Stanley Bruce

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Stanley Bruce
Stanley Bruce

Mandat
9. veljače 1923. – 22. listopada 1929.
Prethodnik Billy Hughes
Nasljednik James Scullin

Rođenje 15. travnja 1883.
Australija Melbourne, Vic., Australija
(tada Ujedinjeno Kraljevstvo Britanski Imperij)
Smrt 25. kolovoza 1967.
Ujedinjeno Kraljevstvo London, Ujedinjeno Kraljevstvo
Politička stranka Nacionalistička stranka (1918-1929)
Ujedinjena Australija (1931-1933)
Supruga Ethel Bruce
Zanimanje biznismen, advokat
Vjera anglikanizam

Potpis
Bruce Signature.svg

Stanley Melbourne Bruce, 1. vikont Bruce od Melbournea (Melbourne, 15. travnja 1883. - London, 25. kolovoza 1967.) je bio australski političar koji je od 1923. do 1929. godine obnašao dužnost 8. premijera Australije. Bruce je ostao zapamćen kao sveobuhvatni reformator i organizator programa izgradnje australske nacije, ali ga je njegovo kontroverzno vođenje industrijske politike koštalo pobjede na saveznim izborima 1929. godine. Nakon tog poraza, Bruce se nastavio baviti politikom te je izgradio bogatu i utjecajnu diplomatsku karijeru kao Visoki predstavnik u Ujedinjenom Kraljevstvu i Ligi naroda te kao predsjednik upravnog vijeća FAO-a.

Rođen u bogatkoj obitelju u Melbourneu, Bruce se nakon školovanja na Cambridgeu tokom mladosti bavio očevim poslom s uvozom i izvozom. Tokom Prvog svjetskog rata služio je na Galipolju, a u Australiju se vratio ranjen 1917. godine. Ubrzo je privukao pažnju Nacionalističke stranke i premijera Billyja Hughesa, koji je poticao njegovu aktivaciju u politici. Godine 1918. postao je zastupnik u Parlamentu, tri godine kasnije ministar financija, a 1923. i premijer.

Bruce je bio izrazito aktivan i angažiran premijer. Izvršio je detaljan remont savezne uprave i realizirao preseljenje glavnog grada u Canberru. Implementirao je niz reformi na polju saveznog sustava koje su ojačale ulogu Commonwealtha. Osnovao je dvije komonveltske organizacije koje će se tokom godina razviti u saveznu policiju i CSIRO. Njegova politika "ljudi, novac i tržišta" (eng. "men, money and markets") predstavljala je ambiciozan pokušaj rapidnog povećanja australske populacije i ekonomskog potencijala pomoću masivnih vladinih investicija te jačanjem veza s Velikom Britanijom i ostalim dijelovima Imperija. Ipak, njegovi pokušaji remonta australske industrije dovelo su do čestih sukoba vlade s radničkim pokretom, a njegov prijedlog za ukidanje arbitražnog suda doveo je do toga da su neki članovi njegove stranke pomogli u rušenju vlade. Na sljedećim izborima Bruce je doživio težak poraz i izgubio premijersku poziciju, što je bio prvi takav slučaj u povijesti Australije, a koji se neće ponoviti sve do 2007. godine.

Iako se 1931. godine vratio u Parlament, Bruceova uloga u vladi premijera Josepha Lyonsa bila je minimalna. Prihvaćanjem pozicije Visokog predstavnika u Ujedinjenom Kraljevstvu 1933., Bruce se opredijelio za međunarodnu karijeru. Bruce je postao utjecajna politička figura u Velikoj Britaniji i pri Ligi naroda te se zalagao za međunarodnu suradnju na polju ekonomskih i socijalnih pitanja. Bruce je bio jedan od glavnih zagovaratelja osnivanja FAO-a te je od 1946. do 1951. bio predsjednik upravnog vijeća. Godine 1947. stekao je plemićku titulu i postao prvi Australac sa mjestom u Domu lordova. Iako je njegova diplomatska karijera u Australiji ostala neprimijećena, Bruce je iz Londona snažno zagovarao australske interese (posebice tokom Drugog svjetskog rata) te je zahtijevao da se njegovi ostaci vrate u Canberru nakon njegove smrti 1967. godine.