Pčela

Pčele
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Životinje
Koljeno:	Člankonošci
Razred:	Kukci
Red:	Hymenoptera
Podred:	Apocrita
Natporodica:	Apoidea
Sinonimi
Apiformes

Pčele su leteći kukci, bliski srodnici bumbara, a dalji osa i mrava.

Na svijetu ima približno 20 000 vrsta pčela, te se nalaze na svim kontinentima osim Antarktike. Hrane se nektarom primarno kao izvorom energije, te peludom, kao izvorom proteina.

Pčela ima bilateralno simetrično i kolutićavo tijelo. Kolutići su srasli u tri funkcionalne skupine: glava, prsa i zadak.

Na glavi se nalazi par ticala i sa svake strane po jedno složeno oko. S donje strane glave nalazi se usni organ prilagođen uzimanju nektara iz plodnice cvijeta. Prsa čine tri odvojena kolutića. Na svakom se s donje strane nalazi po jedan par nogu. Na drugom i trećem kolutiću nalazi po jedan par krila za letenje, pri čemu je drugi par krila manji. Kod nekih vrsta, krila su toliko mala da je nemoguće letjeti.

Dominantna vrsta apis mellifera podrijetlom iz Afrike, naselila se u Mediteranske zemlje i Europu prije nego što se nastanila u Aziji, Australiji i Sjevernoj Americi

Vrste pčela

Na svijetu ima približno oko 20.000 vrsta pčela gotovo na svim kontinentima

Europske vrste pčela

U Europi postije različite vrste medonosnih pčele. Razlikuju se po boji, građi tijela, ponašanju, sposobnosti prikupljanja nektara, peluda i dr.

• Kranjska pčela (apis mellifica var. carnica Pollm) - ili siva pčela nju nazivamo još i "domaća pčela". Pripada grupi tamnih pčela. Tijelo joj je crne boje obraslo sivkastosrebrnastim dlačicama. Pčele radilice sive pčele imaju izuzetan nagon za sakupljanje hrane u prirodi. Matica ima veliku plodnost (2.000 jajašaca dnevno) i otporna je na bolesti. Postoji više podvrsta: alpska, panonska i sredozemna (poj. autori nazivaju je i "jadranska").
• Talijanska pčela (apis meliffica var. ligustica) - Talijanska pčela - apis meliffica var. ligustica, pčela je Apeninskog poluotoka žučkaste boje navikla na dugotrajne paše i blagu klimu. Talijanska pčela ima vrlo blagu čud, slabo izražen nagon za rojenjem, snažan razvoj tijekom ljeta i jeseni te vrlo visoka plodnost matice. Česta osobina talijanske pčele medarice je i zalijetanje u tuđe košnice tako da nije omiljena kod svih pčelara. Ima sposobnost zbog života u blagoj klimi leglo održava do kasnih jesenskih dana pa tako i zimuje u vrlo brojnim i jakim zajednicama. Leglo održava duboko u kasnu jesen i zimuje u jakim zajednicama pri cemu troši mnogo hrane preko zime. Odlikuje ju slabiji instinkt za sakupljanje propolisa i nektara, međutim ima odličnu sposobnost korištenja slabih paša.
• Kavkaska pčela (apis mellifica var. caucasica) - Kavkaska pčela (Apis mellifika var. Caucasica Gorb) porijeklom je iz Gruzijskog gorja kako joj je i ime u Kavkazu. Prema vanjštini sliči pomalo na kranjsku pčelu, a razlikujemo dvije vrste: sivu i žutu. Ima spori proljetni razvoj, ali ima odličnu obrambenu sposobnost prema uljezima. Sama pčela ima duže rilce i marljivi je radnik na svim pčelinjim pašama, ali je sklona zalijetanju u tuđe košnice-grabeži. Posjeduje slab rojevni nagon i brzo se prilagođava novim pašama. Posjeduje veliku sposobnost prikupljanja propolisa.
• Tamna europska pčela (apis mellifica var. mellifica L.) - Tamna europska pčela apis mellifica var. mellifica L. najviše se uzgaja u Njemačkoj. Krupne je građe sa zatupljenim zatkom, kratkog jezika i tamno sivom gotovo crnom bojom. Otporna je i prilagođena za duge i hladne zime. Zbog te osobine ta se vrsta pčela uspjela održati još u Sjevernoj i Južnoj Americi kao i Sibiru. Tijekom sezone se razvija u zajednice srednje snage, razvoj zajednice traje dugo u jesen pa zimuje u jakim, brojnim društvima. Prinosi propolisa su umjereni, otporna je na bolesti dok med unosi slabije od Talijanske i sive Kranjske pčele.

Ostale vrste pčela

• Pčela "melipona anthidioides" česta je u Brazilu. To su malene tropske pčele koje nemaju žalac. Obično grade gnijezda u šupljem drveću. U gnijezdu takve zajednice nalazi se samo jedna matica - ženka. Saće grade vodoravno, a stanice saća u kojima se razvijaju ličinke radilice napune peludom i medom u koje zatim matica nosi jajašca. Nakon što matica u njih snese jajašca takve stanice saća zatvore poklopčićem od voska. Izvan takvog plodišnog prostora, radilice prave spremišta za med nepravilnog bačvastog oblika.

• Patuljasta pčela (Apis florea F.), podrijetlom je iz Indije. Osobina ove vrste je da gradi jednostruko saće na otvorenom prostoru, obično na nekom stablu. Specifičnost njezinog saća je u tome da ova pčela gradi ćelije raznih veličina za: radiličko saće, trutovsko i matičnjake koji imaju oblik žira. Zajednica ima jak obrambeni mehanizam, razmnožava se rojenjem, a posebnost vrste je i da u nestanku paše napušta gnijezdo u potrazi za novom jačom pašom koja zajednici osigurava dovoljne količine hrane.

• Divovska pčela (apis dorsata) izgrađuje jednostruko saće na kojem živi. Sve čelije saća gradi jednake veličine, bez razlike za trutovsko, radiličko ili za matičnjake. Dubina čelija saća divovske pčele doseža i do 34mm. Same radilice dvostruko su veće od europske medonosne kranjske pčele. Kod ovih pčela nema razlike u veličini između radilica i matica. Divovska pčela živi na otvorenom pa je prema tome prilagodila način života. Obrambeni mehanizmi kod ove pčele su posebno izraženi i odlično čuva svoje leglo. Stare zajednice dijele se na nove manje zajednice, rojevni nagon je kod te vrste vrlo slab. U slučajevima nestanka ili slabljenja paše, napušta gnjezdo i seli na područje bogatije hranom.

• Afrikanizirana pčela - je pčela nastala u sklopu projekta Brazilske vlade kako bi se dobila medonosna pčela sposobna da i u tropskoj klimi sa puno vlage uspješno oprašuje floru te da pritom sakupi što veće količine meda.

Solitarne pčele

Solitarne pčele ili pčele samice za razliku od medonosnih pčela ne prikupljaju veće količine meda u svoje nastambe. One žive usamljenički život tako da svaka ženka radi svoje gnijezdo u tlu ili u nekom pogodnom mjestu u kojem gradi zemljane komore za polaganje jaja i odgajanje larvi. Solitarne pčele zbog nedostatka zaliha hrane izlaze i lete na nižim temperaturama od ljudima poznatije i veće medonosne pčele.

Anatomska građa

Iako je pčela dimenzijama vrlo mala rađa njezinog tijela vrlo je složena. Anatomsku građu čine:

1.Izvanjski sustav

• kožni sustav
• ekstremiteti (krila i noge)

2.Unutarnji sustav

• dišni sustav
• krvožilni (optjecajni) sustav
• živčani sustav
• spolni sustav
• probavni sustav
• žlijezdani sustav
• osjetilni sustav

Izvanjski sustav pčelu štiti od promjena temperature, neprijatelja, štiti unutarnje organe od ozlijeda te kožni sustav također služi za prihvat mišića kao i pojedinih unutarnjih organa.

Noge

Pčela ima tri para nogu koje joj služe za kohanje, čišćenje tijela i sakupljanje cvijetnog praha koji zahvaljujući građi stražnjih nogu unosi u košnicu.

Prednji par nogu

Prednji par nogu pčeli služi za održavanje i čišćenje tijela.

Oprašivanje

Pčele igraju najvažniju ulogu u oprašivanju cvijetova jer su najbrojniji oprašivači na zemlji. Pčelama je med zaliha za duge zimske mjesece kada cvijeće ne cvjeta i stoga ne proizvodi biljne sokove. To je jedini kukac-životinja koji proizvodi hranu koju jedu i ljudi, naravno - nesvjesno. Kod jakih dobro razvijenih zajednica nalazi se ukupno 50.000 - 80.000 pčela što ovisi o košnici, a obavljaju svoje zadtatke ovisno o starosti. Mlade pčele do 21 dana života uglavnom se brinu oko izgradnje saća, čišćenja košnica, hranjenja ličinki iz kojih će se izlječi novi naraštaji pčelinje zajednice u kojoj žive. Pretpostavlja se da trećina ljudske hrane ovisi o oprašivanju koje čine pčele. Većina pčela ima elektrostatski naboj koji povećava apsorpciju peluda. Pelud i nektar tvore masu koja je najčešće viskozna, ali može i biti kruta. Ta masa je sferoidnog oblika te pohranjena u male ćelije u kojima se i jajašca nalaze.

Medonosne pčele

Medonosna pčela (Apis mellifera) pripada redu opnokrilaca (Hymenoptera). To su vrlo razvijeni kukci, a nastali su na području Afrike, Europe i Bliskog istoka pa se dijele na afričke, orijentalne i europske podvrste. Ljudi su oduvjek bili fascinirani pčelama i nađeni su mnogi povijesni izvori koji govore upravo o ovim malim bićima. Tako su na primjer Egipćani mislili da su pčele nastale iz suza

Rojenje pčela

Rojenje je prirodni nagon pčela u njihovoj borbi za održanjem vrste. Samo rojenje jednim dijelom vjerojatno potječe od nagona za seljenjem koje susrećemo još i danas kod pojedinih insekata. Da bi pčele pokrenule u rojevno stanje potrebni su neki od preduvijeta kao što su: pogodna temperatura i medenje medonosnog bilja. Rojenje je u stvari dijeljenje jedne u dvije nove i međusobno potpuno neovisne zajednice.

Uzroci rojenja

• Stješnjeno leglo
• Blokada matice u zalijeganju
• Prevelik broj mladih pčela u zajednici
• Nemoućnost izlučivanja voska i gradnje saća
• Nedostatna ventilacija
• Višak matične mliječi
• Nasljedna osobina matice
• Stara matica
• Radilice se počinju hraniti matičnom mliječi

Umjetno rojenje

Za namjensko razrojavanje pčelar može upotrijebiti i umjetno razrojavanje pomoću oduzimanja okvira s mladim pčelama i nove matice pazeći pritom da ne oslabi postojeće zajednice. Prednosti umjetnog razrojavanja su da pčelar vrši ravnomjerno rasterećenje pčela na svim zajednicama pritom ne gubeći bitno na prinosu meda. Umjetna razrojavanja vrše se od sredine travnja do početka kolovoza.

Zanimljivosti

• Pčela radilica u sezoni živi 30-45 dana
• Matica živi i do sedam godina a dnevno izlegne jajašaca do tri svoje težine
• Pčele med proizvode na isti način najmanje 150 milijuna godina.
• Pri sakupljanju nektara i peludnog praha pčela posjeti dnevno oko 1.000 cvijetova
• Jaka i zdrava pčelinja zajednica u tijeku jednog dana može oprašiti do 3.000.000 cvijetova
• U košnici ovisno o tipu i veličini jedna pčelinja zajednica broji od 20.000 - 80.000 pčela
• Znanstvenici odavno znaju da su pčele društvena bića, ali sad su otkrili da u društvu rado i popiju. Čini se da pčele, baš kao i ljudi, najviše vole jaka alkoholna pića. Kad im je ponuđen izbor između najače moguće šećerne otopine i 80 postotnog alkohola, pčelice su stale u red za šankom. "Čak smo ih uspjeli nagovoriti da popiju čisti etanol", rekao je Charles Abramson sa sveučilišta Oklahoma. "To, koliko znam, ne bi napravilo niti jedno drugo živo biće, čak ni student"Znanstvenici pretpostavljaju da pčele, koje imaju vrlo razvijene društvene strukture, liječe svoje alkoholičare, baš kao i ljudi. One svoje prijestupnike izoliraju. Istraživači sad ispituju lijekove kojima bi mogli liječiti pčelinje poroke.
• To je jedini kukac na svijetu koji proizvodi hranu koju jedu i ljudi.
• Sve pčele proizvode dobar i zdrav med. Loš med rezultat je industrijskog načina punjenja ili lošeg i needuciranog pčelara
• Med pčele medarice jedna od najsigurnijih hrana – većina opasnih bakterija uopće ne mogu živjeti u medu

Foto galerija

• 

  Pčela u prikupljanju nektara

• 

  Pčela (Apis mellifera) na cvijetu

• 

  Pčelinja matica (označena bijelom bojom) polaže jaja u saće

Strani nazivi za pčelu

Engleski	Njemački	Esperanto	Slovenski	Češki	Kašupski
Bee	Bienen	Mielabelo	Čebela	Včela	Pszczoła

Vidi još

• Pčelarstvo
• Košnica
• Seleće pčelarstvo
• Stacionirano pčelarstvo
• Ekopčelarstvo
• Med
• Medonosna pčela
• Varroa

Vanjski linkovi

• Hrvatski pčelarski savez
• Pčelarstvo.hr - pčelarstvo on-line
• Grabez pcela Arhivirano 2011-07-17 na Wayback Machine-u
• Članci o pčelarenju i pčelarstvu Arhivirano 2011-02-01 na Wayback Machine-u

Trut

1609. godine je Čarls Batler (Charles Butler), pčelar kraljice Elizabete I (Queen Elizabeth I) objavio knjigu “Ženski vladalac” (The Feminine Monarch) kojom je uzburkao naučnu javnost jer je u njoj izneo teoriju da pčelinjom zajednicom ne vlada mužjak, „kralj-pčela“, kako je dolikovalo konzervativnom patrijarhalnom društvu, već „pčela-kraljica“, znači ženka. Batler prvi utrvdjuje da su trutovi mužjaci čija je jedina uloga u zajednici tokom reprodukcije.

Zanimljiva je Batlerova metaforička predstava trutova kao „mnogobrojih političara, neradnih i bjednih ljudi“, ali i pokušaj da notnim zapisom zabilježi zvuke matice koji se čuji prilikom priprema za rojenje. Šta više, u izdanju knjige iz 1634. godine nalazi se partitura dvodjelnog madrigala za četiri glasa u kojima se sadrže melodijski elementi zasnovani na zvucima košnice.

Trutovi, ti dobrodušni, buckasti simboli lagodnog života i lenjstvovanja, jedinstveni su mužjaci u prirodi koji se nikad međusobno ne bore za ženku. Iako im je određena uloga u društvu da budu uvjek pripravni da oplode maticu i tako obezbede budućnost zajednice, oni svoje kvalitete miroljubivo dokazuju uspjehom najboljih koji je u svadbenom letu stignu i poklanjajući joj ljubav daruju i život.

U pčelinjoj zajednici trutovi imaju važnu ulogu mužjaka, ali ne samo to. Trutovi se razvijaju iz neoplođenih jaja. To znači, trutovi nemaju oca, već samo majku , djeda i baku. U njihovim ćelijama kao i u spermi nalazi se duplo manji broj kromosoma (svega 16) dok matica i pčela radilica u svojim ćelijama imaju 32 kromosoma. Dužina tijela truta je od 14- 17 mm, a težina oko 250 mg. Najvažnija uloga truta je sparivanje sa mladom maticom. Spolnu zrelost trut dostiže između osmog i četrnaestog dana starosti. U svakoj normalnoj pčelinjoj zajednici mora biti od 1000-1300 trutova. To je daleko veći broj trutova od broja potrebnog za oplodnju matice, ali i velika sigurnost za maticu da će do toga i doći. Trutovi se u pčelinjoj zajednici ne nalaze samo radi sparivanja sa maticom. Svojim feromonima potiču pčelinju zajednicu na ukupnu aktivnost što se ogleda u gradnji saća, većem unosu nektara, većim zalihama peludi i meda kao i sigurnijom obranom od tuđica. Pčelinja zajednica, koja tijekom godine nema trutova, ima male ili gotovo nikakve zalihe meda i peludi. U jesen, poslije prestanka unosa nektara u košnicu, u koliko pčelinja zajednica ima dobru, mladu i zdravu maticu, pčele radilice izbacuju trutovsko leglo, a trutove istjeruju. Istjerani trutovi, uglavnom, pronalaze pčelinje zajednice koje nemaju maticu,imaju matičnjak ili neoplođenu maticu i tu se skupljaju. Trutovi mogu prezimiti u takvoj košnici i budu sposobni za oplodnju matice u proljeće ( veljača- ožujak ako posluži vrijeme).

ŠTO JE KVALITETA TRUTA?

Obično se za trutove kaže, da služe isključivo za oplodnju matice i da su za sve ostalo štetni. Zahvaljujući takvom mišljenu, veliki broj pčelara troši previše vremena na uništavanje trutova i trutovskog legla. Međutim, može se reći jednom rečenicom da: ,, u onoj košnici u kojoj nema trutova, tijekom sezone, nema niti meda,, . Iz toga svega može se izvući važna pouka da trutovi imaju jednu važnu ulogu oplodnje, ali oni svojom prisutnošću u košnici bitno utječu na ukupnu radnu sposobnost i raspoloženje pčela. Već više desetljeća je poznato da su trutovi proizvod majke,da nemaju oca, da svoje genetičke osobine nasljeđuju od majke, bake i djeda. Kako se rađaju iz neoplođenih jaja koje mogu položiti oplođena, neoplođena matica i pčela radilica (u određenim slučajevima), u njihovim ćelijama organizma ima 16 kromosoma.

Poznata je i činjenica da trutovima nije zabranjen ulazak u bilo koju pčelinju zajednicu i to zato što nemaju Nosanovljevu žlijezdu kao znak raspoznavanja među pčelama. To im omogućava da po vlastitoj želji napuste matičnu zajednicu i da se tijekom dana nađu u nekoliko košnica koje su udaljene jedne od drugih i po nekoliko kilometara. U prirodnim uvjetima razvoja pčelinje zajednice, ove genetičke osobine trutova bile su presudne za održanje vrste. Pčelinje zajednice, živeći u velikim šumama na velikim udaljenostima jedna od druge, teško bi se održale bez tih osobina trutova jer bi se matice više godina sparivale u najbližem srodstvu. Ne tako rijetko, na mnogim pčelinjacima koji su izolirani, prednost u sparivanju sa neoplođenom maticom imaju trutovi sa tog pčelinjaka. To dovodi do sparivanja u najužem srodstvu, to znači da će najveći broj jaja biti oplođeno spermom trutova u najužem srodstvu sa maticom. Mnoge, tek izležene ličinke, biti će pojedene (diploidni trutovi), a one koje prežive bit će za život manje sposobne. Pčelari to mogu vrlo lako primijetiti kada izvade okvir sa leglom i vide da se u mnogim ćelijama saća nalaze jaja i ličinke, a da su neke prazne( rešetkasto ili nekompaktno leglo). KAKO OSIGURATI KVALITETNE TRUTOVE? Samo u jakim i zdravim pčelinjim zajednicama, sa dovoljno hrane i dnevnog unosa nektara i peludi, mogu se uzgojiti zdravi, jaki i vitalni trutovi. U slabim pčelinjim zajednicama iako ima trutova, oni su slabo hranjeni, a i fizički su slabi i zato rijetko izlaze iz košnica, a i njihova sperma je nikakve kvalitete, a to je jako važno za zadovoljavanje prvog uvjeta kvalitete. Drugi zahtjev prema trutovima sastoji se u njegovom porijeklu. Njihova majka koju ocjenjujemo po pčeli radilici ne bi smjela poticati iz roja.

Trutovi bi trebali poticati iz zajednica koje nisu agresivne, grabežljive i da nisu pretjerano rojevne. Treći zahtjev prema trutovima sastoji se u tome da na pčelinjaku ne bude samo dovoljan broj trutova, već da oni potiču od najmanje pet matica koje nisu u međusobnom srodstvu. https://archive.is/20121231211824/www.apize.co.ba/slike/trut/radilica_trut_matica.JPG

Pčela na Wikimedijinoj ostavi