Ranokršćanska bazilika u Brezi

Germanska runska abeceda na baziliki u Brezi

Germanska runska abeceda na stubu bazilike u Brezi

Ranokršćanska bazilika u Brezi, općina Breza, Bosna i Hercegovina, proglašena je za nacionalni spomenik BiH na sjednici komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj 6. do 10. jula 2004. godine. Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo. Bazilika je izgrađena krajem V. ili u prvoj polovini VI. stoljeća. Uništena je u požaru tokom provale Avara i Slavena krajem VI. ili početkom VII. stoljeća.

Lokacija

U Brezi, pronađene su dvije kasnoantičke bazilike, jedna na lijevoj obali rijeke Stavnje, na lokalitetu Srđ, i druga, na desnoj obali Stavnje, na lokalitetu Crkvina, nedaleko od centra grada.

Istorija

U praistorijskom i antičkom periodu, područje Breze pripadalo je cetralnoilirskom području i etničkoj oblasti plemena Desitijata. Područje Breze spominje se početkom n.e. Tu se razvilo jedno od važnijih centara Desitijata, u izvorima zabilježen He/dum?/ /c/astellum Desitiatium. Od 9. god, teritorija današnje Bosne i Hercegovine je dio Rimskog carstva, sve do 476. god. kada vlast u Rimu preuzimaju Germani. U narednih preko 50 godina, Bosna i Hercegovina biće dio države Istočnih Gota. Za vrijeme vladavine Justinijana I (527-565), od 536. godine Panonija i Dalmacija vraćene su Istočnorimskom carstvu. Najezdom Avara i Slavena, i padom Salone 614. godine, područje južno od Save je u sastavu Avarskog kaganata.

Istraživanja

Gregor Čremošnik, kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu, vršio je prva iskopavanja na lokalitetu 1930. i 1931. godine i otkrio je ostatke kasnoantičke bazilike.

Od 1961. do 1968. godine izvršeni su konzervatorsko-restauratorski radovi (elevacija zidova i djelimična rekonstrukcija arhitektonske plastike kolonade).

Tokom 2000. godine, izvršeni su konzervatorsko-restauratorski radovi na zidovima i stupovima bazilike, koji su u posljednjem ratu devastirani. Pokretni arheološki materijal je deponiran u prostorijama Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Na osnovu tog materijala, određene su arhitektonske karakteristike objekta. Dio autora za vrijeme nastanka bazilike navode period od Justinijana, dok drugi smatraju da je mogla nastati i u V vijeku ili početkom VI vijeka.

Opis

Kasnaoantička crkva (dimenzija 31,5 x 19 m) je bazilikalnog tipa, sa tri strane je bila okružena trijemovima, a na četvrtoj se završavala istaknutom polukružnom apsidom. Prostorna koncepcija građevinea je neuobičajna za ovu vrstu objekata.

Orijentacija je sjever – jug, pri čemu je apsida okrenuta prema jugu. Na sjevernoj strani građevine je narteks dimenzija 7x10 m, u koji se ulazilo iz istočnog trijema. Iz narteksa se ulazilo u naos, dimenzija 14 x 10 m, koji je bio direktno povezan sa zapadnim trijemom. Sa istočne i zapadne strane apside su dvije, kvadratične prostorije. Jedna se koristila kao đakonikon, a druga kao martirij i krstionica (baptisterij) u isto vrijeme. Na ove prostorije se, u istoj širini duž narteksa i naosa, nadovezuje portik koji se spaja na prednjoj sjevernoj strani. Portik je bio nošen stupovima od pješčara. Istočni ulaz je bio naglašen masivnom dogradnjom.

Zidovi bazilike izvedeni su u tehnici opus incertum, mjestimično kombiniranim sa opus spicatum ("riblja kost"). Debljina unutrašnjih zidova iznosila je 70 cm, a vanjskih 50 cm. Bila je pokrivena drvenom krovnom konstrukcijom i pokrovom od letvica. Na uglovima su se nalazila dva tornja, pokrivena dvovodnim krovom,

Stupovi su rađeni na tokarskom kolu i dekorirani prstenovima od plitkih žljebova. Entazis se nalazi otprilike oko sredine korpusa. Baza je četvrtasta, bez naglašene plinte, sa udubljenjima na uglovima. Kapitele, koji svojim oblikom podsjećaju na imposte, čine dvije plinte između kojih su raspoređeni oštri lukovi. Pronađeni su i drugi, manji tipovi stupova za koje se pretpostavlja da su pripadali čeonoj trifori. Prednja strana kapitela ovih stupova ukrašena je krstom u mandorli. Tri stilizirane protome u obliku veprove glave, i uz njih fragmenat protome u obliku ovnovske glave, pronađene su uz vanjski zid apside. Njihovo mjesto na objektu nije bilo moguće precizno odrediti.

Osebujnost i originalnost građevine čini ne samo njena prostorna koncepcija, nego i bogata kamena plastika. Stupovi su rađeni na tokarskom kolu i dekorirani prstenovima od plitkih žljebova. Entazis se nalazi otprilike oko sredine korpusa. Baza je četvrtasta, bez naglašene plinte, sa udubljenjima na uglovima. Kapitele, koji svojim oblikom podsjećaju na imposte, čine dvije plinte između kojih su raspoređeni oštri lukovi. Pronađeni su i drugi, manji tipovi stupova za koje se pretpostavlja da su pripadali čeonoj trifori. Prednja strana kapitela ovih stupova ukrašena je motivom krsta sa dva jagnjetau mandorli. Tri stilizirane protome u obliku veprove glave, i uz njih fragmenat protome u obliku ovnovske glave, pronađene su uz vanjski zid apside.

Zidovi bazilike su stajali nakon požara još neko vrijeme, što potvrđuju ulomci ranoslavenske keramike sa češljastim ornamentom (Kammstrichmuster) koji su mjestimično pokrivali gornji sloj gara, posebno u dijelu narteksa. Keramika je datirana u 7. stoljeće.

Germanska runska abeceda

Na jednom od stupova je ugravirana latinička abeceda, a na drugom germanska runska abeceda, od 24 karaktera. Visina runa kreće se od 0,5 do 2,6 cm. Na pojedinim fragmentima stupova nađeni su i latinski grafiti (latinski alfabet, riječ “mise/ricordia/”,slovo “P” i crtež konja) Nađen je i rimski natpis Ulpije Prokule, ugrađen kao spolij. U natpisu se spominju Valens, sin Varonov, (princeps Daesitiatium), odnosno uglednik ilirskog plemena Desitijata i jedan kastel (castellum Daesitiatium). Prilikom iskopavanja u gareži su pronađeni ulomci tegule, rastopljenog prozorskog stakla i avarska strelica.

Literatura

• Enver Imamović, Ranohrišćanske bazilike u Bosni i Hercegovini