The Animals

Izvor: Wikipedia
The Animals
Eric Burdon & the Animals.jpg
Podaci
Žanr blues, blues-rock
rock
psihodelični rock

The Animals bio je iznimno popularan engleski blues sastav ranih 1960-ih, nakon izbacivanja svog planetarnog hita House of the Rising Sun. Animalsi su bili izuzetno popularni i u Americi te bili jedni od glavnih protagonista Britanska invazije.

Njihova posebnost bila je uspješna reinterpretacija američkih blues standarda, uz pomalo napukli glas frontmana grupe pjevača Erica Burdona, čisti tremolo električne gitare i hammond orgulje Alana Pricea. Nakon velike popularnosti koju je sastav uživao 2 godine, Animalsi su se raspali 1966., pjevač Eric Burdon preselio se u Kaliforniju i sa novom grupom Eric Burdon & the Animals, nastavio relativno uspješnu karijeru okrenuvši se psihodeličnom rocku. Sastav se nakon toga u dva navrata ponovno okupio, ali više nije uspio povratiti staru slavu.

Biografija sastava[uredi - уреди]

Orginalna prva postava Animalsa[uredi - уреди]

Grupa je osnovana u radničkom gradu na sjeveru Engleske Newcastlu između 1962 i 1963 kad se pjevač Eric Burdon pridružio već postojećem sastavu Alan Price Rhythm and Blues Combo. Prva orginalna i najbolja postava sastava bila je; Eric Burdon (pjevač), Alan Price (orgulje), Bryan "Chas" Chandler (bas gitara), Hilton Valentine - (gitara) i John Steel (bubnjevi) Ime životinje (animals) dali su im obožavatelji zbog divljih nastupa.[1] Uspješni nastupi na plesnjacima (Club-A-Gogo) u rodnom gradu na kojima su svirali vlastite obrade starijih američkih blues standarda, došli su do ušiju tada uticajnog rock manadžera Giorgia Gomelskog koji ih je nagovorio da se presele u London 1964, i potpišu ugovor sa njegovom izdavačkom kućom Columbia Records. Iste godine u martu snimili su svoj prvi singl Baby Let Me Take You Home (orginalna pjesma američkih autora Bert Russella & Wes Farrella zvala se "Baby Let Me Follow You Down")

Već u junu 1964 Animalsi su snimili svoj treći singl koji im je donio svjetsku slavu - obradu narodne balade House of the Rising Sun. U novembru 1964, sastav je imao američki debi nastupivši u tv emisiji The Ed Sullivan Show i nakon toga kraću turneju po Americi. U decembru iste godine Animalsi su nastupili zajedno s tada popularnim britanskim sastavom The Dave Clark Five u američkom filmu za tinejdžere Metro-Goldwyn-Mayera Get Yourself a College Girl u kojem su otpjevali pjesmu Chuck Berrya, Around and Around.[1]

Pojačala grupe The Animals iz 1960-ih; Fenderi i Vox AC30

Od maja 1965 počinju problemi u grupi, prvi je sastav napustio Alan Price, jer mu se nije sviđao muzički pravac koji je grupa odabrala, a nije volio ni letjeti avionom na brojne turneje[1]On je isprva uspješno nastavio svoju karijeru u vlastitom triju - Alan Price Set. Umjesto njega na orguljama prvo je zasvirao Mick Gallagher, ali je ubrzo zamjenjen sa Dave Rowberryem koji je svirao na njihovom hitu "We Gotta Get out of This Place" i "It's My Life". Dobar dio tadašnjih hitova Animalsa bio je odabir američkih blues standarda koje im je nabavljao njihov tadašnji producent Mickie Most koje su u njihovoj novoj obradi postale hitovi; Bring It On Home To Me (autor: Sam Cooke), Don't Let Me Be Missunderstood (autor: Nina Simone), Boom Boom (autor: John Lee Hooker), I Believe to My Soul (autor: Ray Charles).

Više od bilo kojeg popularnog britanskog sastava iz šezdesetih, Animalsi su bili pod utjecajem američkoga rhythm and bluesa kojeg su uspješnom obradom ponovno plasirali kao novu robu u Ameriku. No Animalsi nisu bili zadovoljni prihodom (varao ih je tadašnji menedžer Michael Jeffery), a niti sa krutim stavom producenta Mickie Mosta, tako da je pri kraju 1965 grupa promjenila izdavača i otišla u Decca Records novom producentu Tomu Wilsonu, koji im je dao puno više kreativne slobode. Početkom 1966 izdali su kompilacijski album The Best of The Animals za američku kuću MGM Records, to je bio i ostao njihov najbolje prodavani album, istina tih godina albumi su se tek pojavili i nisu bili niti dobro prodavana roba a niti baš cijenjena - to je bila era singl ploča.

Orginalna postava Animalsa još se više osipala 1966. kad ih je napustio bubnjar John Steel, kojeg je zamjenio Barry Jenkins. Sa njim su snimili obradu američkog standarda Don't Bring Me Down (autori: Gerry Goffin & Carole King) to je bio posljednji hit sastava The Animals. Nakon tog snimili su singl See See Rider ali pod imenom Eric Burdon & the Animals. U septembru te iste godine sastav The Animals se i službeno raspao, a pjevač Eric Burdon izdao je vlastiti solo album, pod imenom Eric Is Here.

Eric Burdon & The Animals[uredi - уреди]

Eric Burdon & the Animals su 1966. objavili albume Animalization i Animalism, okrenute više rocku nešto na tragu tada novih Rolling Stonesa. Od 1967. Eric Burdon se sa svojim novim sastavom preselio u Kaliforniju u San Francisco i nastupao pod imenom Eric Burdon & The Animals. Sa njima je te iste godine snimio album Winds of Change, na kojem dominira psihodelični rock. Promjena je došla kao logična posljedica Burdonova preseljenja, jer je San Francisco tih godina bio centar Hippie pokreta psihodeličnog rocka i nove droge LSD-ija, koju je i Burton tih godina uzimao. Na albumu se našlo i nekoliko pjesama koje su postaale hitovi poput; Paint It Black, San Franciscans Nights (koja je bila himna hipye pokreta) i Yes I Am Experienced. Novim "Animalsima" je isprva išlo dobro i to sa obje strane Atlantika, no prelazak na prodaju albumu koji se tih godina zbivao, njima nije išao dobro jer su njihovi slijedeći albumi; The Twain Shall Meet (1968) i Every One Of Us (1968), bili jako loše prodavani. Od 1970 Eric Burdon počinje suradnju sa funk sastavom War iz San Francisca sa njima izdaje album Eric Burdon Declares War. Njihov singl Spill The Wine uspio se popeti na # 5 američke rang liste. Burdon je nakon 1974 nastavio svoju solo karijeru nizom projekata, ili pod vlastitim imenom ili pod imenom "Eric Burdon Band", no ništa od toga nije uspjelo vratiti pažnju publike i podršku muzičke kritike.

Ponovno okupljanje sastava Animals[uredi - уреди]

Originalna postava sastava; Burdon, Price, Valentine, Chandler i Steel prvi put se okupila i zasvirala na dobrotvornom koncertu u Newcastlu 1968, zatim su se ponovno okupili 1975, i otišli na mini turneju 1976 i snimili album metaforičkog naslova Before We Were So Rudely Interrupted 1977 u kojem su se vratili svojim blues korijenima. Sastav se ubrzo nakon objavljivanja albuma opet razišao, nakon čega slijedi još jedno okupljanje 1983. iza kojeg nastao ne baš jako zapaženi studijski album Ark, te reizdanje stare kompilacije koncertnih snimaka Rip It To Shreds: Greatest Hits Live[2].

Diskografija[uredi - уреди]

Singl ploče[uredi - уреди]

Mjesto na top ljestvici singl ploča u Britaniji i Americi
Godina Naziv Britanija Amerika
The Animals
1964 "Baby Let Me Take You Home" 21 -
1964 "House of the Rising Sun" 1 1
1964 "I'm Crying" 8 19
1965 "Don't Let Me Be Misunderstood" 3 15
1965 "Bring It On Home To Me" 7 32
1965 "We've Got to Get Out of This Place" 2 13
1965 "It's My Life" 7 23
1966 "Inside Looking Out" 12 34
1966 "Don't Bring Me Down" 6 12
Eric Burdon & the New Animals
1966 "See See Rider" - 10
1966 "Help Me Girl" 14 29
1967 "When I Was Young" 45 15
1967 "Good Times" 20 -
1967 "San Franciscan Nights" 7 9
1967 "Monterey" - 15
1968 "Sky Pilot" 40 14
1969 "Ring of Fire" 35 -
1969 "River Deep, Mountain High" - -

Bibliografija[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 Making Time, The Animals (pristupljeno 07. 11. 2010.
  2. Zlatko Gall, "Velika svjetska rock enciklopedija", Split, 2005. godine. ISBN 953-7088-35-9

Vanjske poveznice[uredi - уреди]