Mezeji

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Područje ilirskih plemena, sa oznakom MAEZAEI
Postojbina Mezeja (ispod žute oznake Catari)


Mezeji ili Maezaei ili Maizaioi ili Mazaioi (stgrč.: Μαζαῖοι) bili su Iliri iz grupe Panoni.[1]Bili su su autohtono ilirsko pleme, koje je naseljavalo unutrašnjost današnje Bosne i Hercegovine, pretežno u slivu Sane i srednjem toku Vrbasa, oko Vrbanje i Ugra (550. p.n.e - 300. n.e.).

Ovo područje se na kartama onoga doba označava kao Donji Kraji. Neka područja te teritorije su dijelili sa Ditionima, Desidijatima/Desitijatima i Autarijatima. Graničili su se sa Dardanima (istok), Japodima (zapad, oko Une i Krke), Jasima, Kolapijanima i Varcijanima (sjever: SavaDravaDunav), Liburnima i Delmatima (jug), Breucima (sjeveroistok: današnja Semberija) te Deriopima (jugoistok: oko Jajca i Plive).

Kao i ostali Iliri, Mezeji su živjeli u utvrđenim ili poluutvrđenim naseljima, od poljoprivrede, lova i ribolova. Antički pisci (Herodijan, Livije, Plinije, Strabon, Teopomp i drugi) Ilire opisuju kao ljude visokog rasta, jake i dobre ratnike, odane piću. Nisu održavali ličnu higijenu, a živjeli su u patrijarhalnim zajednicama. Preme njima, svake osme godine su dijelili zemlju (teritoriju), razjedinjeni u međusobnim borbama i otporima neprijatelju. Maizaioi su imali 269 sudija.

Među Ilirima

Wikiquote „najpoznatiji su Dezitijati, Mezeji, Daorsi, Dalmati, Japodi, Ardijejci, Autarijati, Deuri, Deretini...“
()

[2]

Kada su osvojili prve dalmatinske otoke (229. god. p.n.e.), Rimljani su osnovali svoju provinciju Ilirik. Nakon žilavog ilirskog otpora njihovim najezdama u unutrašnjost, konačno su osvojili državu značajnog kralja Gencija (Gentius, 167 ili 168. godine p.n.e.). Čitavo jedno stoljeće, u krvavim borbama, prodirali su u unutrašnjost Ilirika.[3]

Postepeno su osvajali unutrašnjost Balkana, u kojoj je bilo i područje Mezeja. Ova višestoljetna ilirska drama okončana je između 6. i 9. godine nove ere, a zbila se u središtu današnje BiH. Bio je to poznati Bellum batonianum – batonski ustanak (nazvan po dvojici vođa – imenjaka: dezitijatskom i breučkom Batonu). Posljednji put su ujedinila mnoga ilirska plemena pa su, prema rimskim hroničarima, Rimom kružile panične priče o 800.000 ustanika, uključujući 200.000 elitnih boraca i 8.000 konjanika. Ustanak je izazvan prisilnom mobilizacijom Ilira u rimsku vojsku.

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Wilkes J. J. (1992): The Illyrians, ISBN 0-631-19807-5.
  2. Benac A., Ur. (1986): Bosna i Herzegovina / Bosnia and Herzegovia / Bosnien und Herzegowina. Svjetlost, Sarajevo.
  3. Šentija J. (1977): Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, 3: Foc-Iw. Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.