Seks, laži i videovrpce

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Sex, Lies, and Videotape

kino poster
Režija Steven Soderbergh
Producent John Hardy
Robert Newmyer
Scenario Steven Soderbergh
Uloge James Spader
Andie MacDowell
Peter Gallagher
Laura San Giacomo
Muzika Cliff Martinez
Fotografija Walt Lloyd
Montaža Steven Soderbergh
Studio Outlaw Productions
Distribucija Miramax Films
Datum(i) premijere
18. august 1989 (1989-08-18)
Trajanje 100 min.
Zemlja  SAD
Jezik engleski
Budžet $1.200.000
Sex, Lies, and Videotape na Internet Movie Database

Seks, laži i videovrpce (eng. Sex, Lies, and Videotape) američka je filmska drama iz 1989. koju je režirao i napisao Steven Soderbergh, kojemu je to bilo prvo dugometražno ostvarenje. Glavne uloge tumače James Spader, Andie MacDowell, Peter Gallagher i Laura San Giacomo. Radnja se odvija oko muškarca koji snima intervjue sa ženama koje govore o svojoj seksualnosti, te o njegovom utjecaju na odnose bračnog para u krizi i mlađe sestre njegove supruge.

Film je osvojio Zlatnu palmu u Cannesu, stekao pohvale kritičara te je pokrenuo novi val nezavisnih filmova u američkoj kinematografiji 1990-ih. Iako je svaki razgovor vezan uz seks, u filmu gotovo i nema eksplicitne nagosti, čime se upućuje na postavku o većoj intimnosti i uzbudljivosti samoga razgovora.[1]

Radnja[uredi - уреди | uredi izvor]

Ann je udata za Johna, koji ju pak vara sa njenom sestrom Cynthijom. Ann upoznaje stidljivog Grahama, ranijeg Johnova prijatelja, te mu pomaže pronaći novi stan, jer se ovaj kani preseliti. Graham ne vodi seksualni život i umjesto toga sa kamerom snima žene na video vrpcama koje govore o svojoj seksualnosti. Kada i Cynthia pristane na snimanje, Ann se naljuti. Ta se ljutnja pojača kada otkrije da je Cynthia masturbirala tijekom snimanja.

Ann otvoreno pita supruga da li ima aferu, što on niječe. Ipak, idućeg dana Ann otkriva sestrinu naušnicu u svojem stanu, nakon čega odlazi Grahamu koji i nju snima. Nakon što se vrati, ispriča Johnu o snimci. John odlazi Grahamu te ga udari i pogleda si snimku. Na snimci, Ann govori o praktički nepostojećem seksualnom životu, te uzima kameru i postavlja pitanja Grahamu. Kaže da žena, sa kojom je prije devet godina imao vezu, najvjerojatnije više ne čeka na njega. Ann zahtijeva razvod od Johna te se pomiri sa sestrom. Odlazi k Grahamu, sjedne kraj njega te ga primi za ruku.

Glavne uloge[uredi - уреди | uredi izvor]

Produkcija[uredi - уреди | uredi izvor]

Steven Soderbergh je napisao scenarij za osam dana tijekom putovanja kroz SAD, iako je razmišljao o toj temi već godinu dana unaprijed.

Prema Soderberghovom audio komentaru na DVD izdanju filma, isprva je glavnu ulogu - Ann Mullany - ponudio Elizabeth McGovern, ali McGovernin agent toliko prezirao scenarij da joj nije niti dao da ga pročita. Laura San Giacomo, koju je predstavljala ista agencija, je morala zaprijetiti ostaviti agenciju kako bi igrala Cynthiju. Soderbergh je oklijevao dati ulogu Andie MacDowell, ali ga je ona toliko oduševila na audiciji da je ipak izborila glavnu ulogu. Redatelj je ulogu Johna ponudio Timothyju Dalyju, ali su otezanja financiranja filma doveli do toga da je on odustao tako da je Peter Gallagher dobio ulogu umjesto njega.

Snimanje je trajalo 30 dana. Glavna lokacija bila je Baton Rouge, Louisiana.


Nagrade[uredi - уреди | uredi izvor]

Steven Soderbergh je nominiran za Oscara za najbolji izvorni scenarij.

Nagarada Zlatni globus nominirala je film u tri kategorija: najbolji scenarij (Soderbergh), najbolja glavna glumica (Andie MacDowell) i sporedna glumica (Laura San Giacomo).

Nagrada BAFTA nominirala je film u dvije kategorije: najbolji scenarij (Soderbergh) i najbolja sporedna glumica (San Giacomo).

Filmski festival u Cannesu nagradio je film u tri kategorije: Zlatna palma za najbolji film, nagrada FIPRESCI i nagrada za najboljeg glavnog glumca (James Spader).

Nagrada Udruženja njujorških filmskih kritičara nagradila je Soderbergha drugim mjestom za najbolji scenarij a MacDowell trećim mjestom u kategoriji najbolje ženske uloge.

Nagrada nezavisnog duha nagradila je film u četiri kategorije: najbolji film, najbolja režija, najbolja glavna (MacDowell) i sporedna glumica (San Giacomo), a nominiran je bio i Spader kao najbolji glavni glumac.

Kritike[uredi - уреди | uredi izvor]

[ovaj film] ima više inteligencije nego srca, te je više pametan nego što prosvjetljuje. Ali nikada nije dosadan, a ima trenutaka kada nas podjseća kako su filmovi znali biti seksi, u onim danima kada je govor bio jedina erogena zona.

Roger Ebert, Utmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgSimple GA.png[2]

Najizvanrednija stvar o Seksima, lažima i videovrpama je njihova svježina - nije opozvao nijedan drugi film. Soderbergh je govorio sa naročitim autorskim glasom o stvarima koje su važile. Intiman u opsegu, film je fino napravljena, moderna priča o moralu...Opasne veze video doba, Soderberghov zapanjujuć debij je priča o požudi, anksioznosti i obmani, u kojem kamera seksualno impotentnog muškarca postaje glavni glumac i sprava za pričanje priče.

—Emanuel Levy, Utmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgSimple GA.png[3]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]