U drevnoj geografiji je Pamfilija (antgrč.Παμφυλία [Pamphylía, moderno Pamfylía]) označavala oblast na jugu Male Azije, između Likije i Kilikije, a koja se prostirala od Mediterana do Taurskog masiva (suvremena provincija Antalya u Turskoj). Na sjeveru je graničila s Pisidijom te bila relativno mala, s obalom dužine 75 milja i zaleđem od 30 milja. Pod rimskom upravom je izraz Pamfilija počeo podrazumijevati i Pisidiju, odnosno sve oblasti do granice s Frigijom i Likaonijom, te ga kao takav koristi i Ptolemej.
Izraz /Pamphylia/ doslovno znači 'sva plemena' (/pan/ 'all' + /phylē/ 'tribe'), scil. 'Dorana', koji su je kolonizirali. Postoji legendarni lik (Pamfil, Pamphylos[1], sin Eigimija) koji je to personificirao.
Malo je sumnje da su Pamfilijci i Pisidijci bili jedan te isti narod, ali je Pamfilija zahvaljujući kolonizaciji iz Grčke i drugih zemalja, te većoj plodnosti, postala civiliziranija od svog susjeda. Međutim, razlike između dvije ovlasti postoje od ranije. Herodot, koji ne spominje Pisidijce, navodi Pamfilijce kao narode Male Azije, dok Efor navodi oba naroda, praveći razliku između onog na obali i u zaleđu. Rani Pamfilijci, kao i Likijci, imali su vlastiti alfabet, djelomično pod grčkim utjecajem, djelomično pod azijskim, a od kojih je sačuvano nekoliko natpisa. Legenda koju citiraju Herodot i Strabon, porijeklo Pamfilijaca dovodi u vezu s Amfilohom i Kalhom nakon trojanskog rata. S druge strane historičari vjeruju da su Pamfilijci bili azijskog, odnosno miješanog porijekla.
Karta koja pokazuje položaj Pamfilije u Rimskom Carstvu
Fotografija karte iz 15. vijeka koja pokazuje Pamfiliju.
Oblast Pamfilije se u historiji prvi put spominje u hetitskim dokumentima. U ugovoru između velikog hetitskog kralja Tuthalije IV i njegovog vazala, kralja Tahuntase, navodi se grad "Parha" (Perga), i "rijeka Kastaraya" (u klasično doba Kestros, u današnjoj Turskoj pod imenom Aksu Çayı).
Prvo navođenje "Pamfilijaca" ih spominje kao narod pokoren od strane Mermnadskih kraljevaLidije; kasnije su bili podanici perzijskih i helenističkih monarha. Nakon poraza Antioha III godine 190. pne. Rimljani su ih prepustili Eumenu od Pergama; ali nešto nakon toga su postali partneri Pisidijcima i Kilikijcima u piratskim pothvatima, grad Side je postalo glavno piratsko središte. Pamfilija je kraće vrijeme bila pod vlašću Aminte, kralja Galatije, da bi nakon njegove smrti postala rimska provincija. Pamfilijci su u rimskodoba bili helenizirani, a iza sebe su ostavili impozante tragove civilizacije u Pergi, Aspendosu i Sideu.
Početkom 20. vijeka oblast se naselila izbjeglicama iz Grčke, Krete i ostatka Balkana, a pogotovo nakon grčko-turskog rata početkom 1920-ih.
Reforma provincijske administracije koju je prveo Dioklecijan, cva. 293. Pretorijanske prefekture ustanovljene nakon smrti Konstantina I. Carstvo trajno podijeljeno akon 395. Egzarhati Ravenna i Afrika ustanovljeni nakon 584. Provincije zamijenjene sistemom tema, cva. 680. * pogođena (modificiranih granica/ukinuta/preimenovana) Justinijanovom administrativnom reorganizacijom 534-536 † ponovno uspostavljena nakon što ju je ukinulo Istočno Carstvo 534, kao posebna pretorijanska prefektura Afrika § uključena u Quaestura exercitus godine 536.