Rothschild (porodica)
| Rothschild | |
 | |
| Države | Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjedinjene Američke Države, Francuska, Monako, Austrija, Švicarska, Luksemburg, Liechtenstein, Kajmanski Otoci |
|---|---|
| Osnovana | 18. vijek |
| Osnivač | Mayer Amschel Rothschild |
Rothschild je prezime jedne od najmoćnijih bankarskih evropskih porodica, koja vuče porijeklo iz židovskog geta u Frankfurtu na Majni. [1]
Rothschildi već nekih 200 godina vrše velik utjecaj na ekonomsku, a posredno i političku historiju - Evrope i svijeta. Dinastiju je osnovao Mayer Amschel Rothschild (1744. - 1812.) koji je svojih pet sinova; Amschela Mayera (1773. - 1855.), Salomona Mayera (1774. - 1855.), Nathana Mayera (1777. - 1836.) Carla Mayera (1788. - 1855.) i Jakob Mayera (1792. - 1868.) strateški rasporedio u pet tada najznačajnijih evropskih gradova ; Frankfurt, London, Pariz, Beč i Napulj. [2]
Tako su Rothschildi postali već početkom 19. vijeka multinacionalna bankarska kuća, koju nisu smetale nikakve nacionalne granice, koja je kumulativno mogla skupiti kapital - veći i od pojedinih država tadašnjih velesila, na taj način mljeli su lokalnu konkurenciju.
Rothschildi su i danas jedna od najutjecajnih financijskih grupacija na svijetu, koja se danas osim bankarstva bavi osiguranjem, industrijom, rudarstvom, građevinarstvom [1]i brojnim drugim djelatnostima na svim kontinentima svijeta od Južnoafričke Republike do Rusije
Historija[uredi - уреди | uredi izvor]
Osnivanje dinastije - Mayer Amschel Rothschild[uredi - уреди | uredi izvor]
Osnivač Dinastije Mayer Amschel Rothschild dobio je prezime Rothschild (Crveni štit) jer su njegovi predci generacijama živjeli u kući Haus zum Roten Schild (Kuća kod crvenog štita, u to vrijeme kuće nisu imale kućne brojeve - već takve oznake). Roditelji su Mayera namjeravali odškolovati za rabina, ali kako su nenadano umrli Mayer je prekinuo školovanje i prihvatio se porodičnog bankarskog posla. Ubrzo nakon što je postao dvorski bankar grofa Wilhelma I. vladara Kneževine Hessen-Kassel, Mayer je shvatio da će mu posao sa ostalim vladarskim kućama puno bolje ići, ako svoje sinove uputi u zemlje sa kojima namjerava poslovati. [2]
Mayerovih pet sinova[uredi - уреди | uredi izvor]
Iako je u to vrijeme Mayer još pretežno bio trgovac luksuznom robom i trgovac kovanicama i obveznicama a ne veliki kreditor, njemu su loše okolnosti - išle na ruku. Kao u staroj poslovici da je nekom rat a nekom brat, i Mayeru i njegovim sinovima su na ruku išli Francuski revolucionarni i Napoleonski ratovi u periodu 1792. - 1815. koji su njima ispali sjajna prilika za bogaćenje i sreću. Mayer i njegov najstariji sin - Amschel Mayer, ostali su u Frankfurtu voditi porični posao, Nathan Mayer osnovao je filijalu u Londonu - 1804., Jakob Mayera pokrenuo je posao u Parizu - 1811, a Salomon Mayer i Carl Mayer u Beču i Napulju - 1820. Ratovi su za Rothschildove ispali sjajna mogućnost za plasman kredita zaraćenim stranama, ali i za trgovanje (legalno i ilegalno), strateškim proizvodima poput pšenice, pamuka, kolonijalnom robom, i oružjem.
Njihove banke bile su i most kojim se vršilo plaćanje između Britanskog otočja i kontinentalne Evrope, pa su tako minirali Napoleonove napore da blokadom slomi Britaniju. [2]
Mir nakon tog perioda, pretvario je nabujalu Rothschildovu bankarsku dinastiju u paradržavne financijske institucije u zemljama u kojima su djelovali (Prusija, Britanija, Francuska, Kraljevina dviju Sicilija), jer su se okrenuli kupovanju državnih obveznica, osiguranju akcionarskih društava i trgovanju dionicama industrijskih poduzeća. Rothschildovu su se uspješno prilagoditi industrijskoj revoluciji, i sudjelovali su u ekonomskom rastu po cijeloj Evropi, ulažući u željeznice, ugljen, čeličane i metalurgiju. [2]
Bankarska grupacija Rothschild nastavila se širiti i nakon 1850. kad je ostvarila važnu poziciju u svjetskoj trgovini naftom i obojenim metalima. Ali više nisu imali poziciju - oligopola, jer su ih ozbiljno počele ugrožavati nove dioničke banke i "komercijalne", ili depozit, bankama, koje su tad počele nicati po Engleskoj, Francuskoj i njemačkim zemljama. [2]Negdje oko posljednjeg kvartala 19. vijeka, Grupacija Rothschild više nije bila najači bankarski konzorcij, jer su se pojavile druge snažnije evropske i američke bankarske grupacije. [2]
Druga generacija[uredi - уреди | uredi izvor]
Dok se prva generacija Rothschildovih morala u stranim sredinama boriti za svoje mjesto pod suncem, učeći lokalne jezike i običaje, i hrvati se sa brojnim predrasudama koje ionako vladaju o strancima, pojačanim i ljubomorom poslovnih ljudi da im otimlju posao, druga generacija Rothschildovih više nije imala takvih problema, oni su već bili uglađeni, naturalizirani i dobro školovani građani svojih novih domovina. Visoko etablirani građani koji su utjecali na ekonomiju i politiku svojih zemalja. Tako je Alphonse de Rothschild, kao šef međunarodne bankarske grupacije osigurao 1871. i 1872. dva velika kredita Francuskoj poznata kao spasonosni krediti, koji su pomogli zemlji da stane na noge nakon poraza od Prusije, i omogućili premijeru Adolphu Thiersu da se održi na vlasti. [2]U isto to vrijeme - 1875., Lionel Walter Rothschild, je u Londonu (gdje je bio član Donjeg doma od 1858.), skupio u svega nekoliko sati svotu od ondašnjih enormnih 4 000 000 £ koja je omogućila britanskoj vladi da postane većinski dioničar Kompanije Sueski kanal. [2]
Istovremeno su Rothschildovi zadržali svoju unutrašnju porodičnu koheziju, ženivši se među sobom ili sa židovima, a vrlo rijetko sa osobama izvan tog kruga. [2]
Društveni prestiž[uredi - уреди | uredi izvor]
Kako im je raslo bogatsvo, tako je rastao i njihov društveni položaj, svih pet Mayerovih sinova dobili su plemićku titulu barona Austrijskog Carstva[1], a njegov praunuk Nathan Mayer bio je prvi židov koji je ušao u Parlament Ujedinjenog Kraljevstva, a njegov sin Lionel Walter Rothschild bio je prvi židov koji je dobio titulu britanskog barona (otac je titulu kupio sa imanjem). [2]
Glava britanske porodične grane oduvijek se smatrao neformalnim liderom britanskih židova. [2]
Danas se još jedino članovi britanske i francuske porodične grane bave još uvijek bankarstvom. Austrijski dio porodice nakon što su im nacisti zaplijenili imetak, danas se uglavnom bavi naukom ili dobrotvornim radom (njemački više i ne postoji). Francuski predstavnik porodice baron Philippe de Rothschild (1902. - 1988.) postao je ugledni vinogradar, svjetski poznat po vrhunskom vinogradu Château Mouton Rothschild. [2]
Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 „Rothschild, Bankiersfamilie” (engleski). Encyclopedia of Austria. http://www.aeiou.at/aeiou.encyclop.r/r882352.htm. Pristupljeno 20. 03. 2013.
- ↑ 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 „Rothschild family” (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/510613/Rothschild-family. Pristupljeno 20. 02. 2013.
