Grexit
Grexit (od engleskih riječi Greece za Grčku i exit za izlazak) je skraćenica za hipotetski grčki izlazak iz eurozone, odnosno grčki izlazak iz Evropske unije. Izraz je stekao popularnost kao jedan od izglednih rezultata krize grčkog javnog duga, odnosno nesposobnosti kako grčkih vlasti, tako i Europske unije, da je riješe bez katastrofalnih posljedica po grčku ekonomiju i životni standard tamošnjeg stanovništva. Grexit je kao izraz prvi put korišten 6. februara 2012. od Willema H. Bultera i Ebrahima Rahbarija, vodećih analitičara Citigroupa. Njegovom sve češćem spominjaju kao mogućeg ishoda krize je značajno pridonijela i njena sve izraženija politička dimenzija, prije svega u odnosima Grčke sa ostalim državama-članicama EU, prije svega Njemačkom, čija vlada na čelu s kancelarkom Angelom Merkel inzistira na dosljednom ispunjavanju kreditnih obaveza, čak i po cijenu potpunog kolapsa grčke ekonomije. U samoj Grčkoj je takvo stanje stvari izazvalo jačanje germanofobnog raspoloženja, dok se i u samoj Njemačkoj jača raspoloženje da se Grčkoj ukine bilo kakva pomoć, odnosno dozvoli joj da napusti eurozonu i euro, s obzirom da financijska pomoć, koju pretežno pružaju njemački porezni obveznici, nije proizvela nikakve opipljive pozitivne efekte.Špekulacije o mogućem Grexitu su se dodatno intenzivirale otkako je početkom 2015. na vlast u Grčkoj došla nova koalicijska vlada na čelu sa radikalno lijevom strankom Syriza; iako njen premijer Aleksis Cipras i dalje službeno inzistira na ostanku Grčke u eurozoni i EU, njen službeni stav je da je politika rezova na kojoj inzistira vodstvo EU neodrživa te da za njeno nastavljanje više nemaju demokratski mandat. Dio svjetskih i evropskh ekonomista, pak, smatra da bi Grexit u obliku grčkog napuštanja eura i povratka nacionalne valute drahme mogao imati određene pozitivne efekte, prije svega kroz povećanje kompetitivnosti turističke djelatnosti, dok bi sa druge strane Grčkoj na duži rok bila zatvoren pristup svjetskim i evropskim financijskim tržištima.