Etologija

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Serija članaka na temu:

Zoologija

Animal diversity October 2007.jpg

Grane zoologije

AntrozoologijaApiologija
AraknologijaCetologija
KonkologijaEntomologija
EtologijaHerpetologija
IhtiologijaKriptozoologija
MalakologijaMamalogija
MirmekologijaNeuroetologija
OrnitologijaPlanktologija
PaleozoologijaPrimatologija

Poznati zoolozi

Georges CuvierCharles Darwin
William KirbyCarolus Linnaeus
Konrad LorenzThomas Say
Alfred Russel Wallaceviše...

Historija

Prije Darwina
Poslije Darwina

Etologija (grč. ήθος: ethos – navika, običaj, narav, karakter + λογος: logos – nauka, znanje, znanost, učenje) je biologija ponašanja, tj. grana biologije koja proučava ponašanje životinja i ljudi.[1] Fokus etologije je ponašanje u prirodnim uvjetima, dok je biheviorizam usmjeren na proučavanje prirode, modela i specifičnih odgovora ponašanja u laboratorijski podešenim okolnostima.

Temeljni metodi etologije uvažavaju neophodnost analitički odgovori na nekoliko osnovnih pitanja, kao što su:

  1. koji (unutrašnji i vanjski) faktori uzrokuju odgovarajući odgovor u ponašanju,
  2. šta i kako upravlja ponašanjem i
  3. kakva je priroda interakcije ponašanja i životne sredine.[2][3]

Etologija ima veoma širok raspon istraživanja, od odnosa prema sopstvenom tijelu i egzistenciji, preko međuindividualnih i međugrupnih odnosa posmatrane vrste organizama – do proučavanja interspecijskih oblika ponašanja. Nastoji objasniti i dinamiku pojedinih načina (modela) ponašanja. Snažno je povezane sa interaktivnim područjima neuroanatomije, ekologije, evolucijom i njima srodnih znanosti. Etolozi su zainteresirani i za moguće oblike interindividualne, intergrupne suradnje (ne)srodnika i interspesijeke kooperacije, agresije, teritorijalnosti, zavičajnosti ("home range"), altruizma i ostalih oblika interakcije organizama, kao što su: simbioza, parazitizam i mutualizam.[4][5]

U početnim fazama razvoja, biologija ponašanja je prihvatana kao granično područje sa psihologijom. Tako i mnoge suvremene oblasti etologije počivaju na osnovnim spoznajama klasične zoopsihologije. U prošlosti su mnogi prirodnjaci proučavali moguće aspekte ponašanja životinja i ljudi. Moderna era etologije počinje tokom 1930-tih, najprije u istraživanjima Holandeza Nikolaasa Tinbergen i austrijskih biologa Konrad Lorenza i Karl avon Frischa, skupnih dobitnika Nobelove nagrade za fiziologiju i medicinu (1973.). Lorenzov suradnik Tibingen apelira da etologija obavezno treba uključivati četiri objašnjenja u svakoj instanci ponašanja:

  1. Funkcija – Kako ponašanje utiče na izglede za opstanak i reprodukciju i zašto se, u određenim situacijama, reagira na isti, a ne na neki drugi način?
  2. Kauzalnost – Šta stimulira određeni odgovor i kako se on modificira recentnim učenjem?
  3. Razvoj – Kako se ponašanje mijenja sa starenjem i da li je rano iskustvo neophodno za ispoljavanje određenog modela ponašanja?
  4. Evolucijska historija – Kako se određeno ponašanje može komparirati sa sličnim u srodnim vrstama i kako se razvija tokom procesa filogeneze?[6][7]

Ostvarena objašnjenja na ovim nivoima su komplementarna i interaktivna – svaka njegova instanca odgovara objašnjenju na svakom od četiri pomenuta nivoa.

Na početku 21. stoljeća posebna pažnja je usmjerena na animalnu i ljudsku kommunikacije i emocije, animalne „kulture“, učenje i seksualnu kondukciju. Razvijaju se i nova polja etologije, kao što je, npr., neuroetologija, a izvjesno je i otvranje istraživanja o ponašanju neanimalnih organizama, kao što je, biljni svijet, na primjer.

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Merriam-Webster, Ed. (2012): Definition of Ethology, 2 : The scientific and objective study of animal behaviour especially under natural condit.
  2. Bouton M E. (2007): Learning and behavior: A contemporary synthesis. Sinauer, Sunderland, Ma.
  3. Wilson E. O. (2000). Sociobiology: the new synthesis. Harvard University Press, ISBN 978-0-674-00089-6.
  4. Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9958-21-091-6.
  5. Davies N. B. et al. (2012): An Introduction to Behavioral Ecology. Wiley-Blackwell, Oxford.
  6. Tinbergen N. (1951) The Study of Instinct. Oxford University Press, New York.
  7. Tinbergen N. (1953): The Herring Gull's World. Collins, London.