Ontološki argument – razlika između verzija
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
struktura |
||
| Red 1: | Red 1: | ||
'''Ontološki argument''' je [[Filozofija|filozofski]] argument za [[postojanje Boga]] koji koristi [[Ontologija|ontologiju]]. Obuhvaća više različitih tipova koji imaju tendenciju uključivanja argumenata o stanju [[Biće|bića]] ili [[Egzistencija|postojanja]], točnije skloni su započinjati s ''[[a priori]]'' teorijama o organizaciji [[svemir]]a.{{fusg|N1}} Ukoliko je takva organizacijska struktura vjerna, argument će pružiti razloge zašto [[Bog]] mora postojati. Porijeklo ontološkog argumenta nije u potpunosti utvrđeno – aluzije se mogu naći u djelima [[Grčka filozofija|grčkih filozofa]] poput [[Platon]]a i [[Neoplatonizam|neoplatonista]],<ref name="Dombrowski2006">{{en icon}} {{cite book|last=Dombrowski|first=Daniel A.|title=Rethinking the Ontological Argument: A Neoclassical Theistic Response|publisher=[[Cambridge University Press]]|location=Cambridge; New York|year=2006|isbn=9780521863698|oclc=61821710}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:7</sup> no prevladavajući stav je da se isti po prvi put decidirano izložen javlja kod [[Anselmo Canterburyjski|Anselma Canterburyjskog]] ([[1033]]–[[1109]]).<ref name="Oppy1996">{{en icon}} {{cite book|last=Oppy|first=Graham|chapter=Ontological Arguments|title=Stanford Encyclopedia of Philosophy|publisher=[[Stanford University]]|location=Stanford, California|url=http://plato.stanford.edu/entries/ontological-arguments/|year=1996|issn=1095-5054|oclc=37550526}}</ref><ref>{{en icon}} {{cite book|last=McGrath|first=Alister|authorlink=Alister McGrath|title=Christian Theology: An Introduction|edition=3.|publisher=[[Blackwell Publishers]]|location=Oxford; Malden, Massachusetts|year=2001|origyear=1994|isbn=9780631225287|oclc=796971706}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:34</sup><ref>{{en icon}} {{cite book|last=Leftow|first=Brian|editor-last=Wainwright|editor-first=William J.|chapter=I. 4. The Ontological Argument|title=The Oxford Handbook of Philosophy of Religion|series=Oxford Handbooks in Philosophy|publisher=[[Oxford University Press]]|location=Oxford; New York|year=2005|isbn=9780195331356|doi=10.1093/oxfordhb/9780195331356.003.0005|oclc=54542845}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:80</sup> Pojedini stručnjaci tvrde da je [[iran]]ski filozof [[Avicena]] ([[980]]–[[1037]]) razvio specijalnu vrstu ontološkog argumenta prije Anselma,<ref>{{en icon}} {{cite book|last=Johnson|first=Steve A.|title=Ibn Sīnā's Fourth Ontological Argument for God's Existence|series=The Muslim World|volume=74 (3-4)|publisher=Hartford Seminary Foundation; [[Blackwell Publishers]]|location=Hartford, Connecticut|pages=161-171|year=oktobar 1984|issn=1478-1913|doi=10.1111/j.1478-1913.1984.tb03452.x}}</ref><ref>{{en icon}} {{cite book|last=Morewedge|first=Parviz|title=Ibn Sina (Avicenna) and Malcolm and the Ontological Argument|series=The Monist|volume=54 (2)|publisher=Hegeler Institute; [[Oxford University Press]]|location=Chicago; LaSalle, Illinois; Cary, North Carolina|pages=234-249|year=1970|issn=0026-9662|doi=10.5840/monist197054212|oclc=4839624002}}</ref> dok drugi sumnjaju u takav razvoj događaja.<ref>{{en icon}} {{cite book|last=Goodman|first=Lenn Evan|title=Avicenna|publisher=[[Cornell University Press]]|location=Ithaca, New York|year=2006|origyear=1992|isbn=9780801472541|oclc=62177972}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:76</sup><ref>{{en icon}} {{cite book|last1=Janssens|first1=Jules L.|last2=De Smet|first2=Daniel|title=Avicenna and His Heritage: Acts of the International Colloquium Leuven-Louvain-la-Neuve, September 8-September 11, 1999|series=Ancient and Medieval Philosophy|publisher=[[Leuven University Press]]|location=Leuven|year=2002|isbn=9789058672094|oclc=50580620}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:254</sup><ref>{{en icon}} {{cite book|last=Zagzebski|first=Linda Trinkaus|title=The Philosophy of Religion: An Historical Introduction|publisher=[[Wiley-Blackwell]]|location=Chicester|year=2007|isbn=9781405118729|oclc=473879397}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:48</sup> Profesor filozofije [[Daniel Dombrowski]] ističe tri glavne faze u razvoju ovog argumenta: početna Anselmova formulacija, zatim period kritike [[Immanuel Kant|Kanta]] i [[David Hume|Humea]] tokom [[18. vijek]]a, te konačno ponovno oživljavanje kod [[Filozofija 20. vijeka|filozofa 20. vijeka]].<ref name="Dombrowski2006"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:1</sup> Osim u [[Zapadno kršćanstvo|zapadnokršćanskoj]] [[Kršćanska filozofija|filozofiji]], posebni oblici ontoloških argumenata nezavisno su razvijeni i u [[Novi vijek|novovjekovnoj]] [[Islamska filozofija|islamskoj filozofiji]] od strane [[Mula Sadra|Mula Sadre]] ([[1571]]–[[1635]]).<ref name="Rizvi2072005">{{en icon}} {{cite book|last=Rizvi|first=Sajjad H.|title=Mollā Ṣadrā Širāzi|series=[[Encyclopædia Iranica]]|publisher=[[Columbia University]]|location=New York|url=http://www.iranicaonline.org/articles/molla-sadra-sirazi|date=20. 7. 2005}}</ref> |
'''Ontološki argument''' je [[Filozofija|filozofski]] argument za [[postojanje Boga]] koji koristi [[Ontologija|ontologiju]]. Obuhvaća više različitih tipova koji imaju tendenciju uključivanja argumenata o stanju [[Biće|bića]] ili [[Egzistencija|postojanja]], točnije skloni su započinjati s ''[[a priori]]'' teorijama o organizaciji [[svemir]]a.{{fusg|N1}} Ukoliko je takva organizacijska struktura vjerna, argument će pružiti razloge zašto [[Bog]] mora postojati. Porijeklo ontološkog argumenta nije u potpunosti utvrđeno – aluzije se mogu naći u djelima [[Grčka filozofija|grčkih filozofa]] poput [[Platon]]a i [[Neoplatonizam|neoplatonista]],<ref name="Dombrowski2006">{{en icon}} {{cite book|last=Dombrowski|first=Daniel A.|title=Rethinking the Ontological Argument: A Neoclassical Theistic Response|publisher=[[Cambridge University Press]]|location=Cambridge; New York|year=2006|isbn=9780521863698|oclc=61821710}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:7</sup> no prevladavajući stav je da se isti po prvi put decidirano izložen javlja kod [[Anselmo Canterburyjski|Anselma Canterburyjskog]] ([[1033]]–[[1109]]).<ref name="Oppy1996">{{en icon}} {{cite book|last=Oppy|first=Graham|chapter=Ontological Arguments|title=Stanford Encyclopedia of Philosophy|publisher=[[Stanford University]]|location=Stanford, California|url=http://plato.stanford.edu/entries/ontological-arguments/|year=1996|issn=1095-5054|oclc=37550526}}</ref><ref>{{en icon}} {{cite book|last=McGrath|first=Alister|authorlink=Alister McGrath|title=Christian Theology: An Introduction|edition=3.|publisher=[[Blackwell Publishers]]|location=Oxford; Malden, Massachusetts|year=2001|origyear=1994|isbn=9780631225287|oclc=796971706}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:34</sup><ref>{{en icon}} {{cite book|last=Leftow|first=Brian|editor-last=Wainwright|editor-first=William J.|chapter=I. 4. The Ontological Argument|title=The Oxford Handbook of Philosophy of Religion|series=Oxford Handbooks in Philosophy|publisher=[[Oxford University Press]]|location=Oxford; New York|year=2005|isbn=9780195331356|doi=10.1093/oxfordhb/9780195331356.003.0005|oclc=54542845}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:80</sup> Pojedini stručnjaci tvrde da je [[iran]]ski filozof [[Avicena]] ([[980]]–[[1037]]) razvio specijalnu vrstu ontološkog argumenta prije Anselma,<ref>{{en icon}} {{cite book|last=Johnson|first=Steve A.|title=Ibn Sīnā's Fourth Ontological Argument for God's Existence|series=The Muslim World|volume=74 (3-4)|publisher=Hartford Seminary Foundation; [[Blackwell Publishers]]|location=Hartford, Connecticut|pages=161-171|year=oktobar 1984|issn=1478-1913|doi=10.1111/j.1478-1913.1984.tb03452.x}}</ref><ref>{{en icon}} {{cite book|last=Morewedge|first=Parviz|title=Ibn Sina (Avicenna) and Malcolm and the Ontological Argument|series=The Monist|volume=54 (2)|publisher=Hegeler Institute; [[Oxford University Press]]|location=Chicago; LaSalle, Illinois; Cary, North Carolina|pages=234-249|year=1970|issn=0026-9662|doi=10.5840/monist197054212|oclc=4839624002}}</ref> dok drugi sumnjaju u takav razvoj događaja.<ref>{{en icon}} {{cite book|last=Goodman|first=Lenn Evan|title=Avicenna|publisher=[[Cornell University Press]]|location=Ithaca, New York|year=2006|origyear=1992|isbn=9780801472541|oclc=62177972}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:76</sup><ref>{{en icon}} {{cite book|last1=Janssens|first1=Jules L.|last2=De Smet|first2=Daniel|title=Avicenna and His Heritage: Acts of the International Colloquium Leuven-Louvain-la-Neuve, September 8-September 11, 1999|series=Ancient and Medieval Philosophy|publisher=[[Leuven University Press]]|location=Leuven|year=2002|isbn=9789058672094|oclc=50580620}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:254</sup><ref>{{en icon}} {{cite book|last=Zagzebski|first=Linda Trinkaus|title=The Philosophy of Religion: An Historical Introduction|publisher=[[Wiley-Blackwell]]|location=Chicester|year=2007|isbn=9781405118729|oclc=473879397}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:48</sup> |
||
Profesor filozofije [[Daniel Dombrowski]] ističe tri glavne faze u razvoju ovog argumenta: početna Anselmova formulacija, zatim period kritike [[Immanuel Kant|Kanta]] i [[David Hume|Humea]] tokom [[18. vijek]]a, te konačno ponovno oživljavanje kod [[Filozofija 20. vijeka|filozofa 20. vijeka]].<ref name="Dombrowski2006"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:1</sup> Osim u [[Zapadno kršćanstvo|zapadnokršćanskoj]] [[Kršćanska filozofija|filozofiji]], posebni oblici ontoloških argumenata nezavisno su razvijeni i u [[Novi vijek|novovjekovnoj]] [[Islamska filozofija|islamskoj filozofiji]] od strane [[Mula Sadra|Mula Sadre]] ([[1571]]–[[1635]]).<ref name="Rizvi2072005">{{en icon}} {{cite book|last=Rizvi|first=Sajjad H.|title=Mollā Ṣadrā Širāzi|series=[[Encyclopædia Iranica]]|publisher=[[Columbia University]]|location=New York|url=http://www.iranicaonline.org/articles/molla-sadra-sirazi|date=20. 7. 2005}}</ref> |
|||
== Razvoj argumenta == |
|||
=== Srednji vijek === |
|||
U svom djelu ''[[Proslogion]]'' iz [[1078]]. godine, [[Benediktinci|benediktinski]] redovnik [[Anselmo Canterburyjski|Anselmo]] dolazi na ideju da se [[postojanje Boga]] može utvrditi na temelju analize samog [[Pojam|pojma]].<ref name="Oppy1996"/> Prema njegovoj [[Definicija|definiciji]], radi se o [[Biće|biću]] od kojeg se ništa veće i savršenije ne može zamisliti odnosno kojem ništa ne nedostaje, te tvrdi da ono postoji i u [[um]]u onih koji negiraju njegovo postojanje.<ref name="Oppy1996"/> Nadalje tvrdi da ukoliko se shvati takva definicija, onda poricanje Božjeg postojanja nije moguće jer bi se od najsavršenijeg bića kojemu manjka postojanje moglo zamisliti još savršenije biće, ono koje postoji.<ref name="Oppy1996"/> Stoga, prema Anselmu nema sumnje da postoji biće od kojega se ništa veće ne može zamisliti, odnosno da ono postoji i u [[razum]]u, i u [[stvarnost]]i.<ref name="Oppy1996"/> Anselmov argument naišao je na kritike i njegovih suvremenika i kasnijih [[Srednjovjekovna filozofija|srednjovjekovnih filozofa]]. Prvu kritiku, [[Reductio ad absurdum|svođenjem na apsurd]], uputio je redovnik [[Gaunilo]] iz Opatije Marmoutier u [[Tours]]u. On je držao da se još mnogi predmeti mišljenja (ne samo Boga) mogu definirati savršenim, te na temelju toga ''[[a priori]]'' zaključiti njihovo postojanje. Konkretno, u djelu ''Liber pro insipiente'' Gaunilo za subjekt uzima otok koji obiluje većim bogatstvom nego legendarni izgubljeni otok.<ref name="CornmanLehrerPappas1992">{{en icon}} {{cite book|last1=Cornman|first1=James Weltan|last2=Lehrer|first2=Keith|last3=Pappas|first3=George Sotiros|title=Philosophical Problems and Arguments: An Introduction|edition=4.|publisher=[[Hackett Publishing Company|Hackett]]|location=Indianapolis|year=1992|origyear=1968|isbn=9780872201248|oclc=23901033}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:254</sup> Na ove opaske [[Anselmo Canterburyjski|Anselmo]] je odgovorio u djelu ''Liber apologeticus adversus insipientem'' gdje stoji da se Gaunilo služi [[Zamjena teza|zamjenom teza]] odnosno da jedino Bogu pripadaju sva savršenstva, dok savršenom otoku ona po definiciji ne mogu pristajati.<ref name="CornmanLehrerPappas1992"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:255</sup> Drugi srednjovjekovni prigovor na račun Anselma izložio je [[Toma Akvinski]] ([[1225]]–[[1274]]). Kao prvu zamjerku navodi da neće baš svi pod riječju Bog podrazumijevati biće od kojeg se nešto veće ne može zamisliti s obzirom da neki Boga zamišljaju kao tjelesno biće,<ref name="Oppy1995">{{en icon}} {{cite book|last=Oppy|first=Graham|title=Ontological Arguments and Belief in God|publisher=[[Cambridge University Press]]|location=Cambridge; New York|year=1995|isbn=9780521039000|oclc=34745754}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:122</sup> a kao drugu da se svejedno ne bi moglo zaključiti da nešto takvo postoji u stvarnosti.<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:123</sup> |
U svom djelu ''[[Proslogion]]'' iz [[1078]]. godine, [[Benediktinci|benediktinski]] redovnik [[Anselmo Canterburyjski|Anselmo]] dolazi na ideju da se [[postojanje Boga]] može utvrditi na temelju analize samog [[Pojam|pojma]].<ref name="Oppy1996"/> Prema njegovoj [[Definicija|definiciji]], radi se o [[Biće|biću]] od kojeg se ništa veće i savršenije ne može zamisliti odnosno kojem ništa ne nedostaje, te tvrdi da ono postoji i u [[um]]u onih koji negiraju njegovo postojanje.<ref name="Oppy1996"/> Nadalje tvrdi da ukoliko se shvati takva definicija, onda poricanje Božjeg postojanja nije moguće jer bi se od najsavršenijeg bića kojemu manjka postojanje moglo zamisliti još savršenije biće, ono koje postoji.<ref name="Oppy1996"/> Stoga, prema Anselmu nema sumnje da postoji biće od kojega se ništa veće ne može zamisliti, odnosno da ono postoji i u [[razum]]u, i u [[stvarnost]]i.<ref name="Oppy1996"/> Anselmov argument naišao je na kritike i njegovih suvremenika i kasnijih [[Srednjovjekovna filozofija|srednjovjekovnih filozofa]]. Prvu kritiku, [[Reductio ad absurdum|svođenjem na apsurd]], uputio je redovnik [[Gaunilo]] iz Opatije Marmoutier u [[Tours]]u. On je držao da se još mnogi predmeti mišljenja (ne samo Boga) mogu definirati savršenim, te na temelju toga ''[[a priori]]'' zaključiti njihovo postojanje. Konkretno, u djelu ''Liber pro insipiente'' Gaunilo za subjekt uzima otok koji obiluje većim bogatstvom nego legendarni izgubljeni otok.<ref name="CornmanLehrerPappas1992">{{en icon}} {{cite book|last1=Cornman|first1=James Weltan|last2=Lehrer|first2=Keith|last3=Pappas|first3=George Sotiros|title=Philosophical Problems and Arguments: An Introduction|edition=4.|publisher=[[Hackett Publishing Company|Hackett]]|location=Indianapolis|year=1992|origyear=1968|isbn=9780872201248|oclc=23901033}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:254</sup> Na ove opaske [[Anselmo Canterburyjski|Anselmo]] je odgovorio u djelu ''Liber apologeticus adversus insipientem'' gdje stoji da se Gaunilo služi [[Zamjena teza|zamjenom teza]] odnosno da jedino Bogu pripadaju sva savršenstva, dok savršenom otoku ona po definiciji ne mogu pristajati.<ref name="CornmanLehrerPappas1992"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:255</sup> Drugi srednjovjekovni prigovor na račun Anselma izložio je [[Toma Akvinski]] ([[1225]]–[[1274]]). Kao prvu zamjerku navodi da neće baš svi pod riječju Bog podrazumijevati biće od kojeg se nešto veće ne može zamisliti s obzirom da neki Boga zamišljaju kao tjelesno biće,<ref name="Oppy1995">{{en icon}} {{cite book|last=Oppy|first=Graham|title=Ontological Arguments and Belief in God|publisher=[[Cambridge University Press]]|location=Cambridge; New York|year=1995|isbn=9780521039000|oclc=34745754}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:122</sup> a kao drugu da se svejedno ne bi moglo zaključiti da nešto takvo postoji u stvarnosti.<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:123</sup> |
||
=== Novi vijek === |
|||
Ontološki argumenti ponovo su zaživljeni tokom [[Novi vijek|novog vijeka]], točnije u [[Kraljevina Francuska|Francuskoj]] i [[Safavidska Monarhija|safavidskom Iranu]] [[17. vijek]]a. [[René Descartes]] ([[1596]]–[[1650]]) formulira vlastiti tip argumenta čija je [[Logika|logička]] struktura jasnija od Anselmove jer koristi [[Geometrija|geometrijske]] i [[Geografija|geografske]] analogije. Descartes tako tvrdi da i postojanje spada u Božju [[bit]], isto kao što u bit [[trokut]]a spada da ima tri [[kut]]a ili što u bit [[Brdo|brijega]] spada da ima [[Dolina|dolinu]]. Bog je biće koje ima sva savršenstva, a kako je postojanje jedno od savršenstava, nužno slijedi da Bog postoji.<ref>{{en icon}} {{cite book|last=Harrelson|first=Kevin J.|title=The Ontological Argument from Descartes to Hegel|series=[[John Hunt Publishing]] Books Series|publisher=[[Humanity Books]]|location=Amherst, New York|year=2009|isbn=9781591026396|oclc=179808001}}</ref><ref>{{en icon}} {{cite book|last=Dicker|first=Georges|title=Descartes: An Analytical and Historical Introduction|publisher=[[Oxford University Press]]|location=New York|year=2013|origyear=1993|isbn=9780195380323|oclc=809925961}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:221-227</sup> Nekoliko godina prije Descartesa, [[iran]]ski filozof [[Mula Sadra]] usavršava tzv. [[sedikinski argument]] koji pokušava dokazati [[postojanje Boga]] kroz [[stvarnost]] postojanja i koji će postati oslonac za [[Transcendentalna teozofija|transcendentalnu teozofiju]], jednu od dvije glavne grane [[Islamska filozofija|islamske filozofije]].<ref name="Rizvi2072005"/><ref>{{en icon}} {{cite book|last=Ayatollahy|first=Hamid-Reza|title=The Existence of God: Mulla Sadra's Seddiqin Argument vs. Criticisms of Kant and Hume|publisher=Sadra Islamic Philosophy Research Institute Publication (SIPRin)|location=Tehran|year=2005|isbn=964747265X}}</ref> Među drugim [[Evropa|evropskim]] pobornicima ontološkog argumenta bio je i [[Baruch Spinoza]] ([[1632]]–[[1677]]), koji ga je shvatio spekulativno. Temelj njegovog filozofskog sistema čini pojam [[Supstanca|supstance]] odnosno [[apsolut]]a koji obuhvaća svo postojanje. Spinoza tu supstancu naziva Bogom, iako je njegov Bog bitno drugačiji od [[Kršćanska filozofija|kršćanskog]] jer razmišlja [[Panteizam|panteistički]], a ne [[Teizam|teistički]]. Prema Spinozinoj definiciji supstance ona tj. Bog nužno postoji i ne može ga se zamisliti nepostojećim s obzirom da njegova bit sadrži u sebi postojanje.<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:262-264</sup> Pristaša ontološkog argumenta bio je i [[Gottfried Leibniz]] ([[1646]]–[[1716]]) koji je držao da bi se on mogao popraviti tj. učiniti strožim na način što će se pokazati kako ideja Boga nije proturječna.<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:24-26</sup> Ostali pobornici argumenta su [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel|Georg W. F. Hegel]] ([[1770]]–[[1831]]) koji mu kao i Spinoza pristupa spekulativno i panteistički, te [[Nicolas Malebranche]] ([[1638]]–[[1715]]), [[Alexander Gottlieb Baumgarten]] ([[1714]]–[[1762]]) i [[Christian Wolff (filozof)|Christian Wolff]] ([[1679]]–[[1754]]) koji su ga prihvatili uglavnom u [[René Descartes|kartezijanskoj]] formi.<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:5</sup> Istovremeno, istaknuti kritičari argumenta bili su škotski filozof [[David Hume]] ([[1711]]–[[1776]]) koji je kao predani [[Empirizam|empirist]] držao da se nikakvo postojanje ne može dokazati samo pomoću [[A priori|apriornog]] rasuđivanja,<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:26-29</sup> te [[Immanuel Kant]] ([[1724]]–[[1804]]) koji je u svojoj ''Kritici čistoga uma'' napao pretenziju [[um]]a da nadilazi svako moguće iskustvo i da predmetom čini ono što se nalazi izvan [[prostor]]a i [[Vrijeme|vremena]], pa tako i mogućnost dokazivanja postojanja Boga.<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:29-39</sup> |
Ontološki argumenti ponovo su zaživljeni tokom [[Novi vijek|novog vijeka]], točnije u [[Kraljevina Francuska|Francuskoj]] i [[Safavidska Monarhija|safavidskom Iranu]] [[17. vijek]]a. [[René Descartes]] ([[1596]]–[[1650]]) formulira vlastiti tip argumenta čija je [[Logika|logička]] struktura jasnija od Anselmove jer koristi [[Geometrija|geometrijske]] i [[Geografija|geografske]] analogije. Descartes tako tvrdi da i postojanje spada u Božju [[bit]], isto kao što u bit [[trokut]]a spada da ima tri [[kut]]a ili što u bit [[Brdo|brijega]] spada da ima [[Dolina|dolinu]]. Bog je biće koje ima sva savršenstva, a kako je postojanje jedno od savršenstava, nužno slijedi da Bog postoji.<ref>{{en icon}} {{cite book|last=Harrelson|first=Kevin J.|title=The Ontological Argument from Descartes to Hegel|series=[[John Hunt Publishing]] Books Series|publisher=[[Humanity Books]]|location=Amherst, New York|year=2009|isbn=9781591026396|oclc=179808001}}</ref><ref>{{en icon}} {{cite book|last=Dicker|first=Georges|title=Descartes: An Analytical and Historical Introduction|publisher=[[Oxford University Press]]|location=New York|year=2013|origyear=1993|isbn=9780195380323|oclc=809925961}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:221-227</sup> Nekoliko godina prije Descartesa, [[iran]]ski filozof [[Mula Sadra]] usavršava tzv. [[sedikinski argument]] koji pokušava dokazati [[postojanje Boga]] kroz [[stvarnost]] postojanja i koji će postati oslonac za [[Transcendentalna teozofija|transcendentalnu teozofiju]], jednu od dvije glavne grane [[Islamska filozofija|islamske filozofije]].<ref name="Rizvi2072005"/><ref>{{en icon}} {{cite book|last=Ayatollahy|first=Hamid-Reza|title=The Existence of God: Mulla Sadra's Seddiqin Argument vs. Criticisms of Kant and Hume|publisher=Sadra Islamic Philosophy Research Institute Publication (SIPRin)|location=Tehran|year=2005|isbn=964747265X}}</ref> Među drugim [[Evropa|evropskim]] pobornicima ontološkog argumenta bio je i [[Baruch Spinoza]] ([[1632]]–[[1677]]), koji ga je shvatio spekulativno. Temelj njegovog filozofskog sistema čini pojam [[Supstanca|supstance]] odnosno [[apsolut]]a koji obuhvaća svo postojanje. Spinoza tu supstancu naziva Bogom, iako je njegov Bog bitno drugačiji od [[Kršćanska filozofija|kršćanskog]] jer razmišlja [[Panteizam|panteistički]], a ne [[Teizam|teistički]]. Prema Spinozinoj definiciji supstance ona tj. Bog nužno postoji i ne može ga se zamisliti nepostojećim s obzirom da njegova bit sadrži u sebi postojanje.<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:262-264</sup> Pristaša ontološkog argumenta bio je i [[Gottfried Leibniz]] ([[1646]]–[[1716]]) koji je držao da bi se on mogao popraviti tj. učiniti strožim na način što će se pokazati kako ideja Boga nije proturječna.<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:24-26</sup> Ostali pobornici argumenta su [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel|Georg W. F. Hegel]] ([[1770]]–[[1831]]) koji mu kao i Spinoza pristupa spekulativno i panteistički, te [[Nicolas Malebranche]] ([[1638]]–[[1715]]), [[Alexander Gottlieb Baumgarten]] ([[1714]]–[[1762]]) i [[Christian Wolff (filozof)|Christian Wolff]] ([[1679]]–[[1754]]) koji su ga prihvatili uglavnom u [[René Descartes|kartezijanskoj]] formi.<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:5</sup> Istovremeno, istaknuti kritičari argumenta bili su škotski filozof [[David Hume]] ([[1711]]–[[1776]]) koji je kao predani [[Empirizam|empirist]] držao da se nikakvo postojanje ne može dokazati samo pomoću [[A priori|apriornog]] rasuđivanja,<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:26-29</sup> te [[Immanuel Kant]] ([[1724]]–[[1804]]) koji je u svojoj ''Kritici čistoga uma'' napao pretenziju [[um]]a da nadilazi svako moguće iskustvo i da predmetom čini ono što se nalazi izvan [[prostor]]a i [[Vrijeme|vremena]], pa tako i mogućnost dokazivanja postojanja Boga.<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:29-39</sup> |
||
=== Suvremena filozofija === |
|||
O validnosti ontološkog argumenta raspravljali su i [[Filozofija 20. vijeka|filozofi 20. vijeka]]. [[UK|Britanski]] filozof [[Bertrand Russell]] ([[1872]]–[[1970]]) je tokom kratke [[Hegelizam|hegelijanske]] faze [[1890-ih]] bio pristaša argumenta, no kasnije ga je odbacio kao ne pretjerano uvjerljivog.<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:6</sup> [[George Edward Moore|G. E. Moore]] ([[1873]]–[[1958]]) također je kritizirao argument i to s objašnjenjem da postojanje ne spada u savršenstva, odnosno da postojeće nije savršenije od nepostojećeg.<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:136-137</sup> Nakon ovih opaski stari [[Anselmo Canterburyjski|Anselmov]] argument u filozofskim krugovima postao je generalno percipiran kao problematičan, no sredinom [[20. vijek]]a pojavila se nova verzija argumenta, bazirana na [[Modalna logika|modalnoj logici]].<ref name="Oppy1996"/><ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:229</sup> Prvi koji je izložio modalni ontološki argument bio je [[SAD|američki]] filozof [[Charles Hartshorne]] ([[1897]]–[[2000]]),<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:318-319</sup> a nakon njega uslijedio je i [[Norman Malcolm]] ([[1911]]–[[1990]]).<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:246-247</sup> Godine [[1970]]. filozof [[David Lewis (filozof)|David Lewis]] ([[1941]]–[[2001]]) objavljuje rad ''Anselm and Actuality''<ref>{{en icon}} {{cite book|last=Lewis|first=David|title=Anselm and Actuality|series=[[Noûs]]|volume=4 (2)|publisher=[[Blackwell Publishers]]; [[Wayne State University Press]]|location=Detroit|page=175-188|year=1970|issn=0029-4624|oclc=5545369886}}</ref> koji se smatra ključnom kritikom (dotadašnjih) argumenata.<ref name="Oppy1996"/> Četiri godine kasnije [[Analitička filozofija|analitički filozof]] [[Alvin Plantinga]] ([[1932]]–) u djelu ''The Nature of Necessity''<ref>{{en icon}} {{cite book|last=Plantinga|first=Alvin|authorlink=Alvin Plantinga|title=The Nature of Necessity|publisher=[[Clarendon Press]]|location=Oxford|year=1974|isbn=9780198244042|oclc=1030064}}</ref> izlaže vlastitu modalnu verziju koja se smatra najsofisticiranijim ontološkim argumentom današnjice.<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:247</sup> Drugi značajan i logički valjan modalni argument ponudio je [[Austrija|austrijsko]]-[[SAD|američki]] logičar i matematičar [[Kurt Gödel]] ([[1906]]–[[1978]]), no njegovo obrazlaganje objavljeno je postumno tek [[1995]]. godine.<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:224-225</sup><ref>{{en icon}} {{cite book|last=Adams|first=Robert M.|editor-last1=Feferman|editor-first1=Solomon|editor-last2=Dawson|editor-first2=John W.|editor-last3=Goldfarb|editor-first3=Warren|editor-last4=Parsons|editor-first4=Charles|editor-last5=Solovay|editor-first5=Robert M.|chapter=Ontological Proof|title=Kurt Gödel: Collected Works: Unpublished Essays and Lectures|volume=III|publisher=[[Oxford University Press]]|location=New York; Oxford|year=1995|isbn=9780195147223|oclc=491175455}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:403-404</sup><ref>{{en icon}} {{cite book|last=Wang|first=Hao|title=Reflections on Kurt Gödel|publisher=[[MIT Press]]|location=Cambridge, Massachusetts|year=1987|isbn=9780262231275|oclc=14357534}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:195</sup> |
O validnosti ontološkog argumenta raspravljali su i [[Filozofija 20. vijeka|filozofi 20. vijeka]]. [[UK|Britanski]] filozof [[Bertrand Russell]] ([[1872]]–[[1970]]) je tokom kratke [[Hegelizam|hegelijanske]] faze [[1890-ih]] bio pristaša argumenta, no kasnije ga je odbacio kao ne pretjerano uvjerljivog.<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:6</sup> [[George Edward Moore|G. E. Moore]] ([[1873]]–[[1958]]) također je kritizirao argument i to s objašnjenjem da postojanje ne spada u savršenstva, odnosno da postojeće nije savršenije od nepostojećeg.<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:136-137</sup> Nakon ovih opaski stari [[Anselmo Canterburyjski|Anselmov]] argument u filozofskim krugovima postao je generalno percipiran kao problematičan, no sredinom [[20. vijek]]a pojavila se nova verzija argumenta, bazirana na [[Modalna logika|modalnoj logici]].<ref name="Oppy1996"/><ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:229</sup> Prvi koji je izložio modalni ontološki argument bio je [[SAD|američki]] filozof [[Charles Hartshorne]] ([[1897]]–[[2000]]),<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:318-319</sup> a nakon njega uslijedio je i [[Norman Malcolm]] ([[1911]]–[[1990]]).<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:246-247</sup> Godine [[1970]]. filozof [[David Lewis (filozof)|David Lewis]] ([[1941]]–[[2001]]) objavljuje rad ''Anselm and Actuality''<ref>{{en icon}} {{cite book|last=Lewis|first=David|title=Anselm and Actuality|series=[[Noûs]]|volume=4 (2)|publisher=[[Blackwell Publishers]]; [[Wayne State University Press]]|location=Detroit|page=175-188|year=1970|issn=0029-4624|oclc=5545369886}}</ref> koji se smatra ključnom kritikom (dotadašnjih) argumenata.<ref name="Oppy1996"/> Četiri godine kasnije [[Analitička filozofija|analitički filozof]] [[Alvin Plantinga]] ([[1932]]–) u djelu ''The Nature of Necessity''<ref>{{en icon}} {{cite book|last=Plantinga|first=Alvin|authorlink=Alvin Plantinga|title=The Nature of Necessity|publisher=[[Clarendon Press]]|location=Oxford|year=1974|isbn=9780198244042|oclc=1030064}}</ref> izlaže vlastitu modalnu verziju koja se smatra najsofisticiranijim ontološkim argumentom današnjice.<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:247</sup> Drugi značajan i logički valjan modalni argument ponudio je [[Austrija|austrijsko]]-[[SAD|američki]] logičar i matematičar [[Kurt Gödel]] ([[1906]]–[[1978]]), no njegovo obrazlaganje objavljeno je postumno tek [[1995]]. godine.<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:224-225</sup><ref>{{en icon}} {{cite book|last=Adams|first=Robert M.|editor-last1=Feferman|editor-first1=Solomon|editor-last2=Dawson|editor-first2=John W.|editor-last3=Goldfarb|editor-first3=Warren|editor-last4=Parsons|editor-first4=Charles|editor-last5=Solovay|editor-first5=Robert M.|chapter=Ontological Proof|title=Kurt Gödel: Collected Works: Unpublished Essays and Lectures|volume=III|publisher=[[Oxford University Press]]|location=New York; Oxford|year=1995|isbn=9780195147223|oclc=491175455}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:403-404</sup><ref>{{en icon}} {{cite book|last=Wang|first=Hao|title=Reflections on Kurt Gödel|publisher=[[MIT Press]]|location=Cambridge, Massachusetts|year=1987|isbn=9780262231275|oclc=14357534}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:195</sup> |
||
| Red 12: | Red 21: | ||
== Reference == |
== Reference == |
||
{{izvori|2}} |
{{izvori|2}} |
||
== Vidi još == |
|||
* [[Postojanje Boga]] |
|||
== Vanjske veze == |
== Vanjske veze == |
||
Verzija na datum 6 august 2020 u 11:54
Ontološki argument je filozofski argument za postojanje Boga koji koristi ontologiju. Obuhvaća više različitih tipova koji imaju tendenciju uključivanja argumenata o stanju bića ili postojanja, točnije skloni su započinjati s a priori teorijama o organizaciji svemira. ↓N1 Ukoliko je takva organizacijska struktura vjerna, argument će pružiti razloge zašto Bog mora postojati. Porijeklo ontološkog argumenta nije u potpunosti utvrđeno – aluzije se mogu naći u djelima grčkih filozofa poput Platona i neoplatonista,[1]:7 no prevladavajući stav je da se isti po prvi put decidirano izložen javlja kod Anselma Canterburyjskog (1033–1109).[2][3]:34[4]:80 Pojedini stručnjaci tvrde da je iranski filozof Avicena (980–1037) razvio specijalnu vrstu ontološkog argumenta prije Anselma,[5][6] dok drugi sumnjaju u takav razvoj događaja.[7]:76[8]:254[9]:48
Profesor filozofije Daniel Dombrowski ističe tri glavne faze u razvoju ovog argumenta: početna Anselmova formulacija, zatim period kritike Kanta i Humea tokom 18. vijeka, te konačno ponovno oživljavanje kod filozofa 20. vijeka.[1]:1 Osim u zapadnokršćanskoj filozofiji, posebni oblici ontoloških argumenata nezavisno su razvijeni i u novovjekovnoj islamskoj filozofiji od strane Mula Sadre (1571–1635).[10]
Razvoj argumenta
Srednji vijek
U svom djelu Proslogion iz 1078. godine, benediktinski redovnik Anselmo dolazi na ideju da se postojanje Boga može utvrditi na temelju analize samog pojma.[2] Prema njegovoj definiciji, radi se o biću od kojeg se ništa veće i savršenije ne može zamisliti odnosno kojem ništa ne nedostaje, te tvrdi da ono postoji i u umu onih koji negiraju njegovo postojanje.[2] Nadalje tvrdi da ukoliko se shvati takva definicija, onda poricanje Božjeg postojanja nije moguće jer bi se od najsavršenijeg bića kojemu manjka postojanje moglo zamisliti još savršenije biće, ono koje postoji.[2] Stoga, prema Anselmu nema sumnje da postoji biće od kojega se ništa veće ne može zamisliti, odnosno da ono postoji i u razumu, i u stvarnosti.[2] Anselmov argument naišao je na kritike i njegovih suvremenika i kasnijih srednjovjekovnih filozofa. Prvu kritiku, svođenjem na apsurd, uputio je redovnik Gaunilo iz Opatije Marmoutier u Toursu. On je držao da se još mnogi predmeti mišljenja (ne samo Boga) mogu definirati savršenim, te na temelju toga a priori zaključiti njihovo postojanje. Konkretno, u djelu Liber pro insipiente Gaunilo za subjekt uzima otok koji obiluje većim bogatstvom nego legendarni izgubljeni otok.[11]:254 Na ove opaske Anselmo je odgovorio u djelu Liber apologeticus adversus insipientem gdje stoji da se Gaunilo služi zamjenom teza odnosno da jedino Bogu pripadaju sva savršenstva, dok savršenom otoku ona po definiciji ne mogu pristajati.[11]:255 Drugi srednjovjekovni prigovor na račun Anselma izložio je Toma Akvinski (1225–1274). Kao prvu zamjerku navodi da neće baš svi pod riječju Bog podrazumijevati biće od kojeg se nešto veće ne može zamisliti s obzirom da neki Boga zamišljaju kao tjelesno biće,[12]:122 a kao drugu da se svejedno ne bi moglo zaključiti da nešto takvo postoji u stvarnosti.[12]:123
Novi vijek
Ontološki argumenti ponovo su zaživljeni tokom novog vijeka, točnije u Francuskoj i safavidskom Iranu 17. vijeka. René Descartes (1596–1650) formulira vlastiti tip argumenta čija je logička struktura jasnija od Anselmove jer koristi geometrijske i geografske analogije. Descartes tako tvrdi da i postojanje spada u Božju bit, isto kao što u bit trokuta spada da ima tri kuta ili što u bit brijega spada da ima dolinu. Bog je biće koje ima sva savršenstva, a kako je postojanje jedno od savršenstava, nužno slijedi da Bog postoji.[13][14]:221-227 Nekoliko godina prije Descartesa, iranski filozof Mula Sadra usavršava tzv. sedikinski argument koji pokušava dokazati postojanje Boga kroz stvarnost postojanja i koji će postati oslonac za transcendentalnu teozofiju, jednu od dvije glavne grane islamske filozofije.[10][15] Među drugim evropskim pobornicima ontološkog argumenta bio je i Baruch Spinoza (1632–1677), koji ga je shvatio spekulativno. Temelj njegovog filozofskog sistema čini pojam supstance odnosno apsoluta koji obuhvaća svo postojanje. Spinoza tu supstancu naziva Bogom, iako je njegov Bog bitno drugačiji od kršćanskog jer razmišlja panteistički, a ne teistički. Prema Spinozinoj definiciji supstance ona tj. Bog nužno postoji i ne može ga se zamisliti nepostojećim s obzirom da njegova bit sadrži u sebi postojanje.[12]:262-264 Pristaša ontološkog argumenta bio je i Gottfried Leibniz (1646–1716) koji je držao da bi se on mogao popraviti tj. učiniti strožim na način što će se pokazati kako ideja Boga nije proturječna.[12]:24-26 Ostali pobornici argumenta su Georg W. F. Hegel (1770–1831) koji mu kao i Spinoza pristupa spekulativno i panteistički, te Nicolas Malebranche (1638–1715), Alexander Gottlieb Baumgarten (1714–1762) i Christian Wolff (1679–1754) koji su ga prihvatili uglavnom u kartezijanskoj formi.[12]:5 Istovremeno, istaknuti kritičari argumenta bili su škotski filozof David Hume (1711–1776) koji je kao predani empirist držao da se nikakvo postojanje ne može dokazati samo pomoću apriornog rasuđivanja,[12]:26-29 te Immanuel Kant (1724–1804) koji je u svojoj Kritici čistoga uma napao pretenziju uma da nadilazi svako moguće iskustvo i da predmetom čini ono što se nalazi izvan prostora i vremena, pa tako i mogućnost dokazivanja postojanja Boga.[12]:29-39
Suvremena filozofija
O validnosti ontološkog argumenta raspravljali su i filozofi 20. vijeka. Britanski filozof Bertrand Russell (1872–1970) je tokom kratke hegelijanske faze 1890-ih bio pristaša argumenta, no kasnije ga je odbacio kao ne pretjerano uvjerljivog.[12]:6 G. E. Moore (1873–1958) također je kritizirao argument i to s objašnjenjem da postojanje ne spada u savršenstva, odnosno da postojeće nije savršenije od nepostojećeg.[12]:136-137 Nakon ovih opaski stari Anselmov argument u filozofskim krugovima postao je generalno percipiran kao problematičan, no sredinom 20. vijeka pojavila se nova verzija argumenta, bazirana na modalnoj logici.[2][12]:229 Prvi koji je izložio modalni ontološki argument bio je američki filozof Charles Hartshorne (1897–2000),[12]:318-319 a nakon njega uslijedio je i Norman Malcolm (1911–1990).[12]:246-247 Godine 1970. filozof David Lewis (1941–2001) objavljuje rad Anselm and Actuality[16] koji se smatra ključnom kritikom (dotadašnjih) argumenata.[2] Četiri godine kasnije analitički filozof Alvin Plantinga (1932–) u djelu The Nature of Necessity[17] izlaže vlastitu modalnu verziju koja se smatra najsofisticiranijim ontološkim argumentom današnjice.[12]:247 Drugi značajan i logički valjan modalni argument ponudio je austrijsko-američki logičar i matematičar Kurt Gödel (1906–1978), no njegovo obrazlaganje objavljeno je postumno tek 1995. godine.[12]:224-225[18]:403-404[19]:195
Napomene
- ↑N1 Prevladavajuća klasifikacija među filozofima jest da je ontološki argument aprioran, dok se svi ostali argumenti za postojanje Boga svrstavaju pod aposteriorne. Međutim, postoje i drugačija viđenja, npr. Hume i kozmološki klasificira kao aprioran, a Hartshorne drži da su svi teistički argumenti apriorni.
Reference
- ↑ 1,0 1,1 (en) Dombrowski, Daniel A. (2006). Rethinking the Ontological Argument: A Neoclassical Theistic Response. Cambridge; New York: Cambridge University Press. ISBN 9780521863698. OCLC 61821710.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 (en) Oppy, Graham (1996). „Ontological Arguments”. Stanford Encyclopedia of Philosophy. Stanford, California: Stanford University. ISSN 1095-5054. OCLC 37550526.
- ↑ (en) McGrath, Alister (2001) [1994]. Christian Theology: An Introduction (3. izd.). Oxford; Malden, Massachusetts: Blackwell Publishers. ISBN 9780631225287. OCLC 796971706.
- ↑ (en) Leftow, Brian (2005). „I. 4. The Ontological Argument”. u: Wainwright, William J.. The Oxford Handbook of Philosophy of Religion. Oxford Handbooks in Philosophy. Oxford; New York: Oxford University Press. DOI:10.1093/oxfordhb/9780195331356.003.0005. ISBN 9780195331356. OCLC 54542845.
- ↑ (en) Johnson, Steve A. (oktobar 1984). Ibn Sīnā's Fourth Ontological Argument for God's Existence. The Muslim World. 74 (3-4). Hartford, Connecticut: Hartford Seminary Foundation; Blackwell Publishers. str. 161-171. DOI:10.1111/j.1478-1913.1984.tb03452.x. ISSN 1478-1913.
- ↑ (en) Morewedge, Parviz (1970). Ibn Sina (Avicenna) and Malcolm and the Ontological Argument. The Monist. 54 (2). Chicago; LaSalle, Illinois; Cary, North Carolina: Hegeler Institute; Oxford University Press. str. 234-249. DOI:10.5840/monist197054212. ISSN 0026-9662. OCLC 4839624002.
- ↑ (en) Goodman, Lenn Evan (2006) [1992]. Avicenna. Ithaca, New York: Cornell University Press. ISBN 9780801472541. OCLC 62177972.
- ↑ (en) Janssens, Jules L.; De Smet, Daniel (2002). Avicenna and His Heritage: Acts of the International Colloquium Leuven-Louvain-la-Neuve, September 8-September 11, 1999. Ancient and Medieval Philosophy. Leuven: Leuven University Press. ISBN 9789058672094. OCLC 50580620.
- ↑ (en) Zagzebski, Linda Trinkaus (2007). The Philosophy of Religion: An Historical Introduction. Chicester: Wiley-Blackwell. ISBN 9781405118729. OCLC 473879397.
- ↑ 10,0 10,1 (en) Rizvi, Sajjad H. (20. 7. 2005). Mollā Ṣadrā Širāzi. Encyclopædia Iranica. New York: Columbia University.
- ↑ 11,0 11,1 (en) Cornman, James Weltan; Lehrer, Keith; Pappas, George Sotiros (1992) [1968]. Philosophical Problems and Arguments: An Introduction (4. izd.). Indianapolis: Hackett. ISBN 9780872201248. OCLC 23901033.
- ↑ 12,00 12,01 12,02 12,03 12,04 12,05 12,06 12,07 12,08 12,09 12,10 12,11 12,12 12,13 (en) Oppy, Graham (1995). Ontological Arguments and Belief in God. Cambridge; New York: Cambridge University Press. ISBN 9780521039000. OCLC 34745754.
- ↑ (en) Harrelson, Kevin J. (2009). The Ontological Argument from Descartes to Hegel. John Hunt Publishing Books Series. Amherst, New York: Humanity Books. ISBN 9781591026396. OCLC 179808001.
- ↑ (en) Dicker, Georges (2013) [1993]. Descartes: An Analytical and Historical Introduction. New York: Oxford University Press. ISBN 9780195380323. OCLC 809925961.
- ↑ (en) Ayatollahy, Hamid-Reza (2005). The Existence of God: Mulla Sadra's Seddiqin Argument vs. Criticisms of Kant and Hume. Tehran: Sadra Islamic Philosophy Research Institute Publication (SIPRin). ISBN 964747265X.
- ↑ (en) Lewis, David (1970). Anselm and Actuality. Noûs. 4 (2). Detroit: Blackwell Publishers; Wayne State University Press. str. 175-188. ISSN 0029-4624. OCLC 5545369886.
- ↑ (en) Plantinga, Alvin (1974). The Nature of Necessity. Oxford: Clarendon Press. ISBN 9780198244042. OCLC 1030064.
- ↑ (en) Adams, Robert M. (1995). „Ontological Proof”. Kurt Gödel: Collected Works: Unpublished Essays and Lectures. III. New York; Oxford: Oxford University Press. ISBN 9780195147223. OCLC 491175455.
- ↑ (en) Wang, Hao (1987). Reflections on Kurt Gödel. Cambridge, Massachusetts: MIT Press. ISBN 9780262231275. OCLC 14357534.
Vidi još
Vanjske veze
- (en) History of the Ontological Argument, Theory and History of Ontology