Dalmacija (rimska provincija)

Polozaj dalmacije u Rimskim Carstvu

Dalmacija je bila rimska provincija osnovana početkom nove ere na južnom dijelu nekadašnjeg Ilirika.

Formiranje provincije

Rim je počeo sa napadima na teritoriju Ilira koji su živjeli u Dalmaciji. Kao rezultat tih napada stvorena je jedna velika provincija Ilirik u Rimskom Carstvu, koja je obuhvaćala i Panoniju i Dalmaciju. Iliri su na području Dalmacije prvi put bili prisiljeni plaćati danak Rimljanima 156. godine prije nove ere.

Od 35. do 33. godine prije nove ere Oktavijan Augustus vodio je veliki pohod protiv barbara na području koja će kasnije biti dijelovi provincije Dalmacije. Ratovao je protiv Japoda u blizini Siska, a kasnije je osvojio čitav priobalni dio Dalmacije. Po svemu sudeći nije dublje prodirao u unutrašnjost.

10. godine poslije Kristovog rođenja, tijekom vladavine Oktavijan Augustusa, Ilirik je bio podijeljen na Panoniju na sjeveru i Dalmaciju na jugu. Do te reforme došlo je nakon rata koje je Tiberius vodio protiv Ilira i Panonaca na teritoriji Ilirika.

Zemljopisni položaj i gradovi

Dalmacija se pružala od istočne obale Jadrana prema unutrašnjosti, dopirući i do Save. Rimska provincija Dalmacija imala je daleko veću površinu nego Dalmacija iz vremena Austro-Ugarske. Ona je obuhvaćala ne samo današnju Dalmaciju, nego i najveći dio Bosne i Hercegovine, Crnu Goru, zapadnu Srbiju, najveći dio Hrvatske, i dijelove Slovenije i Albanije. Njene granice bile su otprilike ove: Jadransko more, od područja rijeke Raše (u Istri) do ušća rijeke Drima.

Najpotpunije podatke ο ilirskim civitates Dalmacije u rano carsko doba navodi Plinije Stariji (umro 79. . n. e.) u svom velikom enciklopedijskom djelu Naturalis:

Provincija je bila podijeljena u tri sudbena konventa (conventus iuridicus), u kojima su Iliri pred rimskim sudom iznosili razne domaće sporove: sjeverni konvent sa središtemu u Scardoni (Skradin), kojem su pripadali Japodi i 14 liburnskih civitates (conventus Scardonitanus); srednji u Saloni, u kojem su živjeli Dalmati, Dicioni, Mezeji, Sardeati i druga (manja) plemena(conventus Salonitanus), te južni u Naroni (conventus Naronitanus), s brojnim plemenima u Bosni istočno od doline Vrbasa i u cijeloj Hercegovini, Crnoj Gori i dijelu Albanije.

Najvažniji gradovi su bili Salona (Solin), Senia (Senj), Jader (Zadar), Faros (Hvar), Epidaurum (Cavtat), Rizinijum (Risan), Akruvijum (Kotor), Skodra (Skadar).

Rimski gradovi na teritoriji današnje Hercegovine: u Stocu (Diluntum), Orahovicama kod Bileća, Gacku, Kifinu Selu, Vitini, Krehinu Gracu (Brotnjo), Posuškom Gracu, Konjicu i dr. U srednjoj Bosni su se vremenom razvila gradska naselja na Ilidži (Aquae S...) , Višnjici kod Kiseljaka, Rogatici (Col. Ris...), u Srebrenici (Domavia), u Skelanima (Malvesiatium). U zapadnoj Bosni su značajni centri u Livnu, Vrbi kod Glamoča (Salvium), kod Duvna (Delminijum), Duvno (Bistue vetus), Bugojnu (Bistue Nova), Malom Mošunju kod Travnika, Šipovo (Baloia), Jajcu, Mrkonjić Gradu (Leusaba), Banjoj Luci (Castra), Bosanskoj Gradiški (Servicij).

Literatura

• Salmedin Mesihović, Sarajevo 2014 -RIMSKI NAMJESNICI ILIRIKA, GORNJEG ILIRIKA I DALMACIJE
• Salmedin Mesihović, Historijska traganja, 4, 2009.,str. 9-33 2010 -SVPPLEMENTVM REBELLIO ILLYRICI I – GERMANIKOVA “POUNJSKA OFANZIVA” -
• Salmedin Mesihović, Filozofski fakultet Sarajevo, 2011 -ANTIQVI HOMINES BOSNAE
• Ivo Bojanovski, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988 - BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA