Ranohrišćanske bazilike u Bosni i Hercegovini

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Ranohrišćanske bazilike u Bosni i Hercegovini (grč.: βασιλική στοά (basiliké) - kraljeva dvorana)), kao rani oblik hrišćanske bogomolje, građene su u periodu IV-VI vijeka, nakon što je Milanskim ediktom 313. godine ukinuta zabrana hrišćanstva. Velika rudnička postrojenja na području istočne i sjeverozapadne Bosne, sa pretežno stranom radnom snagom, te vojne jedinice sa vojnicima iz cijelog carstva, uslovili su prodor kršćanstva na prostor Dalmacije i Panonije. Velika konzervativnost tadašnjih stanovnika, koji nikako nisu prihvatali osvajača, niti njihovu romanizaciju, te pretežno planinska konfiguracija tla Bosne i Hercegovine otežavli su prodor stranih uticaja. I hrišćanstvo se nije razvijalo kod domorodačkog stanovništva.[1]

Njihovi nalazi pokrivaju cjelokupni bosanskohercegovački prostor. Do danas ih je otkopano 73, a za ukupno 56 ovakvih arheoloških nalaza se sa najvećom sigurnošću može reći da pripadaju građevinskim ostacima starohrišćanskih crkava. Za ostalih sedamnaest nalaza ne postoji definitivno i sigurno mišljenje.[2]

Od ukupno pedeset šest sigurnih nalaza, pedeset i tri su jednobrodne bazilike, tri pripadaju tipu trobrodnih bazilika: (Otinovci kod Kupresa, Kumjenovići i Ustikolina kod Foče). Otkriveno je pet nalaza dvojnih bazilika (basilica gemina).

Na tri arheološka nalazišta (Breza, Založje i Skelani), na rastojanju od oko 100 m. pronađene su dvije bazilike. To nisu dvojne crkve, nego bogomolje koje su služile različitim kultnim općinama. U vrijeme vlasti Istočnih Gota podizane su arijanske bogomolje, koje se nisu razlikovale od onih koje su služile „pravovjernim“, bar što se tiče rasporeda objekata vezanih za liturgiju.[3]

Karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Vjerske objekte gradili su stranci. Na osnovu arheoloških ostataka, karakteriše ih: jedinstven plan, skromne dimenzije, unutrašnja oprema u kamenu, s puno ranohrišćanskih motiva i simbolike.

Oltarne pregrade bile su od kamena i drveta (nisu sačuvane), u obliku pergola (templon).

Stupovi su se sastojali od četvrtaste baze visoke oko 1 m. na kojoj je bio okrugli stup promjera 0, 18 – 0,22 m. sa odgovarajućim kapitelom i sve obično iz jednog komada. Obrađivani su na tokarskom kolu ili klesani dlijetom, pa nareskani zubačom. Ukrašavani su profiliranim prstenovima i zonama u obliku trohila. Bilo ih je i sa tordiranim kanelurama.

Između baza nalazile su se užljebljene ploče pluteja, sa simboličkim ornamentom izvedenim u reljefu.

Sa gornje strane stubovi su bili povezani kamenom gredom (ponekad i drvenom). Broj stubova iznosio je 4 – 6.

Oltar se nalazio u apsidalnom prostoru. Činila ga je mramorna ploča, donekle udubljena, postavljena na 4 stubića.

Zidana sjedala su bila jednostavna, bez ukrašavanja, obložena tkaninom.


Germanska abeceda na bazilici u Brezi

Poznate bazilike[uredi - уреди | uredi izvor]

Jedan dio bazilika proglašen je za nacionalni spomenik BiH.

  • Ranokršćanska bazilika u Brezi, dimenzija 31,5 x 19 m). Na jednom od stupova je ugravirana latinička abeceda, a na drugom germanska runska abeceda, od 24 karaktera. Visina runa kreće se od 0,5 do 2,6 cm. Na pojedinim fragmentima stupova nađeni su i latinski grafiti (latinski alfabet, riječ “mise/ricordia/”,slovo “P” i crtež konja) [4] [5] Nađen je i rimski natpis Ulpije Prokule, ugrađen kao spolij. U natpisu se spominju Valens, sin Varonov, (princeps Daesitiatium), odnosno uglednik ilirskog plemena Desitijata i jedan kastel (castellum Daesitiatium)
  • Kasnoantička bazilika Vrba, Glamoč
  • Kasnoantička bazilika u Oborcima, Donji Vakuf
  • Kasnoantička bazilika Gornji Kotorac, Istočna Ilidža
  • Trobrodna bazilika u Otinovcima, Kupres.
  • Ranokršćanska bazilika u Cimu, Mostar
  • Ranokršćanska bazilika u Žitomislićima, Mostar
  • Ranokršćanska bazilika u Turbetu, Travnik
  • Kasnoantička bazilika Dabravine, Vareš
  • Ranokršćanska crkva u Potočanima, Livno
  • Ranokršćanska bazilika u Čipuljiću, Bugojno
  • Ranokršćanska bazilika u Zenici,
  • Ranokršćanska bazilika u Malom Mošunju, Vitez nikad nije bila ozbiljno istražena. Truhelka je više puta posjećivao ove antičke ruševine. Jedan od prvih istraživača koji je dao izještaj sa dotičnog lokaliteta je bio Ivan Kujundžić. Na prostoru oko crkve je otkriveno dosta materijala poput odlomaka menze, kapitela, zatim dijelovi cipusa, imposta, kao i jedna reljefna ploča. Ispod poda crkve je iskopana i kasnoantička grobnica na svod, dok je još jedna pronađena u njenoj neposrednoj blizini. Na ovom lokalitetu također je nađen veći broj grobova iz raznih perioda. Datiranje bazilike je teško odrediti, prvenstveno zbog toga što manjka dodatnih istraživanja, koja bi ovo pitanje mogla dovoljno rasvijetliti.[2]
  • Ranokršćanska bazilika u Založju
  • Ranokršćanska bazilika u Mogorjelu kod Čapljine nađena je na veoma bogatom lokalitet na kojem su se osim kasnoantičke bazilike našli i mnogobrojni drugi nalazi. Objekat u Mogorjelu je specifičan, jer je to zapravo dvojna bazilika koja se sastojala od sjeverne i južne zgrade. Sjeverna bazilika (18,15 x 14,05) je bila nešto veća od južne (18,00 x 10,40). Sastoji od sedam prostorija kao i od grobne komore, dok se manja sastoji od dvije prostorije. Južna bazilika je po svojoj prirodi puno jednostavnija od sjeverne te odražava klasičnu gradnju koja je specifična za ovo podneblje. Iskopani su mnogobrojni dijelovi arhitekture koji su solidno očuvani, pa tako daju bolji uvid u samu prirodu i karakter bazilike. Bitno je navesti da je mnogo štete budućem istraživanju bazilika nanio Karl Pač, koji je želio da istraži jedan vojni logor, dok je veliki dio bazilika uništio. Pored crkve se je nalazilo i starokršćansko groblje. Gradnja bazilika se može smjestiti u kraj V ili početak VI stoljeća. [2]
  • Ranokršćanska bazilika Vranjevo Selo kod Neuma je na lokalitetu gdje su pronađeni brojni arheološki nalazi. Na tom mjestu je između ostalog iskopana i jedna kasnoantička bazilika. Ruševine na ovom polju opisuje u svom radu i Ćiro Truhelka, mada veoma šturo. Iako je otkriven solidan broj nalaza, ovom lokalitetu nije posvećen nijedan naučni rad koji bi mogao da sažme sve ono što je na ovom mjestu pronađeno. Na lokalitetu je iskopan veliki broj građevinskog materijala iz rimskog perioda, kao i keramike. Također je pronađeno nekoliko urni, kao i nadgrobni spomenik. Uz baziliku je otkriven i stup s križem oltarne pregrade, kao i impost s križem u vidu rozete. Dimenzije ove građevine nisu poznate. Crkva će se okvirno smjestiti kao i većina koje su pronađene na ovom širem regionu, u kraj V ili početak VI stoljeća.[2]
  • Ranokršćanska bazilika Borasi kod Ljubuškog je jedna minijaturna crkvica (oratorijum) iz V ili početka VI stoljeća, koja je po načinu i stilu gradnje primitivna. Unutar ruševina ove crkve otkriven je ambon u najprimitivnijoj svojoj formi, sa koga se vjernicima čitalo i tumačilo evanđelje. Samo nekoliko metara od nalaza crkve nalazio se jedan nadgrobni spomenik posvećen rimskom veteranu Marku Antoniju Maksimu.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Enver Imamović, Ranohrišćanske bazilike u Bosni i Hercegovini

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]