Coordinates: 44°54′29″N 17°18′03″E / 44.90806°N 17.30083°E / 44.90806; 17.30083

Arheološko nalazište Bakinci (Laktaši)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

44°54′29″N 17°18′03″E / 44.90806°N 17.30083°E / 44.90806; 17.30083 Arheološko nalazište Bakinci (Laktaši) otkriveno je na obroncima planine Kozare 80-ih godina 20. vijeka od strane arheologa Zavičajnog muzeja Bosanska Gradiška. Ta istraživanja publikovana su u Arheološkom leksikonu Bosne i Hercegovine, 1988. godine, pod imenom “Gradina-Bakinci”. Tada je pronađeno rimsko utvrđenje većih dimenzija, koje s istočne strane ima očuvane zidove u širini od 1,5 metra. Oko Gradine je pronađena i veća količina rimske cigle i tesanog kamena.[1] Na sjednici komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj 17. decembra 2019. godine, nalazište proglašeno je za nacionalni spomenik BiH.[2] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Amir Pašić, Goran Milojević (predsjedavajući), Radoje Vidović. Pokretno nasliјeđe sa lokaliteta u Gornjim Bakincima smješteni u JU Zavičajni muzej Gradiška.

Arheološki nalazi[uredi | uredi kod]

Nova arheološka istraživanja su obavljena u periodu 2012-2013. Na kompleksu veličine preko 100.000 m2 otkriveni su: Kasnoantički-ranobizantijski grad (naselje), ranokršćanske bazilike i nekropola.[3]

Utvrđenje u Bakincima je građevinski kompleks impozantnih dimenzija, koji se sastoji od gornjeg, srednjeg i donjeg grada. Opasan je odbrambenim zidom sa sjeverne, južne, istočne, a djelimično i zapadne strane gradine u dužini većoj od 440 metara. Zid je debljine od 1,20 do 1,60 metara. Sa zapadne strane jednim djelom nema odbrambenog zida zbog prirodno velikog nagiba terena. Bedem je na svim vidljivim mjestima zidan na isti način, lomljenim i pritesanim kamenom, koji je slagan u nepravilne redove i vezan žućkasto-mrkim malterom. Ispunu činio je sitniji lomljeni kamen, slagan bez nekog posebnog reda i zaliven malterom.

Ranokršćanske bazilike[uredi | uredi kod]

S istočne strane grada, izvan odbrambenih zidina, identifikovane su, najprije dvije, a zatim i treća ranohrišćanska bazilika. Građene su od lomljenog i pritesanog kamena, vezanog krečnim malterom. Najinteresantniji nalaz kamene plastike pronađen je u južnom brodu bazilike “A” i predstavlja impost kapitela. Na tom impostu kapitela urezana su imena CO(N)STAN(T)IUS, ANDREAS i CONSTANC. S obzirom na to da se između imena CO(N) STAN(T)IUS i ANDREAS nalazi latinska riječ sor (sor, sortis – služba), može se pretpostaviti da su ova dva episkopa vršila službu u toj bazilici, odnosno episkopiji. Na nalazištu se jasno vide episkopska stolica i sveštenička klupa.

Treća bazilika duga je 40, a široka 13 metara. Po dimenzijama to je najveća bazilika pronađena na prostorima BiH.

Tumačenje nalaza[uredi | uredi kod]

Nalazi pripadaju vremenu od IV do VII stoljeća. Prva bazilika bila je izgrađena krajem IV stoljeća. Barbarska plemena, nadirući sa istoka, porušila su prvoizgrađenu baziliku. Sačuvao se opis pustošenja iz IV. stoljeća koji je zahvatio i Bosnu, a potječe od sv. Jeronima:

"Već je dvadeset i više godina da između Carigrada i Julskih Alpa dnevno teče rimska krv. Got, Sarmat, Kvad, Alan, Hun, Vandal i Markoman pustoši, pljačka i razara Dalmaciju i obje Panonije. Koliko je matrona, koliko je božjih djevica, koliko odličnih i plemenitih tjelesa palo žrtvom strasti ovih divljih životinja. Zarobljeni su biskupi, poubijano je svećenstvo, nema više Božjeg štovanja. Crkve leže u ruševinama, uz oltare Krostove privezani su konji, a kosti svetaca porazbacane. Svugdje samo tuga i užas i mnoštvo slika smrti. Rimski svijet može da se raspane, ali se naša šija neće saviti.".

– Enver Imamović, Ranohrišćanske bazilike u Bosni i Hercegovini

Arheolozi vjeruju da su na Gradini u Bakincima pronašli ranovizantijski grad (riječ je o bizantijskom gradu-tvrđavi Baltis) za koji postoji mogućnost da je vremenom prerastao u episkopsko sjedište, najvjerovatnije nakon 535. godine, u Justinijanovoj obnovi utvrđenja u Panoniji i Dalmaciji. Grad je ponovo stradao u ljeto 597. godine. Tada je avarski vojskovođa Bajan prešao rijeku Savu i uništio oko 40 utvrđrnja i stražarnica, među njima i ovaj grad.

Najbliža analogija za pronađena urezana imena nalazi se na spisku episkopa Salonitanskih sabora, održanih u Saloni 4. maja 533. godine. Ime CO(N)STAN(T)IUS pominje se kao episkop Siscije (Sisak), dok se ime ANDREAS dovodi u vezu s episkopom Jadere (Zadar) ili Bistuenske episkopije. S obzirom na to da se između imena CO(N) STAN(T)IUS i ANDREAS nalazi latinska riječ sor (sor, sortis – služba), može se pretpostaviti da su ova dva episkopa vršila službu u toj bazilici, odnosno episkopiji. Na tim saborima Andrija (Andreas), episkop Bestoenske crkve, moli da se u njegovoj episkopiji postavi novi episkop, jer mu je episkopija prevelika. Mitropolit Honorije nije udovoljio njegovim zahtjevima.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Edin Veletovac, Filozofski fakultet Sarajevo, Knjiga XVII -Kasnoantičke bazilike u Bosni i Hercegovini
  • Enver Imamović, Ranohrišćanske bazilike u Bosni i Hercegovini
  • Enver Imamović, Oslobođenje, 6 juni 2015 - KORIJENI KRŠĆANSTVA U BOSNI I HERCEGOVINI
  • Radoslav Dodig - Ante Škegro, Akti crkvenih sinoda održanih 530. i 533. u Saloni, Povijesni prilozi, 35 (2008.) 18:
  • Ante Škegro, Sarajevo 2008, 111-141 -Bestoenska biskupija u svjetlu dosadašnjih istraživanja, Zbornik o Pavlu Anđeliću,

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Arheološki leksikon, Tom 1, strana 50
  2. „Arheološko nalazište Bakinci (Laktaši)”. Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 9. 2019. 
  3. „Bojan Vujinović - Ranovizantijski grad na Gradini u Bakincima, ANUBiH, Godišnjak 43, 2014”. Arhivirano iz originala na datum 2020-03-19. Pristupljeno 2020-08-09. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi kod]