Rothschild (porodica)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Rothschild
Porodični grb
Države Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjedinjene Američke Države, Francuska, Monako, Austrija, Švicarska, Luksemburg, Liechtenstein, Kajmanski Otoci
Osnovana 18. vijek
Osnivač Mayer Amschel Rothschild

Rothschild je prezime jedne od najmoćnijih bankarskih evropskih porodica, koja vuče porijeklo iz židovskog geta u Frankfurtu na Majni. [1]

Rothschildi već nekih 200 godina vrše velik utjecaj na ekonomsku, a posredno i političku historiju - Evrope i svijeta. Dinastiju je osnovao Mayer Amschel Rothschild (1744. - 1812.) koji je svojih pet sinova; Amschela Mayera (1773. - 1855.), Salomona Mayera (1774. - 1855.), Nathana Mayera (1777. - 1836.) Carla Mayera (1788. - 1855.) i Jakob Mayera (1792. - 1868.) strateški rasporedio u pet tada najznačajnijih evropskih gradova ; Frankfurt, London, Pariz, Beč i Napulj. [2]

Tako su Rothschildi postali već početkom 19. vijeka multinacionalna bankarska kuća, koju nisu smetale nikakve nacionalne granice, koja je kumulativno mogla skupiti kapital - veći i od pojedinih država tadašnjih velesila, na taj način mljeli su lokalnu konkurenciju.

Rothschildi su i danas jedna od najutjecajnih financijskih grupacija na svijetu, koja se danas osim bankarstva bavi osiguranjem, industrijom, rudarstvom, građevinarstvom [1]i brojnim drugim djelatnostima na svim kontinentima svijeta od Južnoafričke Republike do Rusije

Château Lafite Rothschild, u Bordeauxu

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Osnivanje dinastije - Mayer Amschel Rothschild[uredi - уреди | uredi izvor]

Osnivač Dinastije Mayer Amschel Rothschild dobio je prezime Rothschild (Crveni štit) jer su njegovi predci generacijama živjeli u kući Haus zum Roten Schild (Kuća kod crvenog štita, u to vrijeme kuće nisu imale kućne brojeve - već takve oznake). Roditelji su Mayera namjeravali odškolovati za rabina, ali kako su nenadano umrli Mayer je prekinuo školovanje i prihvatio se porodičnog bankarskog posla. Ubrzo nakon što je postao dvorski bankar grofa Wilhelma I. vladara Kneževine Hessen-Kassel, Mayer je shvatio da će mu posao sa ostalim vladarskim kućama puno bolje ići, ako svoje sinove uputi u zemlje sa kojima namjerava poslovati. [2]

Palača Rothschild u Parku Gunnersbury - Londonu

Mayerovih pet sinova[uredi - уреди | uredi izvor]

Iako je u to vrijeme Mayer još pretežno bio trgovac luksuznom robom i trgovac kovanicama i obveznicama a ne veliki kreditor, njemu su loše okolnosti - išle na ruku. Kao u staroj poslovici da je nekom rat a nekom brat, i Mayeru i njegovim sinovima su na ruku išli Francuski revolucionarni i Napoleonski ratovi u periodu 1792. - 1815. koji su njima ispali sjajna prilika za bogaćenje i sreću. Mayer i njegov najstariji sin - Amschel Mayer, ostali su u Frankfurtu voditi porični posao, Nathan Mayer osnovao je filijalu u Londonu - 1804., Jakob Mayera pokrenuo je posao u Parizu - 1811, a Salomon Mayer i Carl Mayer u Beču i Napulju - 1820. Ratovi su za Rothschildove ispali sjajna mogućnost za plasman kredita zaraćenim stranama, ali i za trgovanje (legalno i ilegalno), strateškim proizvodima poput pšenice, pamuka, kolonijalnom robom, i oružjem.

Njihove banke bile su i most kojim se vršilo plaćanje između Britanskog otočja i kontinentalne Evrope, pa su tako minirali Napoleonove napore da blokadom slomi Britaniju. [2]

Mir nakon tog perioda, pretvario je nabujalu Rothschildovu bankarsku dinastiju u paradržavne financijske institucije u zemljama u kojima su djelovali (Prusija, Britanija, Francuska, Kraljevina dviju Sicilija), jer su se okrenuli kupovanju državnih obveznica, osiguranju akcionarskih društava i trgovanju dionicama industrijskih poduzeća. Rothschildovu su se uspješno prilagoditi industrijskoj revoluciji, i sudjelovali su u ekonomskom rastu po cijeloj Evropi, ulažući u željeznice, ugljen, čeličane i metalurgiju. [2]

Bankarska grupacija Rothschild nastavila se širiti i nakon 1850. kad je ostvarila važnu poziciju u svjetskoj trgovini naftom i obojenim metalima. Ali više nisu imali poziciju - oligopola, jer su ih ozbiljno počele ugrožavati nove dioničke banke i "komercijalne", ili depozit, bankama, koje su tad počele nicati po Engleskoj, Francuskoj i njemačkim zemljama. [2]Negdje oko posljednjeg kvartala 19. vijeka, Grupacija Rothschild više nije bila najači bankarski konzorcij, jer su se pojavile druge snažnije evropske i američke bankarske grupacije. [2]

Druga generacija[uredi - уреди | uredi izvor]

Dok se prva generacija Rothschildovih morala u stranim sredinama boriti za svoje mjesto pod suncem, učeći lokalne jezike i običaje, i hrvati se sa brojnim predrasudama koje ionako vladaju o strancima, pojačanim i ljubomorom poslovnih ljudi da im otimlju posao, druga generacija Rothschildovih više nije imala takvih problema, oni su već bili uglađeni, naturalizirani i dobro školovani građani svojih novih domovina. Visoko etablirani građani koji su utjecali na ekonomiju i politiku svojih zemalja. Tako je Alphonse de Rothschild, kao šef međunarodne bankarske grupacije osigurao 1871. i 1872. dva velika kredita Francuskoj poznata kao spasonosni krediti, koji su pomogli zemlji da stane na noge nakon poraza od Prusije, i omogućili premijeru Adolphu Thiersu da se održi na vlasti. [2]U isto to vrijeme - 1875., Lionel Walter Rothschild, je u Londonu (gdje je bio član Donjeg doma od 1858.), skupio u svega nekoliko sati svotu od ondašnjih enormnih 4 000 000 £ koja je omogućila britanskoj vladi da postane većinski dioničar Kompanije Sueski kanal. [2]

David René de Rothschild, predsjednik francuske filijale kompanije N M Rothschild & Sons

Istovremeno su Rothschildovi zadržali svoju unutrašnju porodičnu koheziju, ženivši se među sobom ili sa židovima, a vrlo rijetko sa osobama izvan tog kruga. [2]

Društveni prestiž[uredi - уреди | uredi izvor]

Kako im je raslo bogatsvo, tako je rastao i njihov društveni položaj, svih pet Mayerovih sinova dobili su plemićku titulu barona Austrijskog Carstva[1], a njegov praunuk Nathan Mayer bio je prvi židov koji je ušao u Parlament Ujedinjenog Kraljevstva, a njegov sin Lionel Walter Rothschild bio je prvi židov koji je dobio titulu britanskog barona (otac je titulu kupio sa imanjem). [2]

Glava britanske porodične grane oduvijek se smatrao neformalnim liderom britanskih židova. [2]

Danas se još jedino članovi britanske i francuske porodične grane bave još uvijek bankarstvom. Austrijski dio porodice nakon što su im nacisti zaplijenili imetak, danas se uglavnom bavi naukom ili dobrotvornim radom (njemački više i ne postoji). Francuski predstavnik porodice baron Philippe de Rothschild (1902. - 1988.) postao je ugledni vinogradar, svjetski poznat po vrhunskom vinogradu Château Mouton Rothschild. [2]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 "Rothschild, Bankiersfamilie" (engleski). Encyclopedia of Austria. http://www.aeiou.at/aeiou.encyclop.r/r882352.htm. pristupljeno 20. 03. 2013. 
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 "Rothschild family" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/510613/Rothschild-family. pristupljeno 20. 02. 2013. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]