Aquae S...

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ostaci rimske vile urbana na Ilidži

Aquae S... predstavlja naziv rimskog naselja na području današnjeg naselja Lužani, na Ilidži, kod Sarajeva. Puni naziv naselja još uvijek ostaje nepoznat. Za sada je pronađen natpis na kojem se naziv naselja spominje djelimično, dok za nastavak S... postoje razne teorije i pretpostavke.

Današnji ostaci rimskog naselja predstavljaju arheološko područje koje je proglašeno za nacionalni spomenik BiH. [1] Nalazi pokretnog arheološkoga materijala, danas se čuvaju u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine.

Istorija[uredi | uredi kod]

Najznačajnije naselje u Sarajevskom polju u periodu vladavine Rimskog carstva, je ono na Ilidži. Gradski ager Res publicae Aquarum S... sastojao se od većih i manjih naselja – pagi, vici domaćeg stanovništva u ruralnom području, te od ekonomskih zaselaka zemljoposjednika villae rusticae, kao i manjih zanatskih i trgovačkih naselja. Kolonija Aquae S... postala je upravni i politički centar ovog područja, a vremenom je postigla i poseban ugled kao lječilište i trgovačko središte. Planski se razvijala za vrijeme cara Marka Aurelija (161.-180.). Tada je veliki procenat isluženih vojnika (veterana) dobio zemlju na prostoru Ilidže. Aquae S... je u 3. stoljeću tri puta unapređivala svoj status od municipija, preko kolonije do res publike u vrijeme cara Dioklecijana.[2]

Arheologija i nalazi[uredi | uredi kod]

Prva istraživanja Ilidže započela su za vrijeme Austro-Ugarske monarhije 1882 i 1883. godine, i trajala su do 1990. godine. U istraživanjima učestvovali su arheolozi Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.[3]

Naselje[uredi | uredi kod]

Pronađen je objekat vile urbana sa peristil odjeljenjem i portikom, i sa tipičnim unutrašnjim rasporedom bogate rimske kuće, ukrašene vrijednim mozaicima i freskama. Bila je kvadratnog oblika, s trideset prostorija različitih dimenzija i funkcija. Krov je bio od tegule i imbricesa. Vanjske površine zidova bile su obložene pločastim lomljenim kamenom nepravilnog oblika i pravilno tesanim kvadratnim kamenom. Ispod podova su nađene naprave za centralno zagrijavanje zgrada.

Uz nju se nalazilo više objekata koji su bili povezani kolonadama stubova i bedema. Zgrada hospicijuma (hospitium / hospitalium), građena je u više vremenski odvojenih faza. Objekat je bio javne namjene. U osnovi je izduženi pravougaonik, s nizom odaja oko unutrašnjeg dvorišta. Arheološka istraživanja pokazala su da je objekat prvobitno imao termalni karakter, s lječilištem (pars balnearia) i rekreativnim centrom. Poslije je dograđen gostinjski dio - hospitium. Građevina je bila opremljena raznim savremenim uređajima, vodovodnim i kanalizacijskim instalacijama. Grijalo se pomoću hipokaustnog sistema uređaja.[4]

Pokretni nalazi[uredi | uredi kod]

Prilikom istraživanja, 1894. godine otkriveni su oltar, žrtvenik i dva portreta posvećeni Apolonu Tadenskom. Mozaik sa oltara postao je kasnije motiv za grb opštine Ilidže. Apolon je bio božanstvo lječilišta i streličarstva. Otkriven je i natpis koji su tadašnji građani postavili caru Dioklecijanu (Gaius Aurelius Valerius Dioclectianus 284-305), sa imenom naselja, koje od tada postaje administrativni centar današnjeg sarajevskog područja, sa statusom kolonije (colonia).[5]

Zanimljiv bronzani predmet s Ilidže su tri noge neke sprave, s lavljim glavama i tri ljudska poprsja. Željezni dvostruki kladivci služili su u zidarskom zanatu kao vitilj ili dlijeto. Otkriveni su željezna kuka za vješanje (jednostavne kuke za haljine), željezni noževi, koštani cilindrični držak od noža s bronzanim kolutom, oštrice od željeza, stvrdla, šilj, igla, željezne nožice na pero, šestar, potkovice. Od kamena je ulomak jedne zdjelice sa žljebićem, zatim mnogo ulomaka raznog pribora, posuda od žežene ilovače, okrajak trbušastog lonca, okrajci posuda, lonac s tri ručke, grlić boce od žučkaste ilovače, fragmenti zdjelica. Među nalazima su i svjetiljke s natpisima C. Des[si] i VIBIANI399, fragmentarni predmeti od stakla (suđe bez boje ili bijele, zelene, zagasite i modre boje), kao i ulomak debele pločaste cigle s preciznim otiskom sandale, klincima potkovane. Nađeno je mnogo fragmenata kućica nekog morskog puža, životinjskih kostiju i ljudskih lobanja.

U Sarajevskom Polju je radilo šest antičkih figlina za proizvodnju keramike i cigle. Svoje proizvode žigosali su pečatima NIMIXAM = (Maximin) i CONST […]. U radionici na Ilidži su se izrađivale amfore sa žigom COSSII.

Pronađeno su 63 komada novčića (50 bronzanih, devet bilonskih i četiri srebrena), u dvije gomile. Najstariji je iz 42. godine i najmlađi iz 364.-375. godine.

Mozaici[uredi | uredi kod]

Otkriveno je postojanje 12 mozaika u vili urbana. Zajednička karakteristika ovih mozaika je postojanje četvrtastih polja u kojima se nalaze fguralne predstave ptica, pozorišnih maski, klasičnih geometrijskih motiva, rozeta, Gordijevog čvora, polja ispunjenog nizom trokuta, okvira u vidu pletenica, prikazi delfina, nimfi, ribe. Na mozaicima se nalaze i prikazi predstava hipokampa - morskog lava kojeg jaše Amor (dio scene tzv. thiasosa – povorke s vjenčanja Tetide i Posejdona), predstava velike morske zmije, mozaik s oštećenim centralnim medaljonom[6]

Među najbolje očuvane mozaike na Ilidži može se uvrstiti primjerak koji pripada tipu sa centralnim motivom. Ukras se sastoji od sfernog romba, oko kojeg je prostor podijeljen u četiri eliptična i četiri trapezoidna polja. Navedeni dijelovi su uokvireni motivom beskonačne pletenice. U centralnom dijelu nalazi se prikaz nimfe. Aquae S... od 2. st. n. e. imao je vlastitu radionicu u kojoj su izrađivani mozaici pronađeni na Ilidži i u njenoj okolini.

Ostala nalazišta[uredi | uredi kod]

Vila na Stupu, podijeljena na dva dijela, bila je izgrađena od ćerpića ili od kamena, s podnicom od ilovače. Pronađeno je dosta kuhinjskog posuđa, ulomaka stakla, oruđa, kliješta, sjekire, kose, testera, verige, makaze, srp i lemeš. Interesantan nalaz predstavlja mač. Vila je bila u posjedu imućnog zemljoradnika ilirskog porijekla. Po nalazu novca, datira se oko 300. godine, što dokazuje novac careva.

U Švrakinom Selu su ustanovljeni tragovi rimske naseobine, gdje je pronađena ara s natpisom404 čiji je dedikant bio Aurelijan Maksimin, veteran legije VIII Augusta. Osim are, konstantovani su i fragmenti rimske cigle i obrađenog kamena, što ukazuje na stambenu aktivnost na ovom prostoru.

Rimska aglomeracija postojala je u Trnovu, gdje su konstatovani nalazi novčića, kamene cilindrično-valjkaste urne i ostali predmeti. Na Naklu u Vojkovićima postojala je stražarnica za čuvanje ulaza u Sarajevsko Polje, a na prostoru Hrasnice bila je naseobina vezana za poljoprivredno dobro. Tragovi naseljenosti zabilježeni su i u Semizovcu i na području Vogošće, posebno uz potok Jošanicu i oko sumpornog vrela, gdje su zabilježeni ostaci rimskih građevina.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Karl Pač, - Arheološko-epigrafska istraživanja povijesti rimske provincije Dalmacije, VII dio, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu XVIII, Sarajevo, 1906., 151-181
  • Đuro Basler, Ruševine zgrada iz rimskog doba na Ilidži kao konzervatorski problem, Naše starine VI, Sarajevo, 1959.,1 67 -172.
  • Esad Pašalić -Rimsko naselje u Ilidži kod Sarajeva, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu XIV, 1959., 113 -134.
  • Esad Pašalić -Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini, Posebna izdanja Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sarajevo, 1960.
  • Enver Imamović -Antički kultni i votivni spomenici na području Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1977.
  • Mirza Hasan Ćeman -Res Publica Aquarum S...U: Ilidža Sarajevo, Sarajevo 2000, 123-170.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „Rimske iskopine”. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  2. „Ivo Bojanovski: BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA”. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  3. „Amina Veladžić: Rimska urbanizacija na tlu današnje Bosne i Hercegovine”. UNIVERZITET U SARAJEVU, FILOZOFSKI FAKULTET, ODSJEK ZA HISTORIJU, 2018. Pristupljeno 9. 2. 2023. 
  4. „Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE”. Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2019. 
  5. Adnan Busuladžić, mentor - STUDENT: Amina Veladžić - Rimska urbanizacija na tlu današnje Bosne i Hercegovine - UNIVERZITET U SARAJEVU FILOZOFSKI FAKULTET
  6. „Adnan Busuladžić: Umjetnosti antickih mozaika na tlu Bosne i Hercegovine”. Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2008. = 9. 2. 2017. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi kod]