Oriana Fallaci

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Oriana Fallaci
Rođen/a 29. jun 1929. (1929-06-29)
Firenca, Italija
Umro/la 15. septembar 2006. (dob: 77)
Firenca, Italija
Počivalište Cimitero degli Allori
Nacionalnost italijanska
Zanimanje novinarka, spisateljica
Vjeroispovjest ateizam

Oriana Fallaci (Firenca, 29. 6. 1929. – Firenca, 15. 9. 2006), italijanska novinarka i spisateljica.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Oriana Fallaci se u Drugom svjetskom ratu pridružila antifašističkom pokretu otpora. Za vrijeme njemačke okupacije Firence njezin otac Edoardo bio je zatvoren i mučen. Za svoje djelovanje u ratu dobila je nagradu italijanskih oružanih snaga.

Novinarsku karijeru Fallaci je započela vrlo mlada, već u ratnim danima, radeći za list L'Europeo. Od 1967. je u Vijetnamu i objavljuje knjige o američko-vijetnamskom ratu. Zatim prati Indijsko-pakistanske ratove, kao i sukobe u Južnoj Americi i na Bliskom Istoku.

Tokom demonstracija u vrijeme Olimpijskih igara u Meksiku bila je 2. 9. 1968. teško ranjena, čak smatrana mrtvom i odnesena u mrtvačnicu, gdje je jedan svećenik primijetio da još diše.

Fallaci je u novinarstvu poznata po svojim razgovorima s poznatim ličnostima. Nguyễn Cao Kỳ, Jaser Arafat, Muhamed-Reza Pahlavi, Henry Kissinger, Walter Cronkite, Indira Gandhi, Golda Meir, Nguyễn Văn Thiệu, Zulfikar Ali Bhutto, Willy Brandt, ajatolah Ruholah Homeini, Idi Amin, Haile Selassie, Federico Fellini, Lech Walesa, arhiepiskop Makarios III, Sean Connery, Deng Xiaoping, Sammy Davis Jr., Wernher von Braun i Alexandros Panagoulis samo su neka od poznatih svjetskih ličnosti s kojima je razgovarala.

Dobila je počasni doktorat iz književnosti na Koledžu Columbia u Chicagu. Surađivala je s mnogim svjetskim listovima (New York Times Magazine, Life, Le Nouvelle Observateur, The Washington Post, Look, Der Stern), te s italijanskim listom Corriere della Sera, za koji je posljednjih godina pisala anti-islamske tekstove.

Njezine knjige prevedene su na mnoge jezike. Najpoznatija njega knjiga je "Pismo nerođenom djetetu" iz 1975. godine. Nakon terorističkog napada 11. 9. 2001. na tornjeve u New Yorku, gdje je posljednjih godina živjela, Fallaci se posvetila pisanju djela o arapskom svijetu i islamu koji obiluju islamofobijom i teorijama zavjere.

Opus[uredi - уреди | uredi izvor]

  • I sette peccati di Hollywood, Longanesi (Milan), 1958
  • Il sesso inutile, viaggio intorno alla donna, Rizzoli, Milan, 1961 (Horizon Press, New York City, 1961)
  • Penelope alla guerra, Rizzoli, Milan, 1962
  • Gli antipatici, Rizzoli, Milan, 1963
  • Se il Sole muore, Rizzoli, Milan, 1966
  • The Egotists: Sixteen Surprising Interviews Regnery (Chicago), 1968
  • Niente, e cosí sia, Rizzoli, Milan, 1969
  • Quel giorno sulla Luna Rizzoli, Milan, 1970
  • Lettera a un bambino mai nato, Rizzoli, Milan, 1975
  • Ittra lil Tarbija li Qatt Ma Twieldet / Lettera a un Bambino Mai Nato, Faraxa Publishing, Malta, 2014
  • Intervista con la storia, Rizzoli, Milan, 1976
  • Un uomo, Rizzoli, Milan, 1979. ISBN 84-279-3854-3
  • Insciallah, Rizzoli, Milan, 1990
  • La Rabbia e l'Orgoglio, Rizzoli, December 2001. ISBN 0-8478-2504-3
  • La Forza della Ragione, Rizzoli, April 2004. ISBN 0-8478-2753-4
  • Oriana Fallaci intervista Oriana Fallaci, Milan: Corriere della Sera, 2004
  • Oriana Fallaci intervista sé stessa – L'Apocalisse, Rizzoli, 2004
  • Un cappello pieno di ciliegie, Rizzoli, 2008

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]