Ranokršćanska bazilika u Cimu

Ranokršćanska bazilika u Cimu, opština Mostar, Bosna i Hercegovina. Na sjednici komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj 20. do 26. januara 2004. godine, bazilika je proglašena za nacionalni spomenik BiH. Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Lokacija

Kasnoantički građevinski kompleks je smješten na lokalitetu Crkvine u Cimu, na sjeverozapadnoj periferiji Mostara.

Istraživanja

Od augusta 1966. do septembra 1969. godine, Muzej Hercegovine je izvršio arheološka iskopavanja i istraživanja na prostoru Cima. Krajem 1969. i početkom 1970. godine izvedeni su konzervatorsko-restauratorske radove na bazilici. Dio pokretnog arheološkog materijala (kamena plastika) pohranjen je u Muzeju Hercegovine u Mostaru. Sav sitni arheološki materijal, novac, naušnice, keramika, moćnici, uništen je u Rat u Bosni i Hercegoviniratu 1992-1995. Od toga se stariji ulomci datiraju možda već u period IV ili prvu polovinu V stoljeća, a mlađi u kraj V i prvu polovinu VI stoljeća.

Opis

Bazilika je jednobrodna, sa tri apside, sagrađene van istočnog zida. Ukupne dimenzije bazilike iznose 24,80 x 15 m. Sa vanjske strane bila je ojačana sa 23 kontrafora. Orijentirana je u pravcu zapad – istok.

Narteks (unutrašnjih dimenzija 13,80 x 3,43 m) je pravougaona prostorija koja se pruža cijelom širinom bazilike. Pred ulazom, širine 1,87 m, stajao je popločani trijem na stupovima. U jednoj od rupa u kojima je stajao stup, pronađeno je olovo. Na kamenim pločama preostalog poda u narteksu primijećeni su tragovi požara. Uz južni zid i u južnoj polovini narteksa otkrivene su tri grobnice, dvije od jednostavnih kamenih ploča, a treća zidana. Sve tri grobnice su bile bez priloga.

Naos (unutrašnjih dimenzija 11,32 x 4,76 m) je sa narteksom povezan preko ulaza širine 2,18 m. Zidovi naosa su debeli 0,86 m i solidno i pažljivo građeni. Prema debljini zidova zaključuje se da je naos nadvisivao bočne prostorije. Prezbiterijum se sastoji iz tri polukružne apside. Nisu pronađeni nikakvi tragovi oltarske pregrade, iako ona po pravilu odvaja apsidalni dio od naosa.

Prezbiterijum se sastoji iz tri polukružne apside.

Uz unutrašnju ivicu polukružnog zida sjeverne apside sačuvana je kamena polukružna stepenica, najvjerovatnije dio subselijuma. U ovoj apsidi otkrivena je grobnica, a u centralnoj apsidi sepuchrum sa moćnicima. Grobnica u sjevernoj apsidi je zidana, a odozgo pokrivena debelim pločama preko kojih je još nabačen sloj kamenja sa malterom. U njoj je nađeno nekoliko skeleta.

U centralnoj apsidi, ispod oltarske menze, pronađen je sepulcrum reliquiarum (grob za moći), dimenzija 0,86 x 0,42 x 0,60 m, na čijem su dnu, na komadu imbreksa, ležala tri moćnika. Ovo je jedinstven slučaj u BiH da su u jednoj kasnoantičkoj bazilici otkriveni moćnici in situ. Posmrtni prah mučenika-sveca kome je bila posvećena crkva stavljen je u dvije koštane i u dvije srebrne kutijice.

Ostali objekti

Memorija (grobna kapela) dimenzija 11,80 x 5,35 m sagrađena je južno od bazilike. Sastojala se od dvije prostorije: na zapadnoj strani, u prostoriji u koju se ulazilo u memoriju, bila je prostorija sa grobnicama, a istočno od nje prostorija sa jedinstvenim predapsidalnim i apsidalnim prostorom. Pretpostavlja se da je memorija imala 3 apside, koje su isto kao i kod bazilike izlazile vani, a od kojih je sačuvana sjeverna i polovina centralne apside. U podnici ispred centralne apside su četvrtaste kamene ploče, koje najvjerovatnije predstavljaju ostatak oltarske pregrade.

Oko 150 m zapadno od bazilike otkriveni su istovremeni ostaci kasnoantičke zgrade za stanovanje, unutrašnjih mjera 11,90 x 7,40 m. Debljina zidova je do 0,60 m. Od arheološkog materijala pronađene su samo male količine fragmenata krovnog crijepa, keramike, stakla i eksera.

Izvan crkve, oko 3,5 m sjeveroistočno od centralne apside, je nađena kasnoantička grobnica. Zidana je u krečnom malteru i odozgo zasvedena, ali je svod potpuno uništen. U grobu nije pronađeno ništa osim životinjskih kostiju.

Građevine kasnoantičke bazilike i memorije datirane su u široki vremenski raspon od IV do VI stoljeća.

Literatura

• Enver Imamović, Ranohrišćanske bazilike u Bosni i Hercegovini