Politički komesar

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Politički komesar Crvene armije u jurišu za vreme Velikog otadžbinskog rata

Politički komesar je osoba zadužena za moral i „pravilno“ političko usmerenje vojnika u jednoj vojnoj jedinici. On nije oficir iako je obavezno prisutan na svakom sastanku Štaba jedinice.

Pred početak invazije na Sovjetski Savez, Hitler je izdao „Komesarsko naređenje“, po kome se od nemačkih trupa zahtevalo da političke komesare ne tretiraju kao ratne zarobljenike, već da ih na licu mesta ubijaju. Komesarsko naređenje je ukinuto godinu dana kasnije, 6. maja 1942, jer je bilo kontraproduktivno za Nemce.[1] Kad se za ovo naređenje saznalo u Crvenoj armiji, efekat je bio takav da je predaja odlagana i borbe nastavljane čak i u bezizlaznim situacijama.

Pandan političkog komesara u radnim organizacijama su bili personalci.

Istorijat[uredi | uredi kod]

Politički ili vojni komesari javljaju se prvi put u Francuskoj 1792. godine, a zadatak im je bio da učvrste vojnu organizaciju i da je obezbede od pripadnika svrgnutog režima. Onu su imali velika ovlašćenja, čak i da smene ili uhapse komandanta ukoliko se nisu pridržavali odgovarajućih propisa. Komesari se javljaju i u toku Pariske komune 1871. godine.

Aprila 1918. godine, na inicijativu Vladimira Iliča Lenjina, ustanovljena je funkcija vojnih komesara u Crvenoj armiji. Pored političko-vaspitnog rada i održavanja veza sa narodom vojni komesari su kontrolisali rad vojnih stručnjaka, preuzetih od carske vojske. Ocenjujući ulogu vojnih komesara u Crvenoj armiji, Lenjin je rekao: „Bez vojnih komesara ne bismo imali Crvenu armiju“. Posle učvršćivanja sovjetske vlasti, 1925. godine ukinuta je funkcija vojnih komesara, a njihovu ulogu su preuzeli zamenici komandanata za politički rad. Neposredno pred Drugi svetski rat, 10. maja 1939. godine, u jedinicama Crvene armije ponovo su uvedeni vojni komesari počev od bataljona pa naviše. Po završetku sovjetsko-finskog rata, 12. avgusta 1941. godine, Josif Staljin je ukinuo instituciju vojnih komesara, ali ih je posle napada Nemačke na Sovjetski Savez, Vrhovni savet SSSR-a, 16. jula 1941. godine, ponovo uveo. Kada je Crvena armija sredila i učvrstila svoje redove, funkcija vojnih komesara je ponovo ukinuta 9. oktobra 1942. godine.

Komesari su postojali i u Mađarskoj Crvenoj armiji u vreme socijalističke revolucije 1919. godine, u razvoju kineske revolucije, kao i u Španskoj republikanskoj armiji. U toku Drugog svetskog rata funkcije komesara uvedene su u jedinicama NOV Jugoslavije i NOV Albanije, u bugarskim i italijanskim partizanskim jedinicama, a kasnije u Grčkoj, Koreji i Alžiru.

Politički komesari u NOVJ[uredi | uredi kod]

Partizanski zamenik komesara ima "javna" ovlašćenja skromnija od njegovih faktičkih odgovornosti... Zamenik komesara (po poziciji - četvrti) u štabu je odgovoran da jedinica moralno izdrži, da veruje u ciljeve, u smisao žrtvovanja koje podnosi vojnik... da usklađuje lične i vojničke odnose među borcima i starešinama, a naročito da se stara o ponašanju vojske prema stanovništvu...I lični primer - iznad svega: među prvima u napadu, među zadnjima u povlačenju. Sit, samo ako su svi nahranjeni... Zamenik komesara partizanski "sveštenik" i ratnik, istovremeno![2]

Filip Kljajić Fića, politički komesar Prve proleterske divizije, poginuo prilikom napada na Zvornik.

Odluka o uvođenju funkcije političkih komesara u štabovima partizanskih jedinica donesena je, kada i odluka o podizanju ustanka, 4. jula 1941. godine.

U Biltenu Glavnog štaba Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Jugoslavije od 10. avgusta 1941. godine, pod tačkom 15. kaže se da je potrebno „da se štabovi i komandiri partizanskih odreda pobrinu za proverene i dobre komandire i političke komesare koji treba da stanu na čelo tih pobunjenih masa, da štabovi i komesari moraju budno pratiti da neprijatelj ne ubaci u partizanske odrede svoje provokatore i špijune“.

Na savetovanju u Stolicama, septembra 1941. godine utvrđena je struktura i organizacija Glavnih štabova, Štabova partizanskih odreda i nižih komandi. Funkcija političkih komesara tada je uvedena kao obavezna od Glavnog štaba do Štaba odreda, bataljona i čete. Uvođenjem funkcije političkih komesara u organizaciji Štabova, u izvesnom smislu je prihvaćeno kolektivno rukovodstvo, tako da su štabovi bili sastavljeni uglavnom od četiri lica: komandanta, političkog komesara, zamenika komandanta i pomoćnika političkog komesara.

Politički komesari i njihovi pomoćnici sve do 24. aprila 1944. godine nisu imali oficirske činove. Tada je Vrhovni štab NOV i POJ doneo Uredbu o zvanjima političkih komesara i njihovih pomoćnika, koji su dobili odgovarajuće rangove ravne činovima komandanata i njihovih zamenika.

Funkcija političkih komesara zadržana je u organizaciji Jugoslovenske armije i posle završetaka Drugog svetskog rata, sve do 1. juna 1953. godine, kada je ukinuta naredbom Vrhovnog komandanta JNA maršala Josipa Broza Tita.

Izvori[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]

Vidi još[uredi | uredi kod]

Partizanska spomenica 1941. Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi.