Marijan Matković – razlika između verzija
oznaka: uređivanje izvornog koda (2017) |
|||
Red 22: | Red 22: | ||
{{Dobitnici nagrade Vladimir Nazor za književnost}} |
{{Dobitnici nagrade Vladimir Nazor za književnost}} |
||
{{normativna kontrola}} |
|||
Verzija na datum 22 novembar 2017 u 12:31
Marijan Matković (Karlovac, 21. rujna 1915. - Zagreb, 31. srpnja 1985.), hrvatski književnik.
Studirao je povijest umjetnosti i književnost u Beču i Parizu, diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Od 1945. godine radio je na Radio Zagrebu, književni je tajnik "Nakladnog zavoda Hrvatske", te intendant u HNK u Zagrebu. Uređivao je časopis "Forum", a od 1974. do smrti vodio je "Zavod za književnost i teatrologiju JAZU".
Prvo objavljeno djelo mu je pjesnička zbirka "Iz mraka u svjetlo". Njegov dramski obiteljski ciklus "Igra oko smrti" svojevrsna je panorama predratnih i ratnih društveno-političkih previranja. Drugi značajni dramski interes je suvremena, egzistencijalističkim humanizmom inspirirana reinterpretacija antičkih mitova (Heraklo, Prometej, Ahilova baština - ciklus "I bogovi pate". Pisao je i feljtone, eseje i kritike, putopise i likovne monografije te uređivao brojna izdanja hrvatskih pisaca.
Djela
- "Slučaj maturanta Wagnera",
- "Rub zbilje",
- "Heraklo",
- "Na kraju puta",
- "Bezimena".
Zanimljivosti
Njegova drama Na kraju puta, završni dio ciklusa Igra oko smrti je godine 1957. postala prva hrvatska drama adaptirana za televiziju. Prikazana je uživo u režiji Radivoja Lole Đukića na Moskovskoj televiziji. [1]
Izvori
Eksterni linkovi
- Marijan Matković na sajtu IMDb