka et al. (ur.) Zaposliti se ili studirati : kamo nakon srednje škole : vodič kroz visoka učilišta Republike Hrvatske, Ministarstvo rada i socijalne skrbi, Zavod za zapošljavanje, Zagreb, ožujka 1996., str. 51.