Referendum Ujedinjenog Kraljevstva o članstvu u Evropskoj uniji

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Za raniji referendum iz 1975. godine, vidite članak Referendum Ujedinjenog Kraljevstva o članstvu u Evropskoj ekonomskoj zajednici.
Referendum Ujedinjenog Kraljevstva o članstvu u Evropskoj uniji
Treba li Ujedinjeno Kraljevstvo ostati članica Evropske unije ili treba napustiti Evropsku uniju?
LokacijaUjedinjeno Kraljevstvo Ujedinjeno Kraljevstvo
Datum23. 6. 2016.
Rezultati
Da ili ne Glasovi Postotak
Da 17.410.742 &0000000000000051.89000051,89%
Ne 16.141.241 &0000000000000048.11000048,11%
Važeći glasovi 33.551.983 &0000000099922517.72000099.922.517,72%
Nevažeći ili prazni glasovi −33.551.949,422 &-1-1-1-1-1000-3-3-5-2-8-8-20.059998−99.922.417.719,94%
Ukupni glasovi 33,578,016 100.00%
Odaziv &0000000000000072.21000072,21%
Elektorat 46,499,537
Rezultati po po jedinicama koje su glasale za ostanak (žuta) i izlazak (plava) iz EU
  Da
  Ne

Referendum Ujedinjenog Kraljevstva o članstvu u Evropskoj uniji poznat i kao EU referendum ili Britanski referendum o članstvu u EU je formalno neobvezujući[1] referendum koji se održao 23. juna 2016. godine. Članstvo Ujedinjenog Kraljevstva u Evropskoj uniji tema je javnih debata još od kada se zemlja pridružila Evropskoj ekonomskoj zajednici 1973. godine. Na refendumu je izglasan izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz Evropske unije sa 51.89% glasova podrške. Rezultat referenduma razlikovao se po konstitutivnim državama koje čine UK. Engleska i Vels su većinom glasali za izlazak iz EU dok su Škotska, Sjeverna Irska i Gibraltar glasali za ostanak.

Pravna osnova za provođenje referenduma nastala je nakon što je Konzervativna stranka pobedila na opštim izborima 2015. godine i u Parlamentu Ujedinjenog Kraljevstva iste godine usvojila Zakon o referendumu o Evropskoj uniji 2015 (c. 36). Time su u zakon prevedena obećanja iz predizbornog manifesta partije i vlasti su se obavezale da provedu referendum u zemlji i na Gibraltaru najkasnije do 31. decembra 2017. godine. Referendum 2016. godine će da bude drugi referendum o britanskom članstvu nakon Referenduma Ujedinjenog Kraljevstva o članstvu u Evropskim zajednicama iz 1975. godine kada je 67.23% glasača glasalo za ostanak u zajednicama, a izlaznost je bila 64.62%.

Zagovornici izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz Evropske unije, poznati i kao zagovornici Brexit-a (kovanica nastala spajanjem reči Britanija i exit) uobičajeno su u kampanji tvrdili kako se Evropska unija suočava sa izazovom demokratskog deficita i kako članstvo ograničava nacionalnu suverenost njihove zemlje. Zagovornici ostanka u Uniji su tvrdili da je u svetu supranacionalnih zajednica svaki teoretski gubitak suverenosti nadoknađen višestrukim benefitima koji proizlaze iz članstva. Zagovornici izlaska većim su delom i zagovornici ograničavanja prekogranične slobode kretanja i smanjenja i kontrole migracija, smanjenja pritiska na javne usluge i službe, stanovanje i tržište rada. Oni su tvrdili da izlazak iz EU može doneti i znatne uštede na troškovima članarine, omogući Britaniji više slobode u međunarodnoj trgovini i oslobodi zemlju većeg dela zajedničkih propisa i birokracije EU. Zagovornici ostanka u Uniji su tvrdili da bi izlazak doneo rizik sadašnjem prosperitetu zemlje, umanjio značaj zemlje u svetskoj politici, umanjio nivo sigurnosti zemlje ograničenjem pristupa zajedničkim evropskim bazama podataka o kriminalu i stvorilo barijere između države i komšija na kontinentu. Oni su također tvrdili da bi izlazak doveo i do gubljenja radnih mesta i usporavanja inostranih investicija.

Britanija je jača u Evropi je glavna grupa koja vodi kampanju za ostanak u Uniji, dok je glavna grupa koja vodi kampanju za izlazak Glasaj za izlazak. Mnoge druge grupe za kampanju, političke partije, firme, sindikati, novine, mediji i ugledni individualci također su se uključili u kampanje u vezi sa referendumom.

Kao odgovor na rezultat referenduma Škotska vlada je 24. juna 2016. najavila da je ponovljeni referendum o neovisnosti Škotske o Ujedinjenom Kraljevstvu izrazito verovatan.[2] Financijska su tržišta vrlo negativno reagovala na odluku odmah po njenom objavljivanju. Vrednost cena deonica je drastično pala kao i vrednost britanske funte čija je vrednost padala i za 10% u prvim satima po objavi rezultata. Britanski premijer David Cameron, koji je i obećao održavanje referenduma kao deo kampanje još u 2013. godini, najavio je podnošenje ostavke nakon ovakve odluke glasača.

Istorija[uredi | uredi kod]

Evropska ekonomska zajednica formirana je 1957. godine, a Ujedinjeno Kraljevstvo je prvi puta apliciralo za članstvo 1961. godine kada je na aplikaciju veto stavila Francuska. Naknadna je aplikacija bila uspešna i zemlja je postala članica 1973. godine. Nakon dve godine, 1975. održan je referendum o nastavku članstva na kojemu je 67.23% glasača glasalo za ostanak u zajednicama, a izlaznost je bila 64.62%. Političke integracije došle su u jači fokus nakon što je na osnovu Mastrihtskog ugovora iz 1993. godine osnovana Evropska unija koj je u svoj sastav uključila, a nakon Lisabonskog ugovora i nasledila EEZ.

Na izborima za Evropski parlament 2014. godine evroskeptična Stranka nezavisnosti UK osvojila je većinu glasova ostavivši Konzervativce na trećem mestu. Bilo je to prvi put u 108 godina da je na nacionalnim izborima pobedu odnela neka druga stranka osim Konzervativaca ili Laburista. Stranka nezavisnosti UK osvojila je i većinu britanskih poslaničkih mesta u Evropskom parlamentu.[3]

U januaru 2013. godine britanski premijer David Cameron obećao je da će ako Konzervativna stranka osvoji parlamentarnu većinu na opštim izborima 2015. Vlada Ujedinjenog Kraljevstva ispregovarati nove i povoljnije uslove za britanski ostanak u EU pre nego što biračima omogući da se izjasne žele li da njihova zemlja ostane deo zajednice.[4] U maju 2013. godine konzervativci su objavili nacrt predloga zakona o referendumu i izneli svoje planove za ponovljene pregovore i zatim za takozvati In-Out referendum ukoliko pobede na izborima 2015. Predlog je isticao da referendum mora da se organizuje najkasnije do 31. decembra 2017. godine.[5]

Glasanje i rezultati referenduma[uredi | uredi kod]

Rezultati referenduma objavljeni su u Gradskoj skuptini Manchestera
Plakati kampanje za izlazak.

Glasanje na referendumu trajalo je od 7:00 do 22:00 sata po lokalnom vremenu (6:00 do 21:00 na Gibraltaru) na 41 000 izbornih mesta 382 izborne jedinice. Na svako izborno mesto dolazilo je maksimalno 2 500 upisanih birača. Referendum je organizovam u sve četiri zemlje od kojih se sastoji Ujedinjeno Kraljevstvo kao i na Gibraltaru ali ne i na drugim Britanskim prekomorskim teritorijima uključujući i krunske posede Guernsey, Man i Jersey. 382 izborne jedinice bile su podeljene u 12 regiona i rezultati referenduma posebno su objavljeni za svaki od tih regiona. Engleska je bila podeljena na 9 engleskih statističkih regiona, a regionu Jugozapadne Engleske pridružen je i Gibraltar. Severna Irska, Škotska i Wales objavili su rezultate na nivou celih zemalja. Svaka od 12 izbornih jedinica je objavila i rezultate na nižim lokalnim nivoima.

Tablica prikazuje rezultate po 12 izbornih jedinica Ujedinjenog Kraljevstva.

Region Izlaznost na referendum Broj glasova Postotak od broja glasova
Za ostanak u EU Za izlazak iz EU Za ostanak u EU Za izlazak iz EU
  Istočni Midlands 74.2% 1,033,036 1,475,479 41.18% 58.82%
  Istočna Engleska 75.7% 1,448,616 1,880,367 43.52% 56.48%
  London 69.7% 2,263,519 1,513,232 59.93% 40.07%
  Severoistočna Engleska 69.3% 562,595 778,103 41.96% 58.04%
  Severozapadna Engleska 70% 1,699,020 1,966,925 46.35% 53.65%
  Severna Irska 62.7% 440,707 349,442 55.78% 44.22%
  Škotska 67.2% 1,661,191 1,018,322 62.00% 38.00%
  Jugoistočna Engleska 76.8% 2,391,718 2,567,965 48.22% 51.78%
  Jugozapadna Engleska i Gibraltar 76.7% 1,503,019 1,669,711 47.37% 52.63%
  Wales 71.7% 772,347 854,572 47.47% 52.53%
  Zapadni Midlands 72% 1,207,175 1,755,687 40.74% 59.26%
  Yorkshire i Humber 70.7% 1,158,298 1,580,937 42.29% 57.71%
51.89%
48.11%
Za izazak iz EU
Protiv izlaska iz EU

Reakcije[uredi | uredi kod]

Reakcije u Engleskoj[uredi | uredi kod]

Referendum je kritikovan zbog onemogućavaja glasanja osobama sa 16 i 17 godina koje su imale pravo da glasaju na Škotskom referendumu o nezavisnosti 2014. godine. Mladi glasači su u cijeloj zemlji velikom većinom glasali za ostanak UK u sastavu EU, a mnogi mediji su primetili da će oni duže morati da žive sa posledicama referenduma. Prema istraživanjima javnog mišljenja na dan referenduma, uključivanje ove grupe u biračko telo dovelo bi do obrnutoga rezultata referenduma.[6][7][8] Ambasade u londonu su zabležile porast zahteva za izdavanje pasoša zemalja Evopske unije, posebno u slučaju Ambasade Irske kojoj je broj zahteva sa prosečnih 200, dan nakon referenduma broj zahteva porastao na 4 000.[9] Nicola Sturgeon je izjavila da je razgovarala sa londonskim gradonačelnikom Sadiqom Khanom o mogućnosti ostanka u EU i da i on dijeli isti cilj kada je u pitanju London. Peticija za proglašenje nezavisnosti Londona od Ujedinjenog Kraljevstva sakupila je više hiljada potpisa.[10][11][12][13][14][15]

Porast rasno motivisanog nasilja[uredi | uredi kod]

Više od stotinu rasističkih napada i zločina iz mržnje prijavljeno je neposredno nakon referenduma, a u mnogima su se počinioci pozivali na izlazak iz Evropske unije.[16] 24. juna škola u Cambridgeshireu vandalizirana je sa natpisima "Napustili smo EU. Nećemo više poljske štetočine."[17] Nakon objavljivanja rezultata su se natpisi pojavili i na kućama i školama u Huntingdonu od kojih su se neki našli na automobilima poljskih roditelja koji su u škole došli po decu.[18] 26. juna sedište Poljske socijalne i kulturne asocijacije u Londonu (osnovane 1967. godine) vandalizirano je sa rasističkim grafitima.[19]

Peticija za provođenje novog referenduma[uredi | uredi kod]

Nekoliko sati nakon proglašenja rezultata se počela masovno potpisivati ranije pokrenuta peticija za promjenu izbornog zakonodavstva, a prema kojom bi se referendum morao ponovno održati ukoliko je jedna od opcija dobila manje od 60% glasova, a izlaznost bila manja od 75%. Peticiju je originalno 24. maja službemo pokrenuo William Oliver Healey, član desničarske euroskeptične stranke Engleski demokrati, i to u vrijeme kada je opcija ostanka u EU uživala uvjerljivu prednost u aketama. Prije proglašenja rezultata je dobila tek 22 potpisa.[20][21][22] 26. juna je Haley na svojoj Facebook stranici izjavio kako je peticiju pokrenuo sa ciljem da ishodi izlazak iz EU, te da je bio vatreni pobornik kampanje Odlaska iGrassroots Out. Healey je također tvrdio da su peticiju "oteli pobornici ostanka".[23] Robin Tilbrook, predsjednik Engleskih demokrata, je sugerirao kako su oni koji potpisuju peticiju za novi referendum "bijesni zbog rezultata prvog referenduma".[24]

Reakcije u Škotskoj[uredi | uredi kod]

Škotska prva ministarka Nicola Sturgeon izjavila je kako je "jasno da narod Škotske vidi svoju budućnost u okviru Evropske unije" i da je Škotska "Jasno izrekla" i "snažno i nedvosmisleno" glasala za ostanak u uniji. Škotska vlada je dan nakon referenduma, 24. juna, objavila da će započeti sa pripremama pravnog terena za provođenje Drugog škotskog referenduma o nezavisnosti. Bivši škotski prvi ministar Alex Salmond je izjavio da rezultat glasanja predstavlja "značajnu i materijalnu" promenu položaja Škotske u okvirima Ujedinjenog Kraljevstva i da je uveren da će njegova partija u manifesto uneti deo o posvećenosti provođenju novoga referenduma. Sturgeon je također izjavila da će zemljama članicama EU preneti poruku da je Škotska glasala za ostanak i da sada "namerava da raspravi sve opcije da tako i ostane". Na kriznom sastanku škotske vlade 25. juna 2016. dogovoreno je da se "odmah započne razgovore sa evropskim institucijama i drugim zemljama članicama kako bi se istražile sve opcije kojima bi se zaštitilo mesto Škotske u EU".

28. juna 2018. škotski je poslanik u Evropskom parlamentu Alyn Smith održao govor "Škotska vas nije izneverila, nemojte izneveriti Škotsku" koji je izazvao ovacije velikog broja poslanika. Nemački poslanik Evropske narodne partije u Evropskom parlamentu Manfred Weber i jedan od ključnih saveznika Angele Merkel izjavio je kako će Škotska namera da ostane članica biti pozdravljena. U ranijem intervjuu za Welt am Sonntag Gunther Krichbaum, predsedavajući komiteta za evrospke poslove u nemačkom Bundestagu je rekao "EU će se i dalje sastojati od 28 zemalja članica budući da očekujem novi referendum o neovisnosti Škotske koji će tada biti uspešan" i pozvao da se "brzo odgovori na kandidaturu za članstvo od strane zemlje sa prijateljskim stavom prema EU".

U pismu klijentima u Sjedinjenim Američkim Državama, viši ekonomski stručnjak za zapadnu Evropu JPMorgana Malcolm Barr je napisao "naš primarni scenario je da će Škotska glasati za nezavisnost i usvojiti novu valutu" do 2019. godine.

Reakcije u Severnoj Irskoj[uredi | uredi kod]

Partija Sinn Féin pozvala je na održavanje referenduma o ujedinjenju Severne Irske sa Republikom Irskom. Partija ima poslanike u skupštini Severne Irske i u skupštini Republike Irske. Zamenik prvog ministra Severne Irske Martin McGuinness, član iste partije, također je pozvao na održavanje referenduma jer je većina građana u toj jedinici glasala za ostanak u Evropskoj uniji.

Reakcije u Walesu[uredi | uredi kod]

Evropske reakcije[uredi | uredi kod]

  •  Češka: Bohuslav Sobotka izjavio je kako će i Češka započeti razgovore o izlasku iz EU ukoliko istu odluku donese i UK.[25] Václav Klaus je izjavio kako je najprenapuhaniji ne-događaj još od raspada Čehoslovačke.[26]
  •  Francuska: Marine Le Pen, liderka nacionalističkog desnog Front Nationala, izjavila je kako kako bi izlazak UK-a bio poput pada Berlinskog zida i veličanstven događaj za sve evropske narode koji čeznu za slobodom.[27] Anketa provedena među građanima pokazala je da 59% Francuza podržava ostanak Ujedinjenog Kraljevstva u Evropskoj uniji.[28]
  •  Poljska: predsednik Andrzej Duda izjavio je kako podržava ostanak UK u EU.[29]
  •  Španija: Nakon objavljivanja rezultata referenduma ministar inostranih poslova Španije Jose Manuel Garcia-Margallo pozvao je na uspostavu prelazne dvojne uprave i podeljenog suvereniteta nad spornim teritorijem i britanskim prekomorskim posedom Gibraltarom čiji su građani također glasali na referendumu, i velikom se većinom izjasnili za ostanak u EU.[30]
  •  Moldavija: premijer Pavel Filip pozvao je sve građane Moldavije koji žive u Ujedinjenom Kraljevstvu da razgovaraju i uvere svoje prijatelje da izađu na referendum i glasaju za ostanak u Evropskoj uniji.[31]
  •  Srbija: Tanja Miščević, voditeljica pregovora Srbije sa EU, istakla je kako strahuje da će pregovori 27 članica i Velike Britanije kao i izbeglička kriza staviti ispod radara pregovore o daljnjem proširenju EU.[32]
  •  Kosovo: Edita Tahiri, ministarka bez portfelja, istakla je da bi Izlazak Britanaca dao bi krila evroskeptičnim idejama, kojih je oduvek bilo.[32]
  •  Vatikan: Na putovanju u Armeniju papa Franjo je rekao "volja koju je izrekao narod... zahteva veliku odgovornost svih nas da zagarantujemo dobrobit narodu Ujedinjenog Kraljevstva kao i miroljubivi suživot na celom evropskom kontinentu. To je ono što ja očekujem.""[33]

Međunarodne reakcije[uredi | uredi kod]

  • Međunarodni monetarni fond: Christine Lagarde, direktorka MMF-a, upozorila je da je čak i nesigurnost u očekivanim rezultatima referenduma štetna već i sama po sebi za britansku ekonomiju.[34]
  •  Kina: U oktobru 2015. predsednik Xi Jinping izrazio je podršku za ostanak Britanije u sastavu Evropske unije kazavši "Kina se nada da će moći videti prosperitetnu Evropu i ujedinjenu Evropsku uniju, i nada se da će Britanija, kao jedna važna članica unije, moći da igra još pozitivniju i konstruktivniju ulogu u promociji i produbljivanju razvoja kinesko-evropskih veza".[35] Neslužbeno i van formalnih izjava, kineski su diplomati izneli stav kako Narodna Republika gleda na EU kao na balans nasuprot američkoj ekonomskoj moći i da bi EU bez Britanije za njih značilo jače Sjedinjene Američke Države.[35]
  •  Indonezija: Za vreme putovanja po Evropi premijer Joko Widodo je istakao svoju podršku za ostanak Britanije u EU.[36]

Otvorena pitanja u vezi sa referendumom[uredi | uredi kod]

Prva ministarka Škotske Nicola Sturgeon najavila je održavanje novog referenduma o neovisnosti nakon rezultata EU referenduma.

Scenario u kojemu bi manje sastavne zemlje Ujedinjenog Kraljevstva glasale za ostanak u Evropskoj uniji dok bi glasovi iz Engleske odneli prevagu za suprotnu odluku i izlazak iz EU naveo je neke na zaključak da takva situacija može predstavljati izazov za teritorijalni integritet zemlje. Škotska prva ministarka Nicola Sturgeon eksplicitno je izjavila da bi takav scenario po njenom mišljenju gotovo sigurno doveo do novog referenduma o nezavisnosti nakon Škotskog referenduma o nezavisnosti iz 2014. godine. Prvi ministar Walesa Carwyn Jones izjavio je da "ako Wales glasa za ostanak ali UK za izlazak, to će dovesti do...ustavne krize. UK ne može uopšte da nastavi da postoji u svom sadašnjem obliku ako Engleska bude glasala za izlazak, a svi ostali za ostanak".

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. ↑ „The UK's EU referendum: All you need to know”. BBC. 24.6.2016.. 
  2. ↑ „'Brexit' Triggers New Bid for Scottish Independence”. 
  3. ↑ Parker, George; Stacey, Kiran (26.5.2014.). „Ukip and Front National lead populist earthquake”. Financial Times. Pristupljeno 23.6.2016. 
  4. ↑ „David Cameron Pledges EU Referendum if Conservatives Win Next Election”. Raidió Teilifís Éireann. 24.1.2013.. Pristupljeno 23.6.2016. 
  5. ↑ „European Union (Referendum) Bill (HC Bill 11)”. UK Parliament. Pristupljeno 23.6.2016. 
  6. ↑ „The Guardian”. article on the Facebook page of The Guardian. Pristupljeno 2016-06-25. 
  7. ↑ Wheatstone, Richard (24 June 2016). „'Where was my vote?' Teens blocked from taking part in EU referendum left fuming”. 
  8. ↑ „Referendum result would have been entirely different had votes been allowed at 16”. 24 June 2016. 
  9. ↑ Halpin, Padraic (27 June 2016). „Britons flood Ireland with EU passport queries after Brexit vote”. Reuters. Pristupljeno 27 June 2016. 
  10. ↑ „Petition for London independence signed by thousands after Brexit vote”. 
  11. ↑ „Second Scotland Referendum 'Highly Likely'”. Arhivirano iz originala na datum 2016-06-24. Pristupljeno 2016-07-03. 
  12. ↑ Hedges-Stocks, Zoah. „Londoners call for independence from UK”. Arhivirano iz originala na datum 2016-06-25. Pristupljeno 2016-07-03. 
  13. ↑ „It's time for London to leave the UK”. 24 June 2016. 
  14. ↑ „Thousands call on Sadiq Khan to declare London's independence”. 24 June 2016. 
  15. ↑ „'Londependence' petition calls for London to join the EU on its own”. 24 June 2016. 
  16. ↑ Agerholm, Harriet (June 26, 2016). „Brexit: Wave of racial abuse and hate crime reported after EU referendum”. The Independent. Pristupljeno June 26, 2016. 
  17. ↑ Micklewaithte, Jamie (June 26, 2016). „Police probe 'racist signs distributed after Brexit vote in EU referendum'”. London Evening Standard. Pristupljeno June 26, 2016. 
  18. ↑ „Anti-Polish cards in Huntingdon after EU referendum”. BBC News. Pristupljeno 2016-06-26. 
  19. ↑ Micklewaithte, Jamie (June 26, 2016). „Police probe racist graffiti smeared on Polish centre after Brexit vote”. London Evening Standard. Pristupljeno June 26, 2016. 
  20. ↑ „Second EU referendum petition investigated for fraud”. BBC News. 26 June 2016. Pristupljeno 26. VI 2016. 
  21. ↑ York, Chris (26 June 2016). „Second EU Referendum Petition Started By Leave Voter William Oliver Healey”. The Huffington Post (Verizon). Pristupljeno 26 June 2016. 
  22. ↑ Coleman, Clive (30 June 2016). „Can the law stop Brexit?”. BBC News. Pristupljeno 2. VII 2016. 
  23. ↑ Marker, Christina (26 June 2016). „Brexit Redux? Petition for Second EU Vote Hits 3 Million Signatures”. NBC News. Pristupljeno 26. VI 2016. »In an ironic twist, it emerged Sunday that the petition's creator was in fact in favor of so-called Brexit. In a message posted to Facebook, William Oliver Healey sought to distance himself from the petition, saying it had been hijacked by those in favor of remaining in the EU.« 
  24. ↑ Hume, Tim. „Brexit: Petition calling for second EU vote was created by Leave backer”. CNN. Pristupljeno 26. VI 2016. 
  25. ↑ M. Holehouse, "Czech Republic 'will follow Britain out of EU'", The Daily Telegraph, 23. februar 2016
  26. ↑ „Ostnaté dráty, zaminovaná pole, role USA a Turecka... Klaus hodně bez zábran hovořil o tom, zda přežijeme migrační vlnu, a rýpl si i do Zemana a Merkelov” (Czech). OurMedia. 15.4.2016.. Pristupljeno 23.6.2016. 
  27. ↑ Verhofstadt, Guy (5 January 2016). „Putin will be rubbing his hands at the prospect of Brexit”. The Guardian. Pristupljeno 23.6.2016. 
  28. ↑ Ball, Sam (30.4.2016.). „Why the French are against Brexit, but only just”. France 24. Pristupljeno 23.6.2016. 
  29. ↑ Holehouse, Matthew (18.1.2016.). „Brexit will trigger collapse of EU, warns Poland”. The Daily Telegraph. Pristupljeno 23.6.2016. 
  30. ↑ „Brexit: Spain calls for joint control of Gibraltar”. BBC. 24 June 2016. Pristupljeno 24.6.2016. 
  31. ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2016-06-22. Pristupljeno 2016-06-23. 
  32. ↑ 32,0 32,1 Roščić, Dijana (22.06.2016.). „Balkan strahuje od britanskog referenduma”. Deutsche Welle. Pristupljeno 23.6.2016. 
  33. ↑ „Pope Francis says Brexit vote leaves Europe with a ‘great responsibility’”. Catholicherald.co.uk. 2016-06-24. Pristupljeno 2016-06-28. 
  34. ↑ Inman, Phillip (24.2.2016.). „Brexit referendum could destabilise UK recovery, says IMF”. The Guardian. Pristupljeno 23.6.2016. 
  35. ↑ 35,0 35,1 Paul Hackett (21.10.2015.). „Xi Jinping urges Britain to stay in EU as ballast to US market dominance”. RT.Com. Pristupljeno 23.6.2016. 
  36. ↑ „Presiden Jokowi ingin Inggris tak keluar dari Uni Eropa”. BBC Indonesia. 22.4.2016.. Pristupljeno 23.6.2016.  (id)

Vidi još[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Referendum_Ujedinjenog_Kraljevstva_o_članstvu_u_Evropskoj_uniji&oldid=41809920